Bliži se kraj poreznim rajevima

Autor: Silvije Tomašević , 09. ožujak 2009. u 22:00

U bankama koje imaju sjedište u poreznim rajevima skriva se veliko bogatstvo kompanija i pojedinaca koji žele izbjeći plaćanje poreza u državama u kojima žive

Blago vrijedno oko 5.600 milijardi eura sakriveno je u zemljama, tzv. poreznim rajevima, procjenjuje Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). U bankama tih država, poput Djevičanskih Otoka, Arube i sličnih, pa i u Monte Carlu, leži golemo bogatstvo tvrtki i pojedinaca koji žele izbjeći plaćanje poreza u svojim zemljama. Želja Europske unije, kao i grupe G-20 (najrazvijenije zemlje svijeta koje će se okupiti na sastanku na vrhu početkom travnja u Londonu) je zaustaviti “tajni” tijek novca prema bankama koje skrivaju vlasnike računa i zemljama koje ne naplaćuju poreze, odnosno sakrivaju porezne obveznike.

Fiskalni dumping
Uzbuna je, zbog takvih namjera EU, nastala u Švicarskoj, pa i Austriji, dvjema zemljama koje bankarske račune još drže tajnima. OECD koji od 1998. nadzire i tzv. fiskalni dumping koji primjenjuju neke zemlje redovito obznanuje crnu listu zemalja koje ne primjenjuju međunarodne zakone protiv pranja novca, koje ne odustaju od bankarskih tajni i ne odgovaraju na međunarodne sudske i istražne upite povezane s istragama protiv osumnjičenih osoba za kriminalne aktivnosti i za porezne utaje. U Europi je od 2000. godine do sada 35 zemalja prilagodilo svoje zakone međunarodnima po pitanju bankarskih tajni, odnosno ukinulo ih je, dok su otvorena još tri slučaja, odnosno još tri zemlje nisu usvojile takve zakone. To su Andora, Lihtenštajn i Kneževina Monaco. Prema ocjeni EU, te su “zemlje rajevi za poreze” koje ne surađuju s ostalim zemljama u bankarskim istragama.

Visok iznos
Premda je sve manji broj zemalja u čije se banke mogu sakriti utajivači poreza ili perači novca, iznos koji se sakriva državnim organima zemalja u kojima žive i rade porezni obveznici i dalje je visok. Države G-7 su 1989. godine osnovale međunarodni istražni organ za borbu protiv prljavog novca. No, kad neka zemlja “popusti” pritiscima i prihvati međunarodne norme, kao što je to nedavno učinila Bermuda pod pritiskom SAD-a ili djelomično Lihtenštajn pod pritiskom Njemačke i također djelomično Švicarska pod pritiskom Washingtona, tada novac nalazi druge puteve i druge porezne rajeve. Švicarska je, u slučaju s utajom poreza koji je išao preko UBS banke, bila prisiljena popustiti jer joj prijeti izolacija od zemlja EU i SAD-a.

Vatikanska banka
Zanimljiva je i situacija s državom Grada Vatikana koja ima svoju banku IOR (Istituto Opere di Religione), koja nema poslovnice, a njezini klijenti su zaposlenici i članovi Svete Stolice kao i religijske dobrotvorne organizacije i njima slične. Nakon izvršenja bankarske operacije, IOR ne daje potvrde, ne postoje čekovi naslovljeni na tu vatikansku banku, a ulaganja i kretanja novca idu preko uplata. Bilanca i ulaganja IOR-a poznati su jedino papi, kardinalskom vijeću, nadzornom vijeću, upravi i revizorima računa ustanove. No, to što Vatikan nema međunarodne bankarske zakone ne znači automatski da ne surađuje sa zemljama u borbi protiv pranja prljavog novca. Prema podacima OECD-a, samo od početka 2007. godine do danas potpisano je četrdestak bilateralnih ugovora između država pozantih kao porezne oaze te ostalih država o dostavi informacija “u poreznim pitanjima”. Posljednjih takav ugovor potpisan je početkom ožujka između Njemačke i otoka Isle of Man. Krajem listopada prošle godine niz europskih država potpisao je ugovore o dostavi informacija s otocima Guernsey i Jersey. Na tim je otocima bio registriran niz poduzeća koja su u posljednjih dvadestak godina ulagala i kupovala udjele i u hrvatskim kopmanijama, a kojima se zbog toga nisu znali vlasnici.

Komentirajte prvi

New Report

Close