Ideja o uvođenju flat-taxa u Hrvatskoj je doživjela potpun neuspjeh. Prigovori su bili brojni, od toga da ona znači odricanje od fiskalnog suvereniteta, da produbljuje socijalne razlike, da promiče interese pojedinih američkih lobija, pa do osporavanja tvrdnji kako je upravo flat-tax donio ekonomski prosperitet zemljama koje su ga uvele. Uz tako negativan publicitet, HUP-u nije preostalo drugo do izbjegavati taj izraz po svaku cijenu, iako je njegov prijedlog porezne reforme sadržajno vrlo blizak sustavu jedinstvene porezne stope (PDV i porez na dobit po stopi od 20 posto, porez na dohodak s dvije stope,15 i 25 posto).

Puki marketing
Zabavljanje flat-taxom u potpunosti je zasjenilo pitanje postojećeg poreznog sustava u Hrvatskoj. Koliko je on dobar i treba li ga mijenjati? Na kraju je premijer Ivo Sanader cijelu priču sveo na puki marketing. “Za strance je vrlo atraktivno doći u zemlju koja ima flat-tax. Međutim, možda je naš porezni sustav i bolji, samo ga ne uspijevamo marketinški dobro prodati”, kazao je Sanader na Danu poduzetnika. Njegova izjava upućuje da je učinkovitost postojećeg poreznog sustava neupitna, samo treba pronaći način kako ga dobro prodati. Malo je onih, međutim, koji će se složiti s tom tvrdnjom. Brojne su usporedne analize do sada pokazale da je porezno opterećenje u Hrvatskoj preveliko i da je to važna prepreka za povećanje konkurentnosti. Na tom je tragu i HUP-ova analiza koja govori da su troškovi rada u Hrvatskoj znatno veći od prosjeka u usporedivim zemljama, te da visoko direktno oporezivanje (porez na dohodak i doprinosi) obeshrabruje rad i zapošljavanje. Visoki porezi ujedno potiču i poslovanje u sivoj zoni koja je Hrvatskoj, prema najnovijim procjenama, tri puta veća od prosjeka razvijenih zemalja. Cilj uvođenja brojnih povlastica i izuzeća u porezu na dohodak bio je smanjiti porezni teret siromašnijim i prebaciti ga na bogatije slojeve društva.
Imajući u vidu načelo pravednosti kojim se treba voditi porezni sistem, ta da se najpravednijim smatra onaj sustav koji osigurava da, u relativnom smislu, najveći porezni teret snose bogatiji slojevi, ciljevi vlasti sasvim su opravdani. Uvedene promjene, međutim, nisu donijele željene rezultate. Porezne olakšice (stambena ulaganja, životno i zdravstveno osiguranje) uživaju svi, bez obzira na imovinski status. S druge strane, uvođenje dviju stopa poraza na dohodak, od 35 i 45 posto, pokazalo se tek djelomično opravdanim.
U ukupnim prihodima od poreza na dohodak, oni koji ga plaćaju po stopi od 45 posto sudjeluju tek s 0,9 posto, što upućuje da oni s najvišim primanjima imaju na raspolaganju mnogo načina isplate primanja bez oporezivanja. Najviša stopa poreza stoga ima tek psihološki učinak, ostavljajući tek dojam veće progresivnosti sustava. Za stopu od 35 posto, to se ipak ne bi moglo reći, premda se HUP zalaže i za njeno ukidanje. Porezni obveznici te kategorije imaju udjel u ukupnim prihodima od 33 posto. Najveći dio poreznog tereta (47 posto) ipak snose oni sa srednjim dohocima, koji plaćaju porez po stopi od 25 posto. Očito da sadašnji sustav poreznih stopa nije idealan, te da iziskuje podrobniju procjenu i primjerenija rješenja.

Osim kroz porezni sustav, socijalnu sliku Vlada je nastojala popraviti i izdašnijim proračunskim naknadama. Socijalne razlike i siromaštvo, čini se, ipak nisu smanjeni. Prema podacima Svjetske banke, izdaci za socijalne naknade rapidno su se povećali posljednjih godina, do 4 posto BDP-a, zahvaljujući “ekspanziji slabo ciljanih naknada danih pojedinim kategorijama stnovništva”. Istodobno, izdaci za najbolje usmjerene socijalne naknade, koje se odobravaju uz imovinski cenzus, kao pomoć za uzdržavanje, ostala je na 0,7 posto BDP-a, što je niže nego u ostalim usporedivim zemljama.

Previše izuzeća
Neke zemlje vode socijalnu politiku kroz porezni sustav, tako da država doplaćuje dohotke ispod minimuma, a neke se zemlje oslanjaju na socijalne naknade. U Hrvatskoj paralelno postoje oba sustava, pa su moguće porezne olakšice i direktne naknade za djecu. K tome, naknade se daju na brojnim razinama i u brojnim institucijama.
Brojnim poreznim izuzećima i povlasticama Vlada je nastojala riješiti i pitanje neuravnoteženog regionalnog razvoja. Nakon uvođenja olakšica za područja od posebne državne skrbi, međutim, regionalne razlike nisu se smanjile. BDP po stanovniku i dalje je tri puta veći u Zagrebu nego u najsiromašnijoj Vukovarsko-srijemskoj županiji. S druge strane, mnogi nastoje iskoristiti porezne rupe, pa poslovanje fiktivno prebacuju u područja od posebne državne skbi. Mnogo toga upućuje da porezna izuzeća nisu odgovor na problem velikih regionalnih razlika.

Dvije ili tri stope
U rješavanju te problematike i Europska unija se uