Japan podiže zid pred inozemnim radnicima

Autor: The New York Times , 09. siječanj 2011. u 22:00

Maria Fransiska, mlada i radišna medicinska sestra iz Indonezije, radnik je kakav je Japanu potreban kako bi obnovio ostarjelu radnu snagu. Međutim, dvadesetšestogodišnja Maria mora se boriti za ostanak u Japanu.

Kako bi produljila svoj trogodišnji staž u bolnici u blizini Tokija, mora položiti standardizirani ispit za medicinske sestre koji se polaže na japanskome, a toliko je težak da su ga u prošle tri godine položile samo tri od 600 medicinskih sestara iz Indonezije i Filipina. Maria Fransiska tako nakon cjelodnevnog rada u bolnici provodi sate i sate učeći japanski. “Mislim da bih ovdje mogla puno pridonijeti”, kaže. “Da mogu, ostala bih živjeti ovdje, ali nije to tako lako.”Iako zbog starenja radne snage državi prijeti neizbježni manjak radnika, Japan se teško otvara prema useljeništvu. Vlada, zapravo, čini sve kako bi strane radnike i studente natjerala da se vrate kući. Broj registriranih stranaca 2009. godine u Japanu smanjio se po prvi put u gotovo 50 godina. Tokio se izgleda pomirio s demografskom krizom koja bi mogla ugroziti gospodarski rast države, usporiti rješavanje problema kroničnog proračunskog deficita te dovesti sustav socijalnog osiguranja do kraha. Mnogo je prepreka za useljenike. Restriktivni zakoni o imigraciji poljoprivrednim gospodarstvima i obrtima u krizi brane da zapošljavaju stranu radnu snagu, zbog čega neki počinju iskorištavati mentorske programe za obuku radnika iz stranih zemalja ili zapošljavaju ilegalne useljenike. Neumoljivi kriteriji za zapošljavanje zatvorili su vrata iskusnim profesionalcima iz drugih zemalja, a splet složenih pravila i procedura obeshrabruje poduzetnike koji žele proširiti poslovanje u Japanu. Prema podacima vlade, stanovništvo Japana u sljedećih će se 50 godina smanjiti za trećinu, na 90 milijuna stanovnika. Do 2055. godine preko trećine Japanaca bit će starije od 65 godina s obzirom da će radna snaga opasti za trećinu, na 52 milijuna radno sposobnih stanovnika.

Međutim, kad je političar Liberalne demokratske stranke, koja je izgubila izbore, 2008. godine izložio plan prema kojem bi Japan trebao prihvatiti 10 milijuna useljenika, ankete su pokazale da se većina Japanaca tome protivi. “Najveći je problem smanjivanje broja stanovnika. Zemlja se bori za opstanak”, kaže Hidenori Sakanaka, ravnatelj Japanskog instituta za useljeničku politiku, neovisne istraživačke institucije. “Unatoč svemu, Amerika je i dalje energična jer uspijeva privući ljude sa svih strana svijeta”, dodaje. “S druge strane, Japan se zadovoljava time što uskraćuje pristup strancima.”U začaranom su se krugu našle japanske gospodarske muke te stagnacija useljeničke politike zbog kojeg će uskoro i ono malo dragocjenih useljenika biti istjerano. Akira Saito (37), Brazilac japanskog porijekla, koji je prije 20 godina iz Sao Paula došao živjeti u grad Toyotu, jedan je od stranih radnika koji su spremni napustiti zemlju. Mala automehaničarska radnja koju je otvorio nakon što je godinama radio u tvornici danas je u problemima, a trgovina odjećom u kojoj radi njegova supruga Tiemi uskoro će se zatvoriti. Njihovo troje malodobne djece jedni su od rijetkih učenika koji nisu napustili mjesnu brazilsku školu. Većina Saitovih sunarodnjaka ostala je bez posla uslijed svjetske gospodarske krize, a vlada gotovo da i ne pomaže. Neki članovi zajednice prihvatili su novac koji je omogućio kontroverzni vladin program kojim se nezaposleni stranci potiču na povratak u svoje zemlje.

“U Japan sam došao zbog mogućnosti”, kaže Saito. “A u posljednje vrijeme osjećam da me bolje prilike čekaju kod kuće.”Vlada nije učinila ništa kako bi omogućila integraciju useljenika u japansko društvo. Djeca stranaca ne moraju sudjelovati u obveznom školovanju, a škole koje prihvate djecu stranaca koja ne govore japanski ne primaju nikakvu naknadu vlade kako bi im omogućila adekvatno pohađanje nastave, zbog čega mnoga djeca stranaca odustanu od školovanja. “Japan nije usmjeren na izgradnju snažnih veza između useljenika i lokalne zajednice”, kaže Hiroyuki Nomoto, ravnatelj škole za djecu useljenika u Toyoti. Japan gubi čar i među ljubiteljima njihove vrhunske tehnologije, pop kulture i naizgled neograničenih poslovnih mogućnosti koje njihovo razvijeno potrošačko društvo samo prividno nudi. “Ljudi dolaze u Tokio i dive se tom razvijenom, šarolikom gradu. Oči im zasjaje od ushićenja i žele se ovamo preseliti”, kaže Takara Swoopes Bullock, američka poduzetnica koja u Japanu živi od 2005. godine. “No, pokretanje posla ovdje potpuno je druga stvar. Često se pokaže da nema smisla i ljudi naprosto krenu dalje.”

Hiroko Tabuchi

Komentirajte prvi

New Report

Close