Čini se da postaje sve teže napisati knjigu o inovaciji koja ne ponavlja iste klišeje. Niti ova knjiga nije drugačija.

U njoj se koriste često nabrajani primjeri tvrtki 3M, Pixara, BMW-a, Virgina, kao i ljudi poput da Vincija, Thomasa Alve Edisona, Henryja Forda i Sir Richarda Bransona. Sama priroda inovacije zahtijeva mnogo primjera, a ova knjiga sadrži i nekoliko korisnih slučajeva koji vam mogu dati nove uvide u inovaciju i kreativnost. Ipak, istovremeno ima vrlo malu akademsku vrijednost i ne daje empirijske testove ili procjene pravila predstavljenih u njoj. Premisa knjige “10 lica inovacije’’ je kako inovacija i kreativnost trebaju deset različitih persona kako bi prosperirale u nekoj organizaciji. Tih deset uloga su: antropolog, eksperimentator, oprašivač, skakač preko prepona, suradnik, direktor, arhitekt iskustva, scenograf, njegovatelj i pripovjedač priča. Ovih deset uloga ili talenata tada može biti upotrebljeno da se izgradi multidisciplinarni tim, jer, kao što autor ističe, “inovacija je ponajprije ekipni sport”. Prava vrijednost ove knjige leži u praktičnim savjetima i primjerima iz autorove kompanije- IDEO, inače vrlo uspješnoj konzultantskoj tvrtki za dizajn i inovacije. Pronicljivo obrađeni primjeri i tehnike koje Kelley detaljno obrađuje su: prostori za suradnju (virtualne sobe i slično), ‘‘know-how govornici’’, Kateinih sedam dječjih tajni, ‘‘brainstorming” za vrijeme ručka, popodnevna dremuckanja i istraživanje potrošačevih sklonosti. Nabrojani primjeri stimulativne organizacijske inovacije mogu se primijeniti u bilo kojoj organizaciji te čine najkvalitetniji dio knjige.Svaka od deset tipova osobnosti (prve tri odnose se na učenje, sljedeće tri na organiziranje, a posljednje četiri na izgradnju) dobila je po poglavlje u knjizi, stoga će i ovaj osvrt detaljno prikazati svaku od njih zasebno.

1. Antropolog
Ova uloga podrazumijeva promatranje i proučavanje ljudi u svrhu istraživanja inovativnih rješenja. Autor citira neke od najpoznatijih antropologa, poput Charlesa Darwina, Jane Goodall i Margaret Mead, naglašavajući njihove metode proučavanja i prodiranja u subjekte. Jedna od najzanimljivijih tehnika ocrtanih u ovoj knjizi je ona “Kateinih sedam dječjih tajni” koja se oslanja na ingenioznost i jedinstvene perspektive koje djeca nude. Kako ona nisu “okaljana” godinama života uz norme, pravila i rutine, vide stvari na radikalno drugačiji način od odraslih. Sedam tajni uključuje sedam pitanja kojim ćete se približiti djeci i zadobiti njihovo povjerenje kako bi mogli nešto od njih i naučiti. “Zašto promatramo djecu i mlade i učimo od njih?” pita se autor i odmah daje odgovor: “Oni samo upijaju nove ideje dok odrasli često provode mnogo vremena odbacujući novine, objašnjavajući zašto ne bi funkcionirale.” Iako su mnogi pisci o inovacijama već govorili o inovativnom potencijalu djece, Kelley daje i praktične korake kako doprijeti do mladih i razviti odnos s njima u poslovnom kontekstu.

