U idućih pet godina jedini izvor smanjenja javnog duga bit će prihodi od prodaje državne imovine, naglasio je za prošlotjedne Vladine rasprave o monetizaciji autocesta i zakonu o upravljanju državnom imovinom ministar financija Slavko Linić.

Uz Croatia osiguranje, prva na redu za prodaju je Hrvatska poštanska banka. Odluka o raspisivanju natječaja pitanje je dana, a upravo zbog proračunskog deficita i razine duga gotovo je sigurno da u prodaju neće tek natpolovični paket od 51 posto, što je bio prvotni plan, već cijela banka. Točnije, sve dionice koje su u vlasništvu države neposredno (preko AUDIO-a koji upravlja i s 20% dionica HZMO-a) ili posredno (preko Hrvatske pošte koja drži 27,5 posto). A to je ukupno 99 posto. 

Ovisi tko procjenjuje 
Nepravomoćna presuda u kolektivnoj tužbi protiv banaka nije baš najsretniji ambijent za takve transakcije, ali sreća u nesreći je da HPB gotovo jedina među većim bankama nema hipoteku kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima jer ih nikad nije odobravala. Koliko bi novca ta prodaja mogla donijeti, procjene zasad više nalikuju okladama. Kreću se od samo 800-injak milijuna kuna pa do dvije milijarde, ovisno o tome tko ih iznosi. Što su 'procjenitelji' bliže nekom od potencijalnih kupaca ili konkurenata, a neki od tihih kandidata već posluju na našem tržištu, to su u ovoj fazi niže njihove prognoze o prodajnim multiplikatorima poput cijene u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost (P/BV). U slučaju HPB-a ona danas iznosi oko 1,5 milijardi kuna (1,46 milijardi bila je na kraju ožujka). Upravo oko knjigovodstvene vrijednosti u novije se vrijeme na burzama u prosjeku trguju dionice banaka srednje i istočne Europe, s tim da su odstupanja u oba smjera isto velika, od najnižih 0,4 pa do 1,5-2 knjigovodstvene vrijednosti, koliko postižu tek neke banke na propulzivnijim tržištima Turske i Poljske. Preuzimanja, međutim, obično nose neku premiju na većinski paket dionica te na tzv. strateški položaj na tržištu.

U slučaju HPB-a to znači 4,4 posto tržišnog udjela te svaki sedmi stanovnik Hrvatske s računom u banci. Ako je suditi prema prosjeku cijena uz koje su se u posljednjih godinu dana u srednjoj i istočnoj Europi realizirala preuzimanja (isključujući ekstreme), vrijednost banke mogla bi dosegnuti 1,8 do 2 milijarde kuna. To, naime, predstavlja nešto više od 1,3 knjigovodstvene vrijednosti, što je u tom razdoblju bilo prosječno vrednovanje kod preuzimanja u regiji SIE. Nasuprot tome, dio domaćih financijaša reći će da bankarski sektor nije baš 'in' na M&A tržištu, jer ni potencijal rasta bankarskog sektora srednjoročno nije osobit. U najnovijim prognozama za bankarski sektor srednje i istočne Europe analitičari austrijskog RBI-a Hrvatskoj do 2017. npr. predviđaju prosječnu godišnju stopu rasta kredita od 1,2 posto, što je osjetno sporije nego u ostatku regije (samo Sloveniji se predviđa  sporiji rast kredita). Tako najniže procjene vrednovanja HPB-a koje su se posljednjih tjedana mogle čuti u financijskim krugovima govore i o škrtih 0,6 BV, što bi graničilo s 'daj što daš' prodajom. Uz već dosegnutu razinu godišnje neto dobiti banke (stotinjak milijuna kuna) to bi sugeriralo dvoznamenkastu stopu povrata i vraćanje uloženog za samo šest-sedam godina. Takve povrate danas nosi malo koji legalni biznis, i uz takav ishod natječaja Vlada bi se našla u nezgodnoj situaciji.

Vapi za nedužničkim prihodima, a pitanje prodaje posljednje veće banke u državnom, odnosno domaćem vlasništvu je i mimo "jeftine prodaje" politički zapaljiva tema. To prije što su iznadprosječni trendni pokazatelji za Poštansku već potaknuli propitivanja njene prodaje uz istodobno upumpavanje nekoliko stotina milijuna kuna javnog novca u gubitaške Croatia banku (drugu preostalu u vlasništvu države) te posredno (preko FGS-a) Centar banku, privatnu banku također bremenitu problemima. "Ako strateški investitori kroz natječaj daju tako niske ponude, bolje je da se dionice HPB-a ponude domaćim građanima i investitorima u javnoj ponudi pa neka oni zarade na njima", kaže jedan burzovni igrač. 

635.000 računa kao mamac
Interesenata bi ipak trebalo biti. Jedan od glavnih aduta je baza klijenata HPB-a; uz više od 9000 tvrtki tu je i 635.000 građana klijenata. Proteklih je godina dosta se napravilo na restrukturiranju, pa se i uz znatna izdvajanja rezervacija za dubiozne plasmane iz ranijih godina ostvaruje  solidna dobit i stope povrata. Od 2009. banka je izdvojila gotovo milijardu kuna rezervacija. Još uvijek je, doduše, udjel problematičnih kredita iznad tržišnog prosjeka (23 posto), ali usporedo s povećanjem operativne dobiti pokrivenost tzv. B i C kategorije kredita se iz godine u godinu povećava. Racionalizacija se očituje i u trogodišnjem nizu smanjenja omjera operativnih troškova i prihoda (C/I),  pemda s lani dosegnutih 64 posto još uvijek ipak nije sustignuta razina troškovne efikasnosti sustava. Istodobno, brži je rast aktive u odnosu na sustav u tri godine rezultirao povećanjem tržišnog udjela sa 3,6 na 4,4 posto. Suprotno trendu na razini sustava lani su joj krediti porasli 12,7 posto (nasuprot padu tržišta od 2,2 posto).

I kod depozita je slično; rast od 5,3 posto prema 2,2 posto pada. Dok je bankarski sektor u cjelini lani ostvario manje od pet posto povrata na kapital, kod HPB-a je ROAE iznosio 7 posto.  Procjenjuje se da bi taj potencijal naročito mogao biti zanimljiv stranim bankama poput ruske Sberbanke ili turskog Eksen Holdinga, vlasnika Kentbanka, koji su relativno novi igrači na ovom tržištu, a ušli su na njega s niskim startom koji organskim rastom teško mogu zadovoljiti njihove ambicije. No, ne treba isključiti i neka imena s tih tržišta koja zasad nisu prisutna na našoj bankarskoj sceni. Već dulje vrijeme, pak, za izgledne interesente slove i mađarski OTP, ali i austrijska Erste banka.  

Ruske banke osvajaju regiju

Zapadne banke više prodaju nego kupuju 

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

U posljednjih godinu dana na bankarskom tržištu srednje i istočne Europe kupnjama su prednjačile ruske banke (Sberbank, Alfa) dok su zapadnoeuropske s regionalnom orijentacijom  više prodavale nego kupovale. UniCredit je dogovorio prodaju podružnice u Kazahstanu, a prodao je i 9% poljske Pekao banke (po 1,75 BV). Erste se povukao iz Ukrajine. KBC je u izlaznoj strategiji u više zemalja – od Slovenije (NLB) do Poljske (BZ WBK) i Srbije.