Nemoguće je predvidjeti kako će okončati teška ukrajinska kriza. Mi u Europskoj uniji i SAD-u činimo što možemo da osiguramo mirnu tranziciju prema stabilnijoj demokraciji te konačnu provedbu nužnih i hitnih reformi. Sporazum koji su potpisali predsjednik Viktor Janukovič i opozicija trebao je omogućiti novu priliku za to. Međutim, Ukrajina je nastavila tonuti u kaos i sukobe, a to nije u čijem interesu.
Popustio pritisku
Upravo je zato ukrajinska kriza i europska kriza. A iako ne možemo znati kako će kriza završiti, vrlo jasno treba dati do znanja kako je počela. Ukrajina je godinama tragala za bliskijim odnosima s EU. Njezin je državni vrh toplo pozdravio obećanje o prisnijim vezama u sklopu Istočnog partnerstva Europske unije i zalagao se za Sporazum o pridruživanju i Duboko i opsežno područje slobodne trgovine. Kad su ti pregovori koji su započeti s prethodnom ukrajinskom vladom okončani sporazum su podržala sva četiri predsjednika i svih 14 premijera na vlasti otkako je Ukrajina 1991. stekla neovisnost. Međutim, kako su EU i Ukrajina rješavali preostala pritanja prije sastanka o Istočnom partnerstvu u Vilniusu u studenome 2013., gdje je Ukrajina trebala potpisati Sporazum o pridruživanju, nešto se odjednom promijenilo.
Od kolovoza su ruski zakonodavci počeli provoditi javno znani cilj ometanja Ukrajine u izabranom putu. Pokrenuta je politička kampanja protiv sporazuma, a Kremlj je ciljane sankcije popratio prijetnjama o strožim mjerama protiv već oslabljenog ukrajinskog gospodarstva. Rusko je vodstvo javno izjavilo da će, ako potpiše sporazum o slobodnoj trgovini s EU, Ukrajina izgubiti sporazum o slobodnoj trgovini s Rusijom, a svu bi robu i usluge plaćali po puno većoj cijeni. Postalo je jasno da će se ozbiljan gospodarski pritisak pretvoriti u otvoreni gospodarski rat. Ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič tome je pokleknuo. U objašnjenju vodstvu EU da nije spreman potpisati Sporazum o pridruživanju, jasno je dao do znanja da je za njegovu odluku kriv ruski pritisak. To je pokrenulo niz događaja koji su doveli do krvoprolića i pogibije na kijevskim ulicama. Za mnoge je Ukrajince Europa bila simbol nade za bolji život; odjednom su osjetili da ih je politička elita, koju su odavno smatrali nepopravljivo korumpiranom, iznevjerila.
Stoga treba jasno reći da su pritisak Kremlja i Janukovičeva neodlučnost proizveli ukrajinsku krizu. Da se Janukovič odlučio oduprijeti ruskom pritisku, nema sumnje da bi se Ukrajina suočila s poteškoćama. No uz Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji te mogućnost solidne financijske pomoći i pomoći u reformama Međunarodnog monetarnog fonda, ruske mjere ne bi bile održive. Naravno, reforme koje bi se od Ukrajine očekivale bile bi teške, no ništa teže od onih koje su morale provesti druge bivše komunističke zemlje koje su svoju budućnost vidjete sa i u Europi. Bilo bi svjetla na kraju tunela, a kad bi Ukrajina prigrlila reforme, smatrali bi je odlučnom i demokratskom europskom državom. Umjesto toga Janukovič se odlučio za kratkoročnu strategiju koja je usko povezana s njegovim političkim opstankom – strategiju koju su prosvjednici ubrzo obilježili kao igru prevare i izdaje.
Težak povratak
Kako se režim nasiljem obrušavao na prosvjednike, nasilne su opozicijske skupine stjecale vjerodostojnost. Slobodna trgovina s Rusijom i EU očito bi bila dobar potez za ukrajinsko gospodarstvo, što bi potaknulo i rusko gospodarstvo unatoč često spominjanome no posve lažnom argumentu da bi roba iz EU slobodno ulazila u Rusiju preko Ukrajine. (Je li itko čuo da se Amerikanci žale da sporazum o slobodnoj trgovini između Meksika i EU-a šteti američkom gospodarstvu?) Rusija želi stvoriti novi strateški bastion u obliku Euroazijske unije, a očito je odlučila prisiliti Ukrajinu da joj se pridruži.