2. Eksperimentator
Kao osoba eksperimentator je povezan s tradicionalnom ulogom inovatora. Autor započinje ovo poglavlje prikazom učestalih neuspjeha koje eksperimentatori obično dožive prije usavršavanja njihovih inovacija, koristeći se primjerima braće Wright ili uspjeha WD- 40. Stvaranje prototipova je ključno za eksperimentatore, koji se mogu identificirati kao “netko tko ideje pretvara u nešto opipljivo- crtaju skice, stvaraju kreacije od ljepljive vrpce i poliuretanske pjene, snimaju kratke filove kako bi dali osobnost i oblik novom konceptu usluge”. Kelley naglašava važnost fizičkog prototipa prilikom prodaje ideje zainteresiranim strankama. Također prezentira “stvaranje video prototipova” kao jedinstvenu i lako primjenjivu metodu za povećanje vjerodostojnosti nečije ideje ili usluge. Još jedna interesantna metoda razvijanja kreativnih ideja veže se uz već spomenutu djecu- potiče ih se na igru kako bi proizvela nove ideje.

3. Oprašivač
Treća i posljednja uloga koja se odnosi na učenje je ona oprašivača. Inovacija rijetko koristi samo jednu tehnologiju i metodu, a rastavljanje inovacije na dijelove i promatranje svakog njenog funkcionalnog aspekta pojedinačno može biti pogubno za inovativni proces. Kelley objašnjava ovo “neočekivano jukstapozicioniranje” kroz niz odličnih primjera, uključujući pisaće strojeve, armirani beton, Frisbee i Wilbura Wrighta. Knjiga istražuje koristi imanja što više T- oblikovanih ljudi oko sebe za oprašivanje- prenošenje znanja (T- oblikovana osoba je ona sa širokim rasponom znanja iz brojnih disciplina te izvanrednim znanjem iz jednog područja). Također se daje zanimljiv uvid u obrnutu socijalizaciju, npr. kako stariji rukovoditelji imaju dodijeljene mlađe zaposlenike koji im pomažu da drže korak s tehnologijom. Ovo je posebno interesantno budući da će mnogi stariji rukovoditelji otvoreno priznati da nisu “na istoj valnoj duljini” s mlađim generacijama.

4. Skakač preko prepona
Ovo je prva od tri uloge koje se odnose na organiziranje. Prema knjizi, “skakači rade više s manje. Oni su zaduženi da pokušaju napraviti nešto što nikad prije nije napravljeno.” Oni će uspjeti napraviti najviše s malo resursa ili bez njih. Vole izazove i neće odustati od projekta u kojeg vjeruju. Iz ovog se poglavlja stječe dojam da je autor krenuo od faze stvaranja ideje prema više komercijalnom gledištu. Ovo je vidljivo u brojnim skakačevim crtama, koje imaju mnogo sličnosti s tipičnim poduzetnikom.

5. Suradnik
Ovdje je riječ o osobi koja inicira i omogućava interakciju izvan tradicionalnih granica. Ova osoba je ključna u promicanju multidisciplinarnih djelovanja. Kelley daje interesantne uvide iz IDEO-a kako olakšati suradnju, govoreći o “nefokus grupama” i “kolaboraciji kroz kohabitaciju”. Također prikazuje kako su triatloni postali novi golf kada je riječ o zajedničkom iskustvu za pojedince koji surađuju. No, kada autor razlučuje proces suradnje i osobu, odnosno objašnjava razliku između suradnje i suradnika, često dolazi do zbrke. Sama osoba suradnika je često zanemarena budući da brojni primjeri prikazuju suradnju između velikih tvrtki, a ne približavaju nam one koji su zaslužni za te suradnje.

6. Direktor
Ova je uloga znatno povezana s rukovodstvenim i menadžerskim funkcijama. Autor ističe da je direktorov posao inspirirati i usmjeravati druge ljude te prikazuje Stevena Spielberga i Stevea Jobsa kao primjere direktora iz njihovih područja. No, Kelley ne objašnjava ovu ulogu na dosljedan način. Započinje s objašnjavanjem važnosti direktora, ali potom ih zanemaruje opisati ili ponuditi bilo kakvu ideju kako ih zapravo razviti, pišući radije o važnosti popodnevnog dremuckanja ili brainstorminga. Ako se čita između redaka, može se uočiti jasna veza između onog što Kelley naziva direktorom i onog što tradicionalna teorija vodstva naziva transformacijskim vođom.

