Pametnim održivim gradom smatra se inovativan grad koji koristi informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) i druge načine za poboljšanje kvalitete života, učinkovitosti gradskog poslovanja i usluga te konkurentnosti, istovremeno osiguravajući ispunjavanje potreba sadašnjih i budućih generacija s uvažavanjem ekonomskih, društvenih i ekoloških aspekata. Ovu definiciju pametnog grada ponudio je ITU-T, sektor telekomunikacijske standardizacije sa sjedištem u Ženevi koji okuplja stručnjake za razvoj međunarodnih standarda iz cijelog svijeta. Nekoliko desetaka gradova diljem svijeta već je poduzelo određene korake u tom smjeru, oslanjajući se na inteligentne informatičke sustave i IoT (internet stvari) kako bi optimizirali javne usluge, donosili bolje odluke, potaknuli ekonomski razvoj i društvenu interakciju te funkcioniranje velikih urbanih sredina pretvorili u suživot u skladu s prirodom.

Strateški okvir za razvoj

U analizi koju je provela konzultantska kuća Machina Research predviđa se da će do 2025. godine biti čak 27 milijardi povezanih uređaja diljem svijeta te da će se iz ovog segmenta pametnih gradova generirati 3 trilijuna dolara prihoda. Na tragu njihovih podataka, finska je Nokia u istraživanju posvećenom upravo ovoj verziji budućnosti opisala 22 urbana središta koja se već mogu smatrati pametnim gradovima u punom smislu definicije.

Naravno, povijest, geografija, ekonomija, kultura i drugi čimbenici gradove čine različitima, pa jedna vrsta plana pametnog grada ne može odgovoriti na različite potrebe svakog od njih.

Primjera radi, gradsko vijeće Aucklanda, najvećeg grada Novog Zelanda u čijoj regiji živi trećina novozelandskog stanovništva ili njih 1,4 milijuna, razvilo je strateški okvir za svoje pametne gradske aktivnosti koje obuhvaća šest područja, i to otvorene podatke, inovacije, digitalno obrazovanje, pametni gradski prijevoz, otpad i energetsku učinkovitost te kvalitetu života zajednice. Iako je većina projekata još uvijek u fazi razvoja, Machina Research ističe nekoliko karakteristika njihova pristupa koje drugi dijelovi svijeta mogu uzeti kao primjer dobre prakse.

Prvenstveno to je strateški okvir koji olakšava svako sljedeće planiranje, zatim testne faze koje se izvode prvo na manjim lokacijama prije nego se prenesu na šire gradsko područje te u konačnici stvaranje inovacija koje su široko primjenjive.

Valja spomenuti i Bangkok, tajlandski glavni grad i njihova najvažnija luka, koji ima oko osam milijuna stanovnika. Njegovi ključni pametni gradski projekti uključuju širokopojasni i javno dostupni WiFi, senzore za praćenje razine zvuka i kakvoće zraka i vode kako bi se spriječilo onečišćenje i inteligentne transportne sustave koji omogućavaju praćenje razine prometa i posljedično poboljšanje razine zagušenja prometa.

Ono po čemu se ovaj grad još ističe je što su reagirali na vrijeme i djeluju po hitnosti rješavanja najvećih problema, smatra se u Nokijinu izvješću, zatim gradske vlasti razumiju složenost bilo kojeg potencijalnog rješenja prije nastavka te je svaki projekt skalabilan.

Barcelona ima 1,6 milijuna stanovnika, a usto je i atraktivno turističko središte pa se ta brojka poveća i do nekoliko puta. Strategiju pametnog grada započeli su još 2011. godine i poznati su po tome što su među prvima usvojili koncept ‘participativnog planiranja’ koji je omogućio stanovnicima da glasaju o mogućnostima rekonstrukcije određenih cesta i područja.

Do sada su implementirali niz projekata, od kojih valja izdvojiti pametno prikupljanje otpada sa senzorima u kontejnerima i kantama, zatim pametna rasvjeta, praćenje energetske učinkovitosti zgrada, pametno parkiranje i ‘Bicing’ sustav za iznajmljivanje bicikla, javni WiFi i praćenje stanja okoliša putem senzorskih mreža, uključujući praćenje korištenja vode u javnim fontanama.

Potonje je ovom gradu omogućilo odgovorno upravljanje vodenim resursima u trenutcima kada im je prijetila nestašica vode. Ono što Barcelonu konstantno svrstava u sam vrh pametnih gradova bilo kojeg istraživanja su snažno vodstvo s jasnom vizijom, zatim njegovanje modela javnog privatnog partnerstva te otvorena podatkovna platforma koja omogućava uključivanje i trećih zainteresiranih strana.

Decentralizacija sustava

Berlin s gotovo četiri milijuna stanovnika koji se kao i svi veći razvijeni gradovi suočava s problemom osiguravanja normalnih uvjeta života za sve veći broj stanovnika. Kao primarne ciljeve postavili su razvoj pametne javne uprave, pametnog stanovanja, pametnog gospodarstva, mobilnosti, infrastrukture i povećanje razine javne sigurnosti.

Smatra se kako uspjeh berlinskog pristupa leži u decentraliziranosti sustava upravljanja gradskim inicijativama, ali i što uvelike vode računa o razini edukacije o konceptu pametnih gradova te u konačnici otvoren karakter gradskih podataka na osnovu kojih se mogu razvijati brojne druge aplikacije i sustavi.

S gotovo deset milijuna stanovnika kolumbijska se Bogota prije nekoliko godina okrenula ciljevima čija je realizacija planirana do 2025. godine, a koji uključuju platformu otvorenih podataka, javno dostupan WiFi, nacionalni program električne mobilnosti i ‘bike sharing’ sustav, upravljanje prometom i gužvama te usmjeravanje na smanjenje zagađenosti zraka i okoliša.

U Bogoti smatraju da gospodarstvo znanja zahtijeva proaktivne politike i aktivnosti koje promiču znanost, tehnologiju i inovacije za postizanje produktivne i društvene transformacije, prenosi se u izvješću.

Također, društveni utjecaj je ključni kriterij pa se razvijaju socijalni projekti, a ne samo komercijalni i njihov se uspjeh mjeri djelotvornošću i učinkovitosti u izvršavanju.

Bogota je poduzela korake kako bi stvorila pametni grad stavljajući podatke u središte svog odlučivanja dok je koordinirani pristup različitih odjela postavio temelje za postizanje ranije spomenutih ciljeva, smatra se u izvješću.

U cijeloj je priči oko pametnih gradova važan faktor i zadovoljstvo građana uvedenim promjenama, pa tako u Dubaiju postoji svojevrsni ‘mjerač sreće’ koji gradskim vlastima pomaže u procjeni kako korisnici reagiraju na pametne gradske usluge.

Kao još jedna od prednosti navodi se i da pametna gradska rješenja mogu pomoći u revitalizaciji onih manje popularnih ili zapuštenih gradskih četvrti, odnosno pretvoriti ih u dijelove grada koji će biti sposobni postati sredinama privlačnima investitorima.