Iako javno rogobore o navodnom pritisku koji EU vrši na Ukrajinu, zapravo je Rusija ta koja je brutalnim metodama iznudila odmak Ukrajine od svoje europske putanje. To je uzrok ove krize; činjenice su jasne. Čak i u najboljim okolnostima povratak će za Ukrajinu biti težak. Ruski pritisak i destabilizacija te kriza do koje su doveli stvorili su nove procjepe u ukrajinskom društvu te dodatno naštetili ranjivom gospodarstvu. I ta bi se šteta jednoga dana mogla preliti u Rusiju. Kremlj bi trebao zanimati stabilan susjed koji je proveo reforme i koji, kao i druge zemlje, također traži bliskije odnose s EU.
© Project Syndicate, 2014.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.ove novine mi nisu omiljene, ali ne mogu odoljeti a da ne postavim ovaj link:
http://www.jutarnji.hr/william-engdhal-uloga-amerike–i-europske-unije-u-drugoj-fazi-silovanja-ukrajine/1186815/
otužno je kako svi članci o ukrajinskoj krizi objavljeni u poslovnom dolaze iz iste, ne baš sofisticirane propagandne kuhinje.
kaže se da je uzrok krize to što je rusija “počela ometati” potpisivanje sporazuma o pridruživanju s eu tako što je zaprijetila suspenzijom sporazuma između rusije i ukrajine.
pa zar će po elementarnom zdravom razumu rusija pristati prodavati ukrajini i dalje plin po povlaštenim cijenama kad je jedini razlog za tu povlasticu politički, tj. vezana je za prepostavljene bliske veze rusije i ukrajine?
iz ovoga ispada da su eu diplomati valjda očekivali kako će rusija subvencionirati potpuno odvajanje ukrajine od nje?! tu doista nema trunke pameti i zdravog razuma i tužno je vidjeti kakvi bezumnici vode eu diplomaciju.
umjesto da su “krizu” u ukrajini riješili tako da su sve snage usmjerili na sklapanje partnerskog sporazuma s rusijom, čime bi se tenzije u ukrajini prirodno smirilie, eu već dulje vrijeme ide na zahladnjivanje odnosa s rusijom, gdje je najveća žrtva upravo ukrajina.
teško je dokučiti kakav je interes eu u obnovi hldanog rata. podilaženje kaubojskoj struji u američkoj politici? nezadovoljstvo slabom razinom ljudskih prava homoseksualaca u rusiji (hoće li ukrajinski desničari jamčiti prava homoseksualcima u “zapadnom” dijelu ukrajine)?
razbijanje poslovnih veza s rusijom učinit će katastrofalnu štetu njemačkoj i britanskoj ekonomiji. ukrajina propada na potpuno dno, čak i ako dobije nekakav kredit iz eu, isti će dostajati za isplatu par plaća, nikakva ozbiljna perspektiva za podizanje ekonomije ne postoji. još gore, dobivena sredstva mogu utrošiti na naoružavanje, što samo može proizvesti više žrtava u ratu u kojem nitko ne može pobijediti.
tko uopće na cijelom planetu zemlji ima koristi od ovakve situacije? američki proizvođači oružja? kongresmeni i u sad i u rusiji koji zagovaraju povećanje budžeta za naoružanje? ne mogu zamisliti nikog drugog.
g. bildt vrlo nevješto zamagljuje neke od osnovnih činjenica. sam je rekao da je sporazum između janukovića i oporbe bio dobar temelj za smirivanje ukrajinske krize. zašto ne kaže tko je taj sporazum srušio i što je poduzela eu diplomacija, koja je bila deklarirani jamac tog sporazuma?
uopće mi nije jasno kako takvi političari uopće mogu biti uključeni u “rješavanje” ove situacije kad svi znaju za svojedobnu sramnu podršku miloševiću.
groteskno je da “rješenja i objašnjenja” daje netko tko bi zajedno s ratkom mladićem trebao biti na optuženičkoj klupi za srebenicu i groteskno je da bilo koje hrvatske novine uopće daju prostor takvom čovjeku.
Uključite se u raspravu