Među kontejnerskim lukama sjevernoameričkoga kontinenta po prometu u 2010. na prvome mjestu među 20 najvećih bio je Los Angeles, na zapadnoj obali SAD-a, s prometom od 7,8 milijuna kontejnera. Slijede Long Beach (također na zapadnoj obali SAD-a) s prometom od 6,3 milijuna kontejnera, New York na istočnoj obali sa 5,3 milijuna, Savannah sa 2,3 milijuna, pa luka Vancouver na zapadnoj obali Kanade sa 2,5 milijuna kontejnera. Oakland na zapadnoj obali SAD-a (2,3 milijuna) sljedeći je na listi, pa Seattle (2,1 milijun), Virginia na istočnoj obali SAD-a (1,9 milijuna), zatim luka Kingston na Jamajci (1,9 milijuna), Houston u Meksičkom zaljevu (1,8 milijuna), San Juan na Portoriku (1,5 milijuna), pa meksička luka Manzanillo na zapadnoj obali (1,5 milijuna), Tacoma na zapadnoj obali (1,5 milijuna), Charleston na istočnoj obali (1,4 milijuna), pa kanadski Montreal (1,3 milijuna). Na začelju 20 najvećih su luka Bahamskih otoka Freeport (1,1 milijun), pa Honolulu na Havajima (0,97 milijuna), Jacksonville na istočnoj obali (0,86 milijuna), Miami također na istočnoj obali (0,85 milijuna) i meksička luka Lazaro Cardenas na zapadnoj obali s prometom od 0,8 milijuna kontejnera.

Podbacile samo tri luke
U odnosu na 2009. najveće povećanje prometa kontejnera u postotku ostvarile su meksičke luke Manzanillo i Lazaro Cardenas, svaka po oko 36 posto. U broju kontejnera to nije mnogo (Manzanillo oko 400.000 više, Lazaro Cardenas oko 211.000) u usporedbi sa svjetskim kontejnerskim lukama, no za centralnoameričku regiju to je mnogo, a za sjevernoamerički kontinent ohrabrujuće, jer se luka Lazaro Cardenas popela za jedno mjesto u 2010. u odnosu na 2009. po prometu kontejnera, a Manzanillo za četiri mjesta. Od kontejnerskih luka SAD-a najveće povećanje prometa u postotku su ostvarili Seattle (35% ili 554.000 kontejnera više nego godinu ranije) i Long Beach (23,5% ili 1,2 milijuna više, tj. 113.000 kontejnera više od Los Angelesa). Od vodećih kontejnerskih luka SAD-a sve su ostvarile povećanje prometa u 2010. u odnosu na godinu ranije osim San Juana (oko 9% manje), Tacome (oko 6% manje) i Honolulua (oko 8% manje). New York je povećao promet za oko 730.000 kontejnera, Savannah za 470.000, a Oakland za oko 285.000 kontejnera. I kanadski Vancouver i Montreal bilježe rast prometa (Vancouver za oko 362.000 kontejnera ili oko 17% više nego godinu ranije, a Montreal za oko 84.000 ili oko 7 % više). Jamajčanska luka Kingston ostvarila je dobar rezultat u prošloj godini jer joj je promet kontejnera porastao za oko 164.000 ili 9,5%, što joj je omogučilo da se zadrži među deset najvećih kontejnerskih luka sjevernoameričkog kontinenta.

Zahvalne mnogoljudne zemlje
Najveće je razočaranje luka Freeport na Bahamskim otocima u blizini Floride, koja je ostvarila promet kontejnera manji oko 13 posto, u 2010. bio je manji za oko 167.000 kontejnera nego u 2009., pa je sa 13. mjesta Freeport pao na 16. mjesto. I teksaški Houston pao je za tri mjesta, no promet je bio manji za samo oko tri kontejnerska broda kapaciteta 4500 kontejnera. Spomenute kontejnerske luke na istočnoj obali SAD-a u 2010. su ostvarile promet od oko 13,1 milijun kontejnera (uz luku Meksičkog zaljeva Houston ukupno oko 14,9 milijuna, što je oko polovice kontejnerskoga prometa Šangaja), a na zapadnoj obali od oko 20 milijuna (sto je manje za godišnji promet luke Savannah od godišnjeg kontejnerskog prometa kineske luke Shenzen). Prema tome, promet kontejnerskih luka SAD-a istočne obale u odnosu na zapadnu manji je za otprilike godišnji promet luke New York. Glavni razlog je nadmoć pacifičkoga gospodarstva (Kina, Japan…) u odnosu na atlantski (Europa, Afrika…). U kontejnerima se nalazi uglavnom roba koju koriste građani, pa su mnogoljudnije zemlje zahvalnije za kontejnerski promet.

Ekonomija ispred sigurnosti
Nedostatak mnogih luka istočne obale SAD-a je mala dubina, što ograničava prihvat velikih kontejnerskih brodova. To će utjecati pogotovo na one američke luke koje neće biti spremne prihvatiti najveće kontejnerske brodove koji će koristiti Panamski kanal nakon njegova proširenja. Troškovi investicija u osposobljavanju luka za prihvat većih brodova su vrlo visoki, no iskustvo pokazuje da se gdje postoji tržište investicije u luke dugoročno isplate. Ove bi godine, primjerice, SAD mogao izvesti teret koji može stati u oko 12 milijuna kontejnera, što je oko šest posto više nego godinu ranije, a u SAD bi moglo stići oko 17 milijuna kontejnera. Da bi maksimalno iskoristili kapacitete luka zbog ograničenih dubina, u nekim su američkim lukama lučki peljari i zapovjednici brodova pod velikim pritiskom, jer se traži da brod s velikim gazom uplovi u luku male dubine, pa ispod kobilice broda ne ostaje dovoljno rezervne dubine, tako da postoji opasnost od nasukavanja. Kako je posrijedi stručna tematika, nećemo ulaziti u detalje nego samo spomenuti činjenicu da se s povećanjem brzine broda i nagibom (uslijed manevriranja, vjetra, valova, itd.) kod klasičnih brodova povećava i gaz broda. O toj činjenici predstavnici luka ponekad ne znaju dovoljno, pa su ekonomski razlozi često ispred onih sigurnosnih, premda su svima puna usta brige o posadi i brodu. Američki peljari bore se za svoja prava, a zapovjednike (posadu broda) čiji se glas čuje uvijek je lakše promijeniti jer je prema posljednjim istraživanjima američka posada broda u prosjeku četiri puta skuplja od strane.

Dr. sc. Ivica Tijardović, stručnjak za pomorstvo, autor je knjige ‘Practical Ship Stability’ i brojnih stručnih članaka u svjetskim pomorskim časopisima