Nema međudržavnog dogovora, nema dovoljno novca, nema predizborne kampanje, dakle nema ni pelješkog mosta. Radove je prvi put premijer Ivo Sanader otvorio 10. studenog 2005. godine, kada je najavljeno da će gradnja započeti 2006. i završiti 2008. godine. Drugi put premijer je otvorio radove 23. listopada 2007. godine. Ali unatoč svemu tome gradnja još nije započela. Možda je ta činjenica oduševila oporbene političare i dio poreznih obveznika, ali nesumnjivo je zadovoljila Hannesa Swobodu, posebnog izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku. On je u zadnjem izvješću o napretku Hrvatske s odobravanjem konstatirao da gradnja mosta nije započela prije svega zbog očuvanja dobrosusjedskih odnosa Hrvatske s BiH. Sada mediji izvješćuju kako su projektu (privremeno?) presudile financije koje su navodno presušile, ne samo za gradnju mosta nego i za dovršenje autoceste od Dugopolja do Ploča. Ta vijest zapravo i nije preveliko iznenađenje s obzirom na to da je za gradnju mosta kojim bi se zaobišao teritorij BiH bilo potrebno 260 milijuna eura, odnosno dvije milijarde kuna. To je više od cijene autoceste Zagreb – Sisak i Krapina – Macelj. Ako se osnovnoj cijeni mosta pridodaju troškovi gradnje dva tunela, dva viadukta, pristupnih cesta i rekonstrukcije postojećih, cijena raste za dodatnih 800 milijuna kuna. A ukupan trošak gradnje 96 kilometara autoceste od Dugopolja do Ploča stajat će 5,2 milijarde kuna. Ni za tu gradnju nema sredstava. Zbog toga je projekt nazvan utopističkim prije nego što je gradnja (dva put) započela, a zbog termina u kojima je otvaran opravdao je naziv “predizbornog” projekta. Tako će, po svemu sudeći, biti još određeno vrijeme. Most je izazvao i međudržavni sukob s BiH čije vlasti su tvrdile da je Hrvatska nezakonito zatvorila njihovo teritorijalno more ravnim crtama koje je bespravno naslijedila iz ugovora između SFRJ i Italije. Kako bi se udovoljile vlasti susjedne države, Hrvatska je pristala podići luk mosta na 55 metara visine i tako osloboditi put brodovima prema Neumu. Na taj spor nisu s odobravanjem gledali iz Bruxellesa premda su tvrdili da gradnja mosta nije njihov problem. Međutim, loše djeluje činjenica da zemlja kandidat za EU ulazi u spor sa susjednom državom. Most je izazvao veliku buru u političkim i stručnim krugovima u Hrvatskoj. Protivio mu se javno i predsjednik Stjepan Mesić, dok je SDP najavljivao da će odustati od njega ako dođe na vlast. Možda će mu se želja ispuniti prije nego što se nadao jer bi pelješki most mogao pričekati neka bolja financijska i politička vremena.