Od raspada eurozone do Druge velike depresije

Autor: Poslovni.hr , 26. lipanj 2012. u 22:00

Financijski krah širi se s Europe na SAD i Aziju, nezaposlenost doseže rekordne visine, a države tonu u gospodarsku autarhiju…

Zamislimo sljedeći scenarij: Europska središnja banka odbija uskočiti u pomoć Grčkoj, tamošnje banke ostaju bez novca, vlada uspostavlja kontrolu kapitala i u konačnici je prisiljena početi tiskati drahmu kako bi spasila domaću likvidnost. Grčka više nije u eurozoni, pa se sve oči upiru u Španjolsku. Njemačka i ostale članice isprva žustro tvrde kako će poduzeti što god je potrebno da se spriječi katastrofa slična grčkoj i u toj zemlji. Španjolska vlada najavljuje dodatne fiskalne rezove i strukturne reforme. Zahvaljujući sredstvima iz Europskog mehanizma za stabilnost, Španjolska se još nekoliko mjeseci nekako održava na površini.Međutim, španjolsko gospodarstvo i dalje bilježi pad, a stopa nezaposlenosti približava se 30 posto. Zbog prosvjeda punih nasilja protiv mjera štednje premijera Mariana Rajoya, on je prisiljen održati referendum. Vlada ne uspijeva dobiti nužnu podršku glasača te podnosi ostavku, čime dovede cijelu zemlju u potpuni politički kaos. Angela Merkel odbija pružiti dodatnu pomoć Španjolskoj, ustvrdivši kako su marljivi njemački porezni obveznici već učinili dovoljno. U kratkom razdoblju dolazi do propasti banka, financijskog kraha te izlaska iz eurozone.

Društveni sukobi u Kini
Na žurno organiziranom mini summitu Njemačka, Finska, Austrija i Nizozemska objavljuju kako neće dovesti u pitanje euro kao zajedničku valutu tih zemalja. Time se stvara dodatni financijski pritisak na Francusku, Italiju i ostale članice. Kako djelomični raspad eurozone dopire do svijesti ostatka svijeta, financijski krah širi se s Europe na Sjedinjene Američke Države i Aziju. Ovaj scenarij nastavlja se u Kini, čije vodstvo je suočeno s vlastitom krizom. Usporavanje gospodarskog rasta pojačalo je društvene sukobe, a najnovija zbivanja u Europi samo su dolila ulje na vatru. S obzirom na to da se narudžbe iz Europe otkazuju, kineskim tvornicama izgledna su masovna otpuštanja. U velikim gradovima otpočinju prosvjedi kojima se poziva na zaustavljanje korupcije na samom partijskom vrhu. Kineska vlada odlučuje da ne može riskirati daljnje nerede te najavljuje paket mjera za poticaj rasta i sprječavanje otpuštanja, uključujući izravnu financijsku pomoć izvoznicima i intervenciju na valutnom tržištu kako bi se renminbi oslabio.

Brazil i Indija prava utočišta
U Sjedinjenim Američkim Država predsjednik Mitt Romney tek je došao na vlast nakon teške kampanje u kojoj se ismijavao Baracku Obami zbog preblaga stava prema kineskoj gospodarskoj politici. No zbog kombinacije financijske zaraze koja se proširila iz Europe, a koja je već i te kako osjetna na kreditnom tržištu te naglog priljeva jeftine kineske uvozne robe, Romneyjeva administracija našla se u iznimno nezahvalnom položaju. Suprotno savjetima gospodarskih stručnjaka, najavljuje se uvođenje uvoznih tarifa na kinesku izvoznu robu. Njegovi financijeri iz pokreta Tea Party, koji su odigrali ključnu ulogu u mobilizaciji izborne potpore za njega, potiču ga da ode korak dalje i povuče se iz članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. U sljedećih nekoliko godina svjetsko gospodarstvo pada u situaciju koju će povjesničari budućnosti nazvati Druga velika depresija. Nezaposlenost dosiže rekordne visine. Vlade bez fiskalnih zaliha nemaju drugog izbora doli reagirati na načine koji samo štete drugim zemljama: zaštitom trgovine i konkurentnom deprecijacijom valute. Kako države tonu u gospodarsku autarhiju, brojni globalni gospodarski summiti ne daju nikakve rezultate osim praznih obećanja o suradnji. Rijetke zemlje pošteđene su gospodarskog masakra. A one imaju sljedeće značajke: nizak javni dug, razmjernu neovisnost o izvozu i tijeku kapitala te snažne demokratske institucije. Stoga su Brazil i Indija postali prava utočišta, iako su i njihovi izgledi rasta znatno smanjeni. Kao i tijekom Velike depresije, političke posljedice puno su ozbiljnije i dalekosežnije. Kolaps eurozone (a time i same Europske Unije) uzrokuje potpuno drukčiju raspodjelu snaga u europskoj politici. Francuska i Njemačka među manjim europskim državama otvoreno se natječu za status centra moći. Stranke centra plaćaju cijenu za svoju potporu programu europske integracije, a na izborima ih poražavaju stranke krajnje desnice i ljevice. Domoljubne vlade počinju izbacivati imigrante.

Rat neizbježan
Obližnjim državama Europa više ne predstavlja sjajnu svjetlost demokracije. Arapski Bliski istok, odnosno njegove islamističke države, okreće se autokraciji. U Aziji se gospodarski sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Kine pretvara i u vojni sraz, a zbog sve češćih pomorskih bitaka u Južnom kineskom moru čini se da je pravi rat neizbježan. Nakon mnogo godina, Angela Merkel, koja se povukla iz politike i živi usamljeničkim životom, upitana je smatra li da je trebala postupiti drukčije tijekom euro krize. Na žalost, njezin odgovor dolazi prekasno da bi promijenio prošlost. Nisu veliki izgledi za ovakav scenarij? Možda, ali nisu ni mali.

© Project Syndicate, 2012.

Dani Rodrik, profesor je međunarodne političke ekonomije na Harvardu i autor knjige“Globalizacijski paradoks: demokracija i budućnost svjetske ekonomije”

Komentirajte prvi

New Report

Close