Biznis sanjala kao klinka, u 29. njezin modni brend osvaja globalna tržišta

Autor: Marta Duić , 21. studeni 2015. u 09:45
Marko Lukunic Pixsell

Ni sama Pepeljuga ne bi odoljela maštovitom dizajnu cipela s potpisom mlade poduzetnice koja je napustila menadžersku poziciju u stranoj kompaniji kako bi pokrenula vlastiti biznis.

Marijeta Duvnjak donedavno je bila direktorica marketinga Bipe, a danas uspješno pliva u poduzetničkim vodama kao dizajnerica cipela i utemeljiteljica modnog brenda Mara D. Iako joj je tek 29 godina, svojim neobičnim dizajnom i vedrim bojama cipela već je osvojila žene na više od 30 tržišta diljem svijeta, a u planu joj je, otkriva nam, i proširenje asortimana na torbe. Ispričala nam je sve o svojoj korporativnoj karijeri, ulasku u poduzetničke vode, preprekama i izazovima, uspjehu i širenju brenda te planovima za budućnost.

Kako je uopće započela vaša korporativna karijera?

Već s 18 godina sam počela raditi honorarno i to uz školovanje. Ostalo mi je u sjećanju kako sam često radila na laptopu ispod klupe. Moje prvo poslovno iskustvo bilo je na poziciji asistentice direktora marketinga za jednu američku tvrtku koja je tražila mladu radnu snagu koja zna engleski i želi raditi honorarno. Iako sam bila klinka, već sam tad kroz posao upoznala puno ljudi iz poslovnog svijeta koji su kasnije bili vrlo važni u mom profesionalnom razvoju i doista mogu reći da sam od njih mnogo naučila. Još s 15 godina počela sam proučavati literaturu o poduzetništvu jer me biznis izuzetno zanimao, tako da sam vrlo rano krenula u poslovni svijet. Prije Bipe sam radila dva posla vezana uz marketing, ovaj koji sam već spomeula gdje sam bila sam asistentica, a radila sam i u marketinškoj agenciji gdje sam se bavila kombinacijom konzaltinga i marketinga. Budući da sam i sada vrlo mlada i tek sam u jedanaestoj godini staža, u Bipi sam provela najveći dio svoje karijere. U tih pet godina mogu reći da me BIPA definirala i najviše toga mi je donijela za daljnji posao.

Kažete da ste puni karijerni uspon doživjeli u Bipi. Koliko je on bio težak i izazovan za vas?

To je svakako bio izazovan put, ali bila sam spremna na njega. Imala sam sreću da sam dobila takav posao gdje sam napredovala i nije mi bio problem vremenski dati sve od sebe i ostajati duže na poslu, iako je moj privatni život prestao postojati. Nisam odmah bila zaposlena na poziciji direktorice marketinga, već sam samo radila u marketingu, no znala sam da traže osobu koja će voditi cijeli odjel i da će, dokažem li se, ta pozicija biti moja. Kad sam došla, Bipa je bila nova na tržištu, ‘brend awareness’ je bio užasno nizak, bilo je dosta izazova i trebalo je od početka izgraditi cijelu priču. Već u samom startu su mi vrlo jasno rekli koliko će odricanja, truda i sati biti potrebno za to. Sjećam se kako smo kolegica iz HR-a i ja bile jedine u uredu do kasnih sati i izlazile smo trčeći kako bismo izbjegle paljenje noćnog alarma.

Koja su najvažnija znanja koja ste stekli kako vam to danas koristi u poduzetničkim vodama?

