Vic počinje ovako: u sobu ulaze ekonomist, odvjetnik i profesor marketinga. U čemu je poanta vica? Oni su bili trojica od ukupno pet “stručnih svjedoka” koje su republikanci pozvali na prošlomjesečnu raspravu američkog Kongresa o klimatologiji.

Ali, u konačnici su smiješni bili sami republikanci, kad se jedan od dvojice znanstvenika koje su pozvali na svjedočenje prestao držati zadanog scenarija.Profesor Richard Muller, fizičar klimatolog, voditelj je Berkleyjevog projekta za istraživanje temperature Zemljine površine, kojeg djelomično financira zaklada Koch. A poricatelji klimatskih promjena, koji tvrde da su znanstvenici u Nasi i ostalim ustanovama koje analiziraju klimatske trendove izmanipulirali i iskrivili podatke, nadali su se da će projekt Berkeleyja doći do zaključka da je globalno zatopljenje samo mit.Međutim, umjesto toga profesor Muller predstavio je preliminarne rezultate istraživanja prema kojima je trend globalnog zatopljenja “vrlo sličan onomu što su izvijestile prethodne skupine”.Odgovor negacijske grupacije bio je predvidiv, ali i otkrio puno toga; ubrzo ćemo se tomu podrobnije posvetiti. No prvo, pozabavimo se malo detaljnije onim popisom svjedoka, koji postavlja isto pitanje koje smo imali o brojnim kongresnim raspravama otkad su republikanci ponovno preuzeli kontrolu nad Konresom, točnije, gdje samo pronalaze te ljude?Ipak, moj najdraži primjer je prva rasprava Rona Paula o monetarnoj politici, u kojoj je glavni svjedok bila osoba poznata po tome što je napisala knjigu u kojoj je izjavila da je Abraham Lincoln bio “užasni tiranin” i u kojoj se zalagala za novi secesionistički pokret kao prikladan odgovor na “novu američku državu ekonomskog fašizma”. Ključni svjedoci (primjerice neznanstvenici) na prošlomjesečnoj raspravi nisu bili baš tog kalibra, ali su priredili svjedočenja koja su sadržavala neke doista pamtljive trenutke. Jedan od njih bila je izjava odvjetnika da Agencija za zaštitu okoliša ne može proglasiti stakleničke plinove zdravstvenom prijetnjom jer te emisije rastu već posljednjih sto godina, a opće zdravstveno stanje u tome razdoblju se poboljšalo.

Ne izmišljam. O, da, profesor marketinga je na popis prethodnih slučajeva “istovjetnih uzbuni zbog opasnog globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem” (a koji su navodno trebali pokazati zašto bismo trebali zanemariti strahove) uključio probleme poput kiselih kiša i ozonskih rupa koji su uspješno riješeni upravo ekološkim zakonima.No, da se vratimo profesoru Mulleru. Njegove preporuke kao klimatološkog skeptika vrlo su snažne: odbacuje tvrdnje kako Ala Gorea tako i mog kolege Toma Friedmana te tvrdi da “pretjeruju”, a i sudionik je brojnih napada na klimatska istraživanja, uključujući i lov na vještice zbog bezopasne prepiske elektronskom poštom s britanskim klimatolozima. Stoga nije iznenađenje da su se poricatelji klimatskih promjena nadali da će ovaj novi projekt podržati njihovo stajalište.Možete pretpostaviti što se dogodilo kad su te nade pale u vodu. Prije samo nekoliko tjedana Anthony Watts, autor ugledne internetske stranice koja poriče klimatske promjene, pohvalio je projekt Berkeleyja i čedno obznanio da je “spreman prihvatiti bilo kakve rezultate tog projekta, čak i ako dokažu da je moje stajalište pogrešno”. Ali nema veze: kad je saznao da će profesor Muller predstaviti preliminarne rezultate, Watts je odbacio cijelu raspravu kao “političku pozornicu onkraj normalne znanosti”. A jedan od vjernih čitatelja njegove stranice proglasio je profesora Mullera “čovjekom sa skrivenim namjerama”.

Naravno, zapravo su poricatelji klimatskih promjena ti koji imaju skrivene namjere, a nitko tko je pratio ovu raspravu nije ni na trenutak povjerovao da će oni prihvatiti rezultat koji potvrđuje globalno zatopljenje. No, vrijedi na tren odstupiti jedan korak unatrag i promisliti ne samo o znanosti, već i moralnosti.Već godinama znatan broj uglednih znanstvenika upozorava, i to sve glasnije i hitnije, da će rezultati biti vrlo loši, možda čak i katastrofalni, ukoliko se nastavimo ovako ponašati. Možda su u krivu. No ako doista utvrdimo da su u krivu, imamo moralnu odgovornost pristupiti toj temi iznimno ozbiljno i otvorenog uma, konačno, ako su znanstvenici u pravu, počinit ćemo jako puno štete.Međutim, umjesto krajnje ozbiljnosti dobili smo farsu: navodno ključnu raspravu prepunu ljudi kojima ondje nije bilo mjesto i trenutno izgnanstvo klimatskog skeptika koji je jedini bio spreman promijeniti mišljenje nakon predstavljanja novih dokaza. Užasavajuće je shvatiti da se ova vrsta cinične probitačnosti, jer upravo to je u pitanju, vjerojatno pobrinula za to da nećemo poduzeti ništa u vezi klimatskih promjena sve dok se ne suočimo s katastrofom.Stoga, kad bolje promislim, bio sam u krivu kad sam rekao da su na kraju vica smiješni bili republikanci; zapravo je smiješan cijeli ljudski rod.

Paul Krugman