Dolarov indeks, koji pokazuje vrijednost američke u odnosu na ostalih šest najvažnijih svjetskih valuta, skočio je prošloga tjedna 1,1 posto, na 96,57 bodova, što je njegov najveći tjedni dobitak od kolovoza prošle godine.

Pritom je tečaj dolara prema japanskoj valuti ojačao 0,2 posto, na 109,70 jena.

Američka je valuta ojačala i u odnosu na europsku, pa je cijena eura potonula 1,1 posto, na 1,1325 dolara.

Dolar je tjednima bio pod pritiskom zbog poruka iz američke središnje banke da će biti strpljiva i fleksibilna po pitanju podizanja kamatnih stopa.

Zbog toga većina analitičara u ovoj godini ne očekuje povećanje kamata, nakon što ih je Fed lani povećao u četiri navrata za po 0,25 postotnih bodova.

Premda čelnici Feda i dalje poručuju da će biti strpljivi, prošloga je tjedna dolar ojačao jer se zbog usporavanja rasta ni u drugim najvećim svjetskim gospodarstvima ne očekuje zaoštravanje monetarne politike.

„Uspon dolara od prošle godine ponovno je oživljen jer rast američkog gospodarstva ostaje solidan, dok druga najveća gospodarstva u svijetu gube na zamahu”, kaže Joe Manimbo, analitičar u tvrtki Western Union Business Solutions.

Euro se, pak, našao pod pritiskom nakon što je u četvrtak Europska komisija smanjila procjene rasta gospodarstva eurozone u ovoj godini na 1,3 posto, s prethodnih 1,9 posto, pri čemu je smanjila procjene rasta Njemačke i Italije.

Zbog toga je sve manje vjerojatno, kažu analitičari, da će Europska središnja banka u ovoj godini povećati ključne kamatne stope.

Philip Wee, valutni analitičar u DBS-u, smatra da bi euru cijena ove godine mogla skliznuti i ispod 1,10 dolara zbog slabijeg rasta u Europi i slabijih izgleda za inflaciju u usporedbi sa SAD-om.

Dolar je ojačao i zbog jačanja trgovinskih napetosti između SAD-a i Kine uoči nastavka pregovora idućega tjedna.

Zabrinutost u vezi toga dodatno je ojačala nakon što je američki predsjednik Donald Trump rekao da se ne planira sastati s kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom prije krajnjeg roka zakazanog za 1. ožujka za postizanje trgovinskog dogovora.

U takvim okolnostima podršku su imale valute-utočišta, poput japanskog jena i švicarskog franka, koje investitorima postaju privlačnije za ulaganja u vrijeme većih neizvjesnosti na gospodarskom i političkom planu.