S obzirom na to da je Bipa austrijska tvrtka koja je dio njemačke REWE grupacije, njihova organiziranost i predanost poslu je zadivljujuća, to je totalno drukčiji mentalitet od našeg. Svakako bih istaknula njihovu strukturiranost i organiziranost u poslu. Puno sam naučila o samom marketingu kroz perspektivu ‘beauty-carea’, a iako mi je to bilo dosta blisko jer sam žena, u Bipi sam ga u potpunosti spoznala i to ne samo s perspektive marketinga. Naime, ljudi često zamišljaju marketing kao posao na kojem ti samo smišljaš kreativne ideje, a ovdje sam naučila pravo, istinsko gledanje marketinga kroz brojke. Bili smo međusobno povezani u marketingu te prodaji i nabavi i pružili su nam sveobuhvatno znanje – od samog procesa kako proizvod dolazi na police, do toga što treba napraviti da se proda. Na poziciji na kojoj sam radila bila sam suodgovorna za rezultate tvrtke, to je bilo vrlo izazovno. Činjenica je da je u tom poslu sve što danas napravite sutra već kasno jer je riječ o ‘fast moving’ sektoru u kojem nema opuštanja, nema odmora i nema onog ‘sad smo sve odradili pa smo mirni’.

Za vas kažu da ste zaslužni za izgradnju brenda Bipe na našem tržištu. Iz vaše perspektive, koliko je to bila zahtjevna uloga?

Ne mogu prihvatiti taj kompliment zato što Bipu nije mogla izgraditi samo jedna osoba. To je bio rezultat suradnje između nekoliko timova, naravno da je težina bila na sektoru marketinga, ali zaslužni su i kolege iz ostalih odjela. Zajednički smo se nosili s istinskim problemima i rješavali ih u hodu. Što se tiče slike koja se stvorila u javnosti vezano za Bipu, na tome sam ja najviše radila, ali taj dio ne bi ni postojao da nije bilo ostalih kolega i našeg timskog rada.

Nakon pet godina iskustva u Bipi koliko je austrijski način poslovanja drukčiji od našeg?

Razlika je ogromna, radila sam s hrvatskim tvrtkama i dobavljačima i ako mogu izdvojiti najprofesionalnije suradnike, to bi bili tiskara Printera te kreativna agencija I to nije sve, ali bilo je i onih suradnji koje su bile prilično teške. U Hrvatskoj ponekad ne možete dobiti ponudu u doglednom roku, a ako i dogovorite posao, pitanje je hoće li isporuka kasniti i slično. U početku sam bila vrlo zaštitnički orijentirana prema Hrvatima, dok nisam prošla sve to, suočila se s mnogim negativnim iznenađenjima i sama shvatila realnu situaciju.

Kako ste se odlučili za odlazak iz korporativnog sektora i pokretanje vlastitog biznisa?

Oduvijek sam znala da ću u nekom trenutku krenuti s modnim brendom jer mi je moda uvijek bila velika ljubav, ali sam tada znala da još nije vrijeme da se upuštam u tu priču. Bila sam svjesna i da nisam dovoljno iskusna da bih mogla napraviti taj korak. Pokrenuti vlastiti biznis nije igra, iza toga stoji puno ulaganja, tako da sam željela pričekati. Željela sam se uvjeriti da sam dala svoj maksimum i da će se sve nastaviti svojim tokom i bez problema kad odem iz BIPE. Kad sam našla zamjenu otišla sam, tako da je zapravo taj prijelaz bio lijep, smiren i nimalo stresan.

Zašto baš dizajniranje cipela?

Svi me pitaju zašto baš cipele, budući da ih malo tko kod nas radi. A upravo to i je jedan od razloga. Osim toga, sigurna sam da moja priča neće ostati samo na cipelama, one su mi samo baza. Vidjela sam prostor na tržištu jer danas nema toliko dobre ponude cipela i dizajna kakvog ja radim. Često je dizajnerska obuća jako neudobna i to je još jedan od razloga zbog kojih sam se odlučila za start u biznisu s cipelama. Ciple su savršen proizvod za žene, a cijeli brend se može proširiti na torbe i odjeću. Ipak, cipele su mi najdraže i oduvijek su mi bile ono nešto po čemu sam se isticala. Često sam se znala obući monokromatski i imati jako dobre cipele što se pokazalo kao dobitna kombinacija.

Koliko i kako ste se pripremali za vaš poduzetnički pothvat?

