Prateći 1999. godine na Sveučilištu Georgetown antiglobalističke demonstracije, Pietra Rivoli trgnula se na prosvjedničko pitanje: Tko je načinio vašu majicu; je li to bilo dijete u Vijetnamu, vezano za šivači stroj, ili djevojka iz Indije koja živi u siromaštvu, prljavštini i bolesti?

Tragom tog pitanja – kako je nastala njena obična, pamučna majica od 5.99 dolara – krenula je ta sveučilišna profesorica ekonomije, i to ju je odvelo na tri kontinenta i koštalo ju je nekoliko godina putovanja. Do osnovnih je podataka došla brzo: majicu je kalifornijska tvrtka kupila od kineske tvornice, a Kinezima je pak pamuk došao iz Teksasa. Kina i Amerika su tu lančano vezane: Kina dominira globalnom tekstilnom industrijom, a SAD svjetskim tržištem pamuka. Kada se majice zasiti prvi vlasnik, u ovom slučaju Amerikanka, ona odlazi na afričko tržište rabljenom odjećom sa Zapada. Ono što je autoricu zanimalo jest kompletna priča o toj majici, sve što je ugrađeno u to malo pamuka – od povijesti tekstilne industrije, preko uvjeta rada radnika do političkih modela kojima se upravlja globalnom trgovinom odjeće. Najvažnije što je uvidjela jest da je njena majica imala malo toga sa slobodnim tržištem, jer je svuda nailazila na ograničenja koje politika nameće tržištu. Stoga njena istraživanja navode na tezu da nisu beskrupulozni uvjeti tržišta ti koji određuju sudbine tisuće siromašnih radnika, već, kako piše, isključenost iz prilika koje predstavlja tržišna konkurencija i nesudjelovanje u politici. Autoričino je mišljenje da i globalizatori i njihovi oponenti precjenjuju važnost tržišta, jer zapravo glavni igrači čine sve da ne sudjeluju u otvorenom tržišnom natjecanju. Ovoj će studiji o globalizaciji svaki zadrti zagovaratelj jedne strane zasigurno imati što prigovoriti, jer Pietra Rivoli nije ispisala potvrdu unaprijed postavljene teze, već je pustila da istraživanje vodi priču. A priče obično nisu crno-bijele.