Računovodstvene politike i njihova kreativna primjena još se bilježe kao uzroci najvećih svjetskih korporativnih bankrota. Dovoljno je podsjetiti na Enron i WorldCom i jasan je odgovor kako lažiranje financijskih izvještaja može obezvrijediti kompaniju (i njene dioničare).

Pitanje namještanja financijskih izvještaja u Hrvatskoj dosad se nikad nije posebno isticalo. Nekoliko je razloga za to, a među njima neznanje nije najmanji. No ono što je zapravo ključno pri podizanju svijesti o važnosti točnih financijskih izvještaja jesu dioničari i odgovornost kompanije prema njima. Stoga činjenica da je hrvatska Coca-Cola pribjegla tzv. kreativnom računovodstvu čudi samo s pozicije što se radi o uglednoj kompaniji kojoj ovakvi potezi nisu potrebni. Gotovo 99,9% dionica hrvatske Coca-Cole kontrolira matična Coca-Cola HBC tako da će eventualni efekti prilagođavanja financija ostati unutar ‘obitelji’. No, slučaj Coca-Cole, koliko god neugodan bio za tu tvrtku, ima i svoju pozitivnu stranu. Naime, poznato je da su revizori u Hrvatskoj dosad bili vrlo fleksibilni kad se radilo o većim kompanijama. To je i razumljivo. Eventualnim mišljenjima s rezervom ili negativnim mišljenjima o financijskim izvještajima riskirali su da izgube bogate klijente. S druge strane, nije postojao pritisak dioničara, zbog kojih revizori u krajnjoj liniji i postoje, jer oni u Hrvatskoj još nisu svjesni važnosti pregledavanja točnosti financijskih izvještaja. Činjenica da je PwC izrazio mišljenje s rezervom, i to jednoj Coca-Coli, daje nadu u svjetlo na kraju tunela. Rast popularnosti trgovanja dionicama trebao bi u konačnici rezultirati u tome da i dioničari koji put upitaju zašto se mijenjaju određene računovodstvene politike. I zašto određeni financijski izvještaji imaju mišljenje s rezervom. I koliko su ti izvještaji, zbog toga, realni. Glavnu ulogu bi u tome trebali odigrati institucionalni investitori, ali i institucije nadležne za zaštitu prava malih dioničara. Stvari će vjerojatno početi sjedati na mjesto tek kad se nekoj revizorskoj kompaniji zabrani rad ili je se pozove na odgovornost ako je neke financijske izvještaje proglasila realnim, a pokaže se da neistinito prikazuju stanje u kompaniji. Arthur Andersen je prije sedam godina brojao više od 85 tisuća zaposlenika. No, kad se ispostavilo da je ta tvrtka revidirala izvještaje Enrona, i nakon toga pokušala prikriti činjenicu da je znala za manipulacije, u samo nekoliko mjeseci ‘Velikih Pet’ revizorskih kompanija postalo je ‘Velikih Četiri’. Nažalost, podizanje američke (a i globalne) svijesti o točnosti financijskih izvještaja prije sedam godina uključivalo je nekoliko spektakularnih bankrota i više desetaka tisuća izgubljenih radnih mjesta. Nadajmo se da to Hrvatskoj neće biti potrebno.