Na razvoju same ideje radim malo više od pet godina, a ako pričamo o pripremanju mene same za poduzetnički pothvat, na tome radim od 16. godine. Prije pet godina sam odlučila što želim i puno vremena sam provela u istraživanju vanjskog i domaćeg tržišta. Pune tri godine sam posvetila istraživanju tržišta, a zadnje dvije sam krenula na ozbiljniji pristup, obilazila različite sajmove i upoznavala proizvođače. Odlučila sam sve proučiti jer sam znala da ne mogu doći u situaciju da startam s tvrtkom bez pripreme. Svaki proizvod ima svoju pozadinu, tako da sam zadnje dvije godine ozbiljno učila o njemu i trudila se pronaći prava partnere.

Kakav je bio put od ideje do realizacije, točnije do prvih cipela na tržištu?

Mnogi nisu mi svjesni kroz što sam sve prošla da bi te cipele izašle na tržište. Puno meni bliskih ljudi mi je reklo da bi odavno odustali jer taj biznis zaista nije lak. Cipela je građena od više elemenata, a svaki u mom slučaju dobavlja druga osoba tako da finalni proizvod ovisi o puno faktora. Sva sirovina od koje je cipela proizvedena stigla iz Italije tako da je bio pravi izazov to sve spojiti. Kad otvorite tvrtku, uglavnom se više bavite administracijom nego onim čime biste se zapravo trebali baviti i to je velika prepreka danas.

Kako ste se snašli u ulozi žene poduzetnice?

Osjećam se dobro u toj ulozi, čak i kad imam loš dan ne gledam na to negativno i kao na bezizlaznu situaciju. Vjerujem da žene imaju itekako puno prednosti u poslu u odnosu na muškarce kada je u pitanju vođenje vlastite tvrtke. Naš pristup je drukčiji, naš mozak je drukčiji, organiziranije smo, možemo raditi više stvari istovremeno, možemo podnijeti puno više, to je i povijest dokazala. Mi smo, s obzirom na snagu koju imamo, povlaštene u odnosu na muškarce. Druga je stvar to kako društvo gleda na žene, ali vjerujem da bi se svaka žena poduzetnica ili žena koja radi u korporaciji mogla složiti sa mnom i s time da žene mogu puno više pokazati u poslovnom smislu no što društvo misli.

Što biste izdvojili kao najveći izazov u privatnom biznisu?

Progutala sam svu administraciju i papirologiju koju država nameće, očekivala sam je i bila spremna na nju, ali zapravo najveći izazov privatnog biznisa je pronalazak dobrih izvora prodaje. Prodaja je ključni element svakog biznisa, vrhunski proizvod može napraviti svatko, ali doći do kupca je najveći izazov. Upravo zato na tome najviše i radim od kada sam startala s brendom u svibnju ove godine. Ovi prvi mjeseci su bili isključivo posvećeni građenju imidža brenda i traženju kanala prodaja. To je često kamen spoticanja u poduzetništvu, pogotovo kod mladih poduzetnika. U trenutku kad prestanete brinuti o prodaji, budite svjesni da je to početak vašeg kraja.

A u branši proizvodnje i plasmana cipela?

Kad ste mali, u ovoj vam je branši jako teško diktirati uvjete i dobiti partnere koji će se držati zadanih rokova. Kad imate kombinaciju talijansko-hrvatske suradnje, kao u mom slučaju, onda morate planirati dvaput duže razdoblje za sve, jer dobiti nešto isporučeno na vrijeme je prava misija. Naime, kako sam taj proizvodni proces ovisi o više strana, tako je vrlo teško sve uskladiti, a to je doista neophodno u poslovanju. Primjerice, imate tvornicu koja je vrhunska u izradi peta, ali u toj istoj tvornici nećete pronaći vrhunsku kožu, jednostavno morate imati više partnera i sve njih spojiti da rade sinkronizirano što je najveći izazov.

Vaše cipele su spoj hrvatskog dizajna i kvalitete talijanskog materijala. Zašto baš ta kombinacija?

Uvijek sam gledala na kvalitetu. Sva sirovina se nabavlja iz Italije, ali se u Splitu radi završni proizvod tako da su Mara D cipele hrvatski proizvod od talijanskih materijala jer je u Hrvatskoj, unatoč svom mom trudu, bilo nemoguće naći repromaterijal. Mnogi me pitaju zašto Italija i Hrvatska? Iako mi je kvaliteta bila prioritet, željela sam u cipele pretočiti mediteransku estetiku. Hrvati, Talijani, svi mi imamo tu istančanu estetiku, dosta smo strastveni, osobito kada je u pitanju odjeća, arhitektura i dizajn i to se proteže kroz naš način života. Željela sam sve to spojiti s domaćim dizajnom i tako stvoriti zanimljivu i posebnu priču.

Tko je vašu ideju pretočio u gotov proizvod? Tko je zadužen za dizajn?

Sama sam radila na skoro cijeloj priči, od samog dizajna do završne prodaje. Naravno, ne radim sve to potpuno sama jer nitko ne može raditi sam, već imam široku mrežu vanjskih suradnika.

Jeste li brend pokrenuli sami ili ste imali nečiju financijsku podršku?

Ovo je u potpunosti moja privatna priča.

Koja je bila početna ideja i misao vodilja za brend Mara D?

Početna ideja koja se zadržala, a vjerujem i da će se uvijek održati, je ta da žene trebaju biti u središtu mog stvaranja. Meni je žena bila motiv jer sam željela napraviti nešto što bi ženama dalo osjećaj dodatnog osnaživanja, a potpuno mi je bilo nebitno radi li se tu o cipelama ili nečem trećem. Srž i bit cijele moje tvrtke i mog stvaranja su definitivno žene i tako će zauvijek biti.

Gdje se cipele mogu nabaviti?

Mara D cipele se mogu nabaviti putem web shopa, a početkom listopada je u Petrinjskoj pokrenut Concept store DBOXX u kojem je prisutno petnaestak hrvatskih dizajnera. To je prvo prodajno mjesto u Hrvatskoj gdje će se cipele moći probati i kupiti.

Kako ste svoj brend promovirali i predstavili široj javnosti?

S obzirom na to da dolazim iz marketinške branše, znala sam točno što mogu napraviti s kapitalom koji imam. Najveću prednost sam dala PR-u i socijalnim medijima, a s time i dalje nastavljam. Suradnje koje su mu puno pomogle su svakako bile i suradnje s blogericama iz modnog svijeta. Današnje modne blogerice su prisutnije u socijalnim medijima čak i više od britanskog Voguea i Marie Claire i sličnih modnih magazina pa time dolaze do više publike.

Koja su vam još tržišta bila cilj osim našeg? Koliko uspjeha imate na njima?

Moram priznati da mi hrvatsko tržište nije bilo primarno i jedino na koje sam ciljala. S obzirom na to da sam startala s online shopom, u početku su to bila 32 tržišta, točnije cijela Europska unija, Srbija, BiH, Švicarska i Norveška. Nakon toga sam otvorila Australiju jer sam imala upite od tamo, a nedavno smo krenuli i na američko tržište. Nisam odmah željela otvoriti ‘world wide shipping’ jer sam znala da prvo moram sve naučiti i vidjeti kako sve funkcionira, a ne učiti se na greškama. Hrvatska mi je važno tržište i imam jako puno kupaca ovdje, a i Srbija me jako iznenadila po tom pitanju. Cilj mi je imati brend koji neće biti samo za ovo područje nego šire, prvo želim stabilizirati Europu pa kroz pet godina ići dalje. Glavni fokusi su mi naše i srpsko tržište, a nakon toga slijedi britansko, francusko i talijansko jer su mi zanimljiva.

Koji su vam planovi za budućnost brenda?

Radim na konceptu torbe koja će biti takva da će se žene u njoj moći snaći. Torba je u predzavršnoj fazi, a paralelno s time radim i na novoj kolekciji cipela. U određenom trenutku će doći vrijeme i za odjeću, u svakom slučaju ćemo se širiti na više kategorija.

Zašto baš cipele u toliko boja? Kakve su bile prve reakcije?

Boje su definitivno dio mene u tom dizajnu jer je priča mog brenda takva da su vam dovoljne samo dobre cipele da izgledate super, primjerice uz običnu bijelu majicu i traperice cipele sve mogu podići. Te vedre boje me podsjećaju na Mediteran koji je bogat bojama pa sam ih samo pretočila u dizajn. Iako sam mislila da će najprodavanije cipele biti jednobojne, trenutno je najprodavaniji model cipele sa zebra uzorkom.

Što biste izdvojili kao glavnu prednost brenda Mara D?

Poseban dizajn. Kad su cipele u pitanju, rijetko čak i na svjetskoj razini možete naći brendove čiji je dizajn hrabar. Bila sam svjesna rizika i toga da je moj dizajn možda prepomaknut. Druga važna stvar je udobnost, u mojim cipelama možete biti cijelo radno vrijeme ili cijeli izlazak. Treće, Mara D uvijek donositi nešto drukčije i novo, nikad si neću dozvoliti da me rokovi ili tržište pritišću da radim proizvod, pustit ću ga van tek kada ja budem zadovoljna.

Koja je osnovna misao vodilja u nastanku novih kolekcija?

Nemam nešto univerzalno, uvijek gledam da ono što radim bude prije svega blisko meni. Napravila sam puno skica, sjedila noćima, čak i mjesecima te ih onda maknula na stranu za druga vremena. Bitno mi je da proizvod koji nacrtam do trenutka dok ne dobijem prototip budi u meni strast. Vjerujem da žena neće nositi proizvod samo zato što ga treba, već zato što u njoj budi ‘ono nešto’. To možda površno zvuči, ali ženama cipele doista mogu promijeniti dan.

Jeste li i vi tipična žena kada su u pitanju kolekcije cipela u ormarima? Biste li prije kupili cipele ili torbu?

Po tome nipošto nisam tipična, naime tipične žene imaju more cipela. Ja sam tip koji će imati manje cipela, ali će ih platiti više. Bitnija mi je kvaliteta i udobnost. Imala sam izlete gdje sam kupila brendove koje sam dugo željela imati, ali kada sam ih konačno kupila ih nisam mogla nositi dulje od dva sata jer su mi noge plakale od njih. Uvijek ću radije odabrati jedne kvalitetne cipele nego dvadeset loših. Moram birati li između cipela i torbi definitivno uvijek biram cipele. Ako pak moram birati između cipela i odjeće, opet biram cipele.

Komentari (6)
Pogledajte sve



Boze koliko price o cipelama?

Umjesto da date ovoliko medijskog prostora velikim poduzetnicima i njihovom menadzmentu, vi se bavite nekom "djevojcicom iz susjedstva", koja si je valjda sama napisala ovaj PR pamflet i onda nekog od vasih "nazicala" da joj ga objavi?! …

fahrudine, očito ništa nisi shvatio… niti nećeš, obzirom da ni 55-ta priča nije bila dovoljna.
[/quote]

Nego, ajde mi pomozi da shvatim?


Boze koliko price o cipelama?

Umjesto da date ovoliko medijskog prostora velikim poduzetnicima i njihovom menadzmentu, vi se bavite nekom "djevojcicom iz susjedstva", koja si je valjda sama napisala ovaj PR pamflet i onda nekog od vasih "nazicala" da joj ga objavi?! …

fahrudine, očito ništa nisi shvatio… niti nećeš, obzirom da ni 55-ta priča nije bila dovoljna.

Sve je Trgovina.

Svi mi trgujemo , neki prodaju svoj proizvod , neki tuđi proizvod a neki svoje znanje.

Samo oni koji ništa neznaju zaposle se kao uhljebi u Kukuriku vladi.

Važno je i jedni i drugo. I znati vrhunski proizvod napraviti i znati ga prodati.
Ovaj naglasak na prodaji danas vjerojatno je zbog prevelike agregatne ponude (previše lijepih cipela) u odnosu na agregatnu potražnju (premalo love u džepu).
Curi respekt!

New Report

Close