7. Arhitekt iskustva
Arhitekti isustva stalno rade na izgradnji, koji neprestano nastoje stvoriti “izvanredno potrošačko iskustvo”. Oni pomažu stvarati jedinstvena okružja i za osoblje i za klijente. Trude se obično pretvoriti u nešto posebno, ističe Kelley, te konstantno propitkuju svako iskustvo potrošača i zaposlenika. Stoga se uobičajeno iskustvo, koje se uzima zdravo za gotovo, može poboljšati, što autor objašnjava kroz primjere inovativnih otvarača za boce ili lansiranja vitamizirane vode.

8. Scenograf
Ova se uloga veže uz fizičko radno mjesto tvrtke. Tu se radi o ljudima koji neprestano poboljšavaju dizajn i izgled njihovih radnih mjesta. Kako Kelley ističe, formiranjem oblika i karaktera radnog mjesta, može se pojačati dojam osobnosti tvrtke kao zabavne, srdačne i stimulativne. Scenograf je portretiran kao osoba, no zapravo se radi o okruženju u kojem radite. Autor daje nekoliko primjera zanimljivih radnih mjesta i hvali vrijednost otvorenih inovativnih prostora kao razlog što tvrtke ostvaruju bolje rezultate. Dakako, i ranije je poznato kako je radno okruženje bitan faktor za inovativne aktivnosti.

9. Njegovatelj
Ova uloga predstavlja predane i inspirirane doktore i medicinske sestre vašeg poslovanja. “Njegovatelji poduzimaju dodatne napore kako bi shvatili svakog pojedinačnog potrošača.” Uloga njegovatelja i je fokusirana na potrošača i stremi poboljšavanju potrošačkog iskustva. Element usluge je ključan za ovu personu i njegovatelj bi konstantno trebao nastojati ispuniti i nadmašiti potrošačeva očekivanja. Kelley nudi nekoliko primjera koliko su napora pojedine tvrtke poduzele kako bi postigle dojam njegovatelja, od njegovog IDEO-a pa sve do jedne male prodavaonice cipela. Ovaj element rezonira s mnogo marketinške literature, a posebno područjem marketinga usluga u nastojanju da se potrošačima pruži bolja usluga kao tehnika dodane vrijednosti.

10. Pripovjedač priča
Posljednja osobnost koju donosi Kelley ujedno je i jedna od originalnijih. “Priče uvjeravaju na način na koji činjenice, izvještaji i tržišni trendovi rijetko uspijevaju budući da one stvaraju emocionalnu povezanost. Pripovjedač zbližava tim.” Autor objašnjava kako dobra priča ima moć ukloniti barijere u ljudima te ističe da tvrtke mogu upotrijebiti “autentične” priče za izražavanje svojih vrijednosti i općeg duha kojeg promiču. Uključivanje ovog elementa je dvojbeno budući da se čini da on ne pridonosi naročito inovaciji u organizaciji, no riječ je o zabavnom i pristupačnom načinu uklanjanja inhibicija i barijera. Knjiga ima nekih ozbiljnijih propusta, tvrdi The Irish Journal of Management. Nigdje u tekstu Kelley ne objašnjava kako izgraditi strategiju koja će vam pomoći stvoriti idealnu mješavinu deset persona. Iako se mnogo govori o ulogama, ljudima i važnosti ljudskog elementa, knjiga ne donosi ništa što se već ne može naći u literaturi o inovaciji. Propust je nedostatak empirijskog istraživanja središnje teze deset persona, kao i zanemarivanje eksplicitnih poveznica između svake od tih persona. Ipak, knjiga nudi dosta zanimljivih i pronicavih primjera. Temeljni je zaključak kako prava vrijednost ove knjige leži u detaljnim primjerima kako IDEO prakticira inovacijski konzalting.