U filmu "Beskrajan dan" televizijski meteorolog kojega utjelovljuje Bill Murray iz jutra u jutro se budi u šest sati te iznova proživljava isti dan. Sličaj osjećaj déj? vua progoni gospodarska predviđanja sve od početka svjetske gospodarske krize 2008. godine. No politički i privredni čelnici i dalje su uvjereni da je model gospodarskog rasta koji je prevladavao u pretkriznim godinama najbolji izbor, bar za blisku budućnost.

Neočekivani krivci
Uzmimo za primjer srednjegodišnju reviziju predviđanja Svjetskih gospodarskih izgleda Međunarodnog monetarnog fonda, koji još od 2011. svake godine iznova priča istu priču: "Ups! Svjetsko gospodarstvo ipak nije postiglo rezultate kakve smo očekivali." U izvješćima krivnja za netočna predviđanja uvijek pada na nepredviđene čimbenike, kao što su potres u T?hokuu, tsunami u Japanu, nesigurnost glede američkog odustajanja od ekspanzionističke monetarne politike, jednokratno revrednovanje rizika, te vremenske nepogode u Sjedinjenim Američkim Državama. U izvješćima se naglašava privremena narav spomenutih čimbenika te se ustraje na tvrdnji da će se svjetski rast BDP-a popraviti u drugom dijelu godine premda je u prvoj polovici iznosio jedva tri posto. Potaknut tim novim zamahom, rast će sljedeće godine konačno dosegnuti dugo iščekivanu stopu od četiri posto. Kada se to ne ostvari, MMF objavi novo izvješće u kojemu drugim riječima predstavi sasvim istovjetne tvrdnje.

Prozirno objašnjenje 
Ovo su ozbiljne i serijske pogrešne procjene koje naglašavaju potrebu za drugačijim načinom razmišljanja. Možda usmjerenost na posljedice uzrokovane svjetskom financijskom krizom u razvijenim gospodarstvima zamagljuju prirodni obrat prema usporijem tempu nakon godina napumpanog rasta. Nadalje, iako gospodarstva u usponu također doživljavaju akutno usporavanje rasta, njihov će dio globalnog gospodarskog kolača nastaviti rasti. Ukratko, vjerojatno se nećemo uspjeti tako brzo riješiti snažnije gospodarske konkurencije, sporijeg rasta i niske inflacije.U Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjoj godini djelomično su ostvareni uvjeti za gospodarski uzlet. Dug kućanstava i nezaposlenost su u opadanju, poslovni profiti i gotovinske zalihe rastu, burze optimistično gledaju na budućnost, banke su spremne za izdavanje novih zajmova, a fiskalna konsolidacija više ne predstavlja prepreku potražnji.

No suprotno očekivanjima, rast potrošnje građana i dalje je slab, a poduzeća nisu ojačala ulaganja. U prva dva tromjesečja ove godine američki BDP jedva je premašio razinu dosegnutu koncem prošle godine, a veći dio porasta može se zahvaliti robi koja je proizvedena, ali još nije prodana. Glavno objašnjenje toga je okrutno oštra i hladna zima, a to objašnjenje toliko je prozirno da su svi toga svjesni.Američki potrošači i dalje osjećaju bolne ožiljke kriznih rana. Međutim, postoji još jedan problem: kako kod kuće, tako i na radnom mjestu nema osjećaja uzbuđenja zbog onoga što budućnost nosi unatoč svoj toj čarobnoj novoj tehnologiji i uređajima koji okružuju Amerikance. I premda politika kvantitativnog olakšanja američke Banke saveznih rezervi jest pomogla poduzećima i tvrtkama da se ponovno osove na noge, ona nije nadomjestak za entuzijastični osjećaj iščekivanja kakav je potreban za poticaj ulaganja.

Usporavanje trgovine
Čak i ublaženo globalno predviđanje za rast BDP-a od 3,4 posto u ovoj godini vjerojatno će se u konačnici pokazati pretjerano optimističnim. Naime, prije krize svjetska trgovina rasla je po godišnjoj stopi od šest do osam posto, puno brže od BDP-a. No u ovoj godini svjetska trgovina zasad je zapela na oko tri posto.Neprepoznavanje ovog temeljnog usporavanja koje se neupitno događa samo dodatno jača očekivanja da su stari modeli sposobni udahnuti novi život rastu, što je pristup koji stvara nova ranjiva mjesta. Atif Mian i Amir Sufi stoga upozoravaju da je kupnja automobila i ostalih trajnijih dobara od strane američkih potrošača potaknuta istim onim neodrživim praksama izdavanja zamova po nepogodnim stopama koje su korištene za financiranje kupovine kuća i stanova u godinama prije krize.

Slično tomu, Mark Carney, guverner Bank of England zamišlja Britaniju s financijskim sektorom veličine Cipra koji čini 900 posto BDP-a, a ekonomist Michael Pettis upozorava da će kineska ovisnost o političkim poticajima za pokretanje privrede uzrokovati gomilanje makroekonomskih osjetljivosti svaki put kada isti zastanu ili izostanu.Dva tektonska pomicanja u globalnoj ekonomiji, sporiji rast BDP-a i snažnija konkurencija gospodarstava u usponu, uzrokovali su stvaranje procjepa koja prolazi kroz samu sredinu Europe. Naime, tehnička nadmoć koju je Europa tradicionalno imala u trgovinskom sektoru polako se narušava, a konkurencija glede nadnica i plaća potiče strah od deflacije. Usto, kako najveći dio tereta ovih obrata snose gospodarstva eurozone ponajviše opterećena dugom, Italija se smjestila na sam rub tog ponora.

Temeljne promjene
Međutim, Europska središnja banka nije sposobna vlastitim rukama oživjeti rast eurozone. S obzirom na posljedično opterećenje na svjetsko gospodarstvo, a osobito svjetsku trgovinu, u interesu je cijeloga svijeta pokrenuti koordiniranu deprecijaciju eura. Istodobno je potreban globalno koordiniran investicijski poticaj za stvaranje novih prilika za rast. Baš kao što lik Billa Murrayja nije uspio pobjeći beskrajnom ponavljanju istoga dana prije nego što je drastično promijenio vlastiti život, tako ni mi ne možemo očekivati drugačije gospodarske ishode bez temeljne promjene prevladavajućih modela rasta. 

© Project Syndicate, 2014.