Prema stavu Visokog trgovačkog suda iz odluke broj Pž-1133/03 za pravovaljanost isprave potrebno je da ispravu potpišu sve ovlaštene osobe, koje se njome obvezuju. Za pravovaljanost isprave, pa tako i ugovora, upotreba pečata nije obvezatna, a niti se zbog nedostatka otiskivanja pečata može smatrati da isprava nije pravovaljana. U tijeku postupka je utvrđeno, da su otpremnice po prijemu robe, koja je bila dostavljena tuženome pravovaljane, iako na njima nije bilo pečata tužitelja kao primatelja robe, jer je po čl. 72. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91) upotreba pečata kod sklapanja pravnog poslova nije obvezatna, budući da je za pravovaljanost isprave potrebno da je isprava potpisana od strane ovlaštene osobe, a kako je to navedeno u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je usvojena revizija tuženoga i tužitelja trgovačkog društva E. iz Č. i kojim je bila ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 5. svibnja 1998. godine i presuda ovoga suda od 22. rujna 1998. godine broj Pž-2617/97, a kojim presudama je bio odbijen tužbeni zahtjev odnosno protutužbeni zahtjev tuženoga i tužitelja E. iz Č. Zbog toga ovaj žalbeni sud nalazi da je pobijana presuda zakonita i pravilna, te da je žalba tužitelja i tuženoga neosnovana, pa je istu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

Izdana punomoć nema rok valjanosti

Prema stavu Visokog trgovačkog suda iz odluke broj Pž-1026/98 Punomoćnik može poduzimati one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Punomoć izdana punomoćniku da potpisnike zastupa u svim pravima i obvezama po osnovu kupljenih dionica kao što je otplata dionica dionica, pravo prijenosa dionica, zalaganja dionica ovlašćuje punomoćnika na zaključenje ugovora o prijenosu dionica.Sporno je da li je S.I. temeljem tih punomoći mogao prenijeti dionice rani­jih imatelja tužiteljici. U st. 2 tih punomoći stoji da se punomoćnik ovlaš­ćuje da potpisnike zastupa između ostalog "u svim pravima i obvezama po osnovi kupljenih dionica, kao što je otplata dionica, pravo prijenosa dioni­ca, zalaganja dionica…" Iz teksta punomoći vidljivo je da se radi o posebnoj punomoći iz čl. 91. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a kako je punomoć ovjerena od javnog bilježnika ispunjen je uvjet iz čl. 90. ZOO. U ZOO kao ni u drugim propisima nema vremenskog ograničenja za izdanu punomoć, već ona vrijedi dok je izdavatelj punomoći ne opozove, kako je to predviđeno čl. 92 st.1 ZOO. U ovom slučaju niti jedan izdavatelj puno­moći nije istu opozvao prije nego je punomoćnik zaključio ugovore na koje je ovlašten po toj punomoći, pa kasniji otkaz punomoći je bez utjeca­ja na ovaj spor. Ovlaštenje za prijenos dionica samo po sebi sadrži i ovlaš­tenje da se zaključi ugovor o tom prijenosu, jer bez sklapanja takvog ugo­vora ne može se izvršiti prijenos dionica. Navodi žalitelja o tome koliko je proteklo vremena od davanja punomoći do zaključenja ugovora nisu od utjecaja na valjanost posla o zaključenju ugovora o prijenosu dionica, jer za takvu punomoć nema roka valjanosti. Punomoć vrijedi dok je vlastodavac ne opozove.

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik