Prosvjedi i štrajkovi potpuno su legitiman način izražavanja neslaganja u demokratskom društvu, no što realno mogu sindikati i radnici u promjeni dogovorenog privatizacijskog modela u brodogradnji?

Uvjereni su da mogu mnogo. Ako se dopusti ovako skrojena privatizacija, tada se otvara mnogo grublja priča o pitanju suvereniteta Hrvatske i pravosudne vlasti, krajnje je tumačenje čelnika HUS-a Ozrena Matijaševića. Inzistiranje EK da se u natječajima ne smije propisati obveza zadržavanja djelatnosti brodogradnje na lokacijama na kojima su sada smještena brodogradilišta, dakle takav vid rješavanja prilagodbe gospodarstva radi pridruživanja Hrvatske članstvu EU – protivan je zakonima RH. Prvo, jer su jedinice lokalne samouprave te koje raspolažu zemljištem i određuju vrstu djelatnosti desetljećima unaprijed; drugo, zato jer resorno ministarstvo po zakonu o pomorskom dobru dodjeljuju koncesije za tu vrstu djelatnosti na dulji rok, sukladno gradskim urbanističkim planovima razvoja, i treće, zato što hrvatski zakon o privatizaciji predviđa zadržavanje maksimalnog broja produktivnih radnika. Zato je HUS tražio djelovanje poluga vlasti: od Državnog odvjetništva očitovanje o zakonitosti ovakve privatizacije do konca tjedna. Od premijera dimplomatski angažman u postizanju dogovora sa EK da u prvom krugu privatizacije u natječajima piše crno na bijelo “nema prenamjene djelatnosti“. Ako se ne pojavi kupac, u drugom krugu sindikati traže ciljanu privatizaciju. U teškom momentu za brodogradnju, sindikati podcrtavaju bitno: da ne amnestiraju od odgovornosti one koji su brodogradnju doveli u poziciju gubitaša. Na potezu su, dakle, premijer Sanader i državni odvjetnik Bajić.