Izvrše li se sve neophodne pripreme u idućim mjesecima, što je moguće, investicijsku bi odluku o gradnji LNG terminala na Jadranu mogli donijeti do kraja godine“, kazao je izvor iz jedne od kompanija članica Adria LNG konzorcija novinskoj agenciji Reuters. Dodao je i da bi se realizacija projekta trebala ubrzati, no konkretan razlog nisu naveli. Prema prvobitnim planovima, LNG terminal trebao je proraditi 2011. ili 2012. godine. ”Nikakva odgađanja više ne bi trebala biti dozvoljena jer bi u tom slučaju vremenski plan bio ugrožen“, zaključio je Reutersov izvor.Konzorcij Adria LNG čine njemačke kompanije E.ON Ruhrgas i RWE, francuski Total, austrijski OMV-a, slovenski Geoplin te hrvatske kompanije Ina, HEP i Plinacro – koje u konzorciju 25-postotni udjel dijele tako da Ini i HEP-u pripada po 10, a Plinacrou pet posto vlasničkog udjela. ”Hrvatski partneri očekuju da će i formalno ući u konzorcij u prvom tromjesečju ove godine, možda već u veljači”, rekao je izvor.

Dovršena studija
I Vlada bi se uskoro, morala očitovati o ovom pitanju nakon što posljednjih mjeseci nije poduzimala ništa zbog predizborne kampanje. A provjerene informacije iz Ministarstva gospodarstva govore da je studija odabira lokacije dovršena još početkom prosinca, no da nije prezentirana javnosti zbog rezultata koji bi za žitelje odabrane lokacije vrlo vjerojatno bili poražavajući. Naime, definitivna makrolokacija terminala, baš kao i u studijama rađenim 90-ih godina, jest otok Krk, dok je sigurna mikrolokacija Omišalj. Kada će Ministarstvo gospodarstva javnosti podastrijeti ove podatke, ostaje nepoznanica, no činjenica je da je strani partneri požuruju zbog sve očitijeg ulaska Rusa u regiju. Naime, nakon što je Vlada Republike Srbije Naftnu Industriju Srbije šutke prodala ruskom Gazpromu za samo 400 milijuna dolara, što je prema srbijanskoj javnosti daleko ispod cijene koju realno procjenjuju na dvije milijarde eura. Ipak, vlasti pokušavaju uvjeriti javnost da će i tako niska cijena biti dobra jer će se ubirati naknada za tranzit South Streama, plinovoda kojeg Rusi grade prema Italiji. Kupnjom NIS-a ruske bi tvrtke osim monopolističkoga položaja u proizvodnji naftnih derivata zauzele sličan položaj i po broju benzinskih crpki. Naime, Lukoil je kupnjom Beopetrola došao u posjed 180 benzinskih crpki koje su nekad bile u Ininu vlasništvu. S NIS-ovim bi crpkama posjedovale 60 posto srpskog tržišta naftnih derivata. Ne treba zaboraviti i da je Gazprom većinski vlasnik Jugorosgasa, tvrtke koja susjedne potrošače opslužuje plinom. Zbog toga ne treba sumnjati u Gazpromovu želju da kroz Srbiju provede krak plinovoda, jedino je pitanje kolikog promjera i koje namjene. U Rusiji su lani otkrivena čak 44 nalazišta plina, među kojima i dva velika u istočnom Sibiru: istočno Alinskoje i sjeverno Talakanskoje. Zalihe ruskog plina 2007. povećane su za 550 milijuna tona. Prvi su put u toj zemlji rasle brže od vađenja plina, a i rezerve nafte skočile su 20 posto u odnosu na eksploataciju.

Svjetske zalihe
Procjenjuje se da Gazprom raspolaže s najvećim zalihama plina na svijetu. Od cjelokupnih svjetskih rezervi 17 je posto njegovo. Brojke se stalno mijenjaju, ali njihove su zalihe 30-ak trilijuna kubičnih metara plina, što je prema današnjim cijenama vrijedno više od 182 milijarde dolara. Ono što je za ovu priču najbitnije je da su Rusi ponudili gradnju LNG terminala pokraj Luke Ploče, što su objeručke dočekala sva tri entiteta u susjednoj Bosni i Hercegovini. Poznavajući rusku ažurnost i zapadnu tromost, nije isključeno da se ponovi slučaj sukoba “Nabucco – Blue Stream”, u kojem je Putin doslovno “pojeo za doručak” Austrijance koji su još u fazi izrade studija, dok Gazprom svoj projekt već uvelike gradi. Upravo zato kompanije iz LNG Adria projekta žele brzu odluku o gradnji terminala, jer bi inače ukapljeni plin morali kupovati od – Rusa…