Allianz je predstavio treće izdanje svog Izvješća o globalnom bogatstvu (Global Wealth Report), u kojem se detaljno analizira stanje imovine i duga privatnih kućanstava u više od 50 zemalja svijeta. Izvješće pokazuje kako je oporavak financijske imovine koji se desio nakon financijske krize 2007. i 2008. naglo zaustavljen prošle godine: neto financijska imovina po stanovniku porasla je samo 0,6% u 2011., u odnosu na 7,8% i 9,7% rasta u 2009. i 2010. godini, priopćeno je iz Allianza.

Ovaj razočaravajući trend posljedica je prije svega niskog rasta bruto financijske imovine: iako je prag od 100 bilijuna eura premašen 2011. – dijelom zahvaljujući slabljenju eura – te je globalna financijska imovina privatnih kućanstava dosegnula ukupno 103,3 bilijuna eura, stopa rasta iznosila je samo 1,6%, odnosno 0,8% gledano po glavi stanovnika. „Očito je da su nesigurnost, niske kamatne stope i kriza eura ostavili traga na razvoju imovine”, kaže Michael Heise, glavni ekonomist Allianz Grupe. „Štediše nose teret činjenice kako još nije ostvaren stvarni napredak po pitanju reorganizacije financijskih tržišta i rješavanja krize u eurozoni“.

Hrvatska se smjestila na listu naprednih gospodarstava te je, s bruto financijskom imovinom od 9.720 eura po stanovniku, predvodnica u regiji zemalja istočne Europe koje nisu članice EU. Znatno iza Hrvatske su Turska s nešto manje od 3.000 eura po stanovniku i Rusija s 2.570 eura. Po pitanju imovine Hrvatska je zauzela 31. mjesto na svijetu. Listu već godinama predvodi Švicarska (s velikom prednošću pred drugoplasiranim); slijede Japan na drugom i SAD na trećem mjestu.

Prošle godine Hrvatska je zabilježila znatan pad (-11,2%) neto financijske imovine po stanovniku, čime je ukupni iznos u 2011. bio gotovo 6 posto niži od rekorda prije krize, 2007. Ako uzmemo još širi vremenski okvir, hrvatski rast neto financijske imovine po stanovniku (godišnja stopa od 2000. +4,7%) bliži je njemačkom nego regionalnom prosjeku (Istočna Europa: +11,6%). Ovaj relativno loš rezultat posljedica je isključivo velikog porasta privatnog duga u Hrvatskoj. Hrvatska je i tu prva u regiji, s dugom od 4.240 eura po stanovniku ili 41,1 posto BDP-a. To znači da je dug kućanstava u Hrvatskoj znatno iznad prosjeka članica EU iz istočne Europe, koji iznosi 35,9 posto BDP-a. Ipak, s neto financijskom imovinom od 5.480 eura po stanovniku, zemlja i dalje spada u skupinu srednje razine bogatstva. Kada govorimo o kategoriji visokog bogatstva (neto financijska imovina veća od 26.800 eura po stanovniku), ona je u Hrvatskoj rezervirana samo za desetinu stanovništva (0,4 milijuna ljudi).

Kao i prethodne godine, Allianzovo Izvješće o globalnom bogatstvu dijeli zemlje uključene u analizu na tri skupine prema razini bogatstva. Ukupno 17 zemalja čini skupinu „zemalja visoke razine bogatstva“ (HWC), u kojima prosječna neto financijska imovina po stanovniku iznosi više od 26.800 eura. Od 2006. godine, Hrvatska spada u skupinu „zemalja srednje razine bogatstva“ (MWC; prosječna neto financijska imovina po stanovniku veća od 4.500 eura); njihov se broj gotovo udvostručio u proteklih nekoliko godina. Međutim, skupina „zemalja niske razine bogatstva“ (LWC; prosječna neto financijska imovina po stanovniku niža od 4.500 eura) i dalje je najveća, i po broju zemalja i po broju stanovnika.

Na kraju 2011. oko 720 milijuna ljudi diljem svijeta pripadalo je srednjoj klasi po bogatstvu, što znači da se ova brojka više nego udvostručila od 2000. godine. Ta je grupa predstavljala 15% ukupnog stanovništva u analiziranim zemljama. Ovaj rast uvelike potiču najsiromašnije zemlje svijeta (LWC): s populacijom od 355 milijuna one sada predstavljaju najveću skupinu u sklopu srednje klase po globalnom bogatstvu; ova se brojka gotovo udeseterostručila od 2000. godine. Nasuprot tome, rast srednje klase u skupini zemalja visoke razine bogatstva iznosi prilično skromnih 14%; što je najvažnije, rast u ovim zemljama kreće se i u različitim smjerovima: više članova srednje klase po bogatstvu znači manje članova u višoj klasi po bogatstvu. Sve u svemu, ovo znači da se unatoč rastu stanovništva broj „bogatih“ lagano smanjio od 2000. godine (- 4%), što je trend koji obuhvaća i „siromašne“ (-2%). Srednja klasa po globalnom bogatstvu jedina je klasa koja je u porastu. „Globalno gledajući, sve više i više ljudi uspijevaju sudjelovati u općem blagostanju. I ti ljudi više ne dolaze iz tipičnih bogatih regija, već iz rastućih gospodarstava, posebice u Aziji. Ovo će temeljito promijeniti lice globalnih financijskih tržišta i tržišta imovinom i robom tijekom idućih nekoliko godina“ tvrdi Heise.

Ako se osvrnemo u prošlost, postaje jasno i da su štediše već duže vrijeme suočene s nepovoljnim okruženjem za štednju: od 2000. godine bruto financijska imovina po stanovniku rasla je prosječnom godišnjom stopom od 3,1%; to je više-manje jednako prosječnoj stopi inflacije u istom razdoblju. Drugim riječima: štediše širom svijeta nisu bili u stanju ostvariti bilo kakav stvaran rast imovine u proteklih jedanaest godina. „Otrežnjujući zaključak“, kaže Heise.

S druge strane, štediše nakon financijske krize 2007. i 2008. iskazuju oprezniji pristup zaduživanju. Globalna masa duga je u 2011. još jednom zabilježila tek umjereni rast, 2,2%, što je puno manje od rasta nominalne ekonomske produktivnosti. Kao rezultat toga, globalni pokazatelj duga (dug izražen kroz postotak globalnog BDP-a) samo je u prošloj godini snižen za 2,5 postotna boda, na manje od 67%. U godinama prije krize, globalni je dug često rastao stopama višim od 8%, a najviša razina pokazatelja duga gotovo je dosegnula 72%.

Međutim, u cijelom razdoblju nakon 2000. rast duga (u prosjeku 5,5% godišnje) znatno je nadmašio rast imovine privatnih kućanstava (4% godišnje). Zbog toga je prosječni rast neto financijske imovine po stanovniku iznosio samo 2,5% godišnje. Osim toga, 14.880 eura iz 2011. i dalje je nešto manje od apsolutnog rekorda iz 2007. Iako su od globalnog financijskog i ekonomskog kraha prošle četiri godine, još se uvijek osjećaju posljedice na osobnoj financijskoj imovini.

Osim povećanog opreza pri zaduživanju, dinamika rasta globalne imovine u razdoblju nakon krize obilježena je jednom drugom pojavom: stalnom željom da se utočište pronađe u sigurnim ulaganjima. Taj trend najviše koristi samim bankama, nevezano uz bankovnu krizu. U protekle četiri godine bankovni depoziti u svim regijama svijeta pokazali su se kao najbrže rastuća klasa imovine. Samo u prošloj godini štediše širom svijeta povećale su svoje bankovne depozite za više od 6%, ili otprilike 2 bilijuna eura. To znači da je udio imovine u bankovnim depozitima od 2007. povećan za 5,5 postotnih bodova, na 32,8%. Istovremeno je udjel obveznica smanjen za 6,5 postotnih bodova na 34,6%. „To nije sasvim lišeno problema s makroekonomskog aspekta“, kaže Heise. „Što se tiče štediša, negativne posljedice niskih kamatnih stopa postaju sve izraženije kako bježe navodno niskorizičnim i kratkoročnim oblicima laganja; skromni prinosi iziskuju više štednje za starost. Istovremeno je manje dugoročnog kapitala na raspolaganju za hrvanje s izazovima koji su pred nama – od klimatskih promjena do demografskih trendova“.

Ove globalne brojke naravno maskiraju velike razlike na regionalnoj i nacionalnoj razini. Ukupno gledajući, svijet možemo podijeliti na dvije strane u smislu razina imovine i dinamike. S jedne strane imamo bogatije zemlje u Sjevernoj Americi, zapadnoj Europi, Japanu i Oceaniji, čiji je rast u prošlosti bio usporen. Od 2000. neto financijska imovina po stanovniku u ovim je zemljama rasla po godišnjim stopama od samo 1,2% (u Japanu) do 2,4% (u Oceaniji). To je posebno zabrinjavajuće gledano iz europske perspektive: prema rastu imovine, s godišnjom stopom od 1,3%, zapadna Europa već počinje nalikovati Japanu. Bogate regije svijeta dijele još jedan negativni trend: neto financijska imovina po stanovniku u padu je nakon financijske krize, iako se u zapadnoj Europi to može pripisati isključivo padu koji je zabilježen prošle godine. Znatan pad imovine u zemljama Europe koje su pogođene krizom glavni je čimbenik koji utječe na kretanje ukupne imovine u regiji.

Nasuprot tome, rast u novim gospodarstvima Latinske Amerike, Azije i istočne Europe daleko je od anemičnog. Štediše u tim regijama konstantno bilježe snažne stope rasta imovine od 2000. godine, s prosječnim godišnjim rastom neto financijske imovine po stanovniku iznad 10%. Iako je financijska kriza 2007. i 2008. i ovim regijama donijela određeno usporavanje, godišnje stope rasta i dalje iznose zdravih 7% do 10%. S druge strane, prosječna imovina po stanovniku neusporedivo je manja od vrijednosti u etabliranim industrijskim zemljama.

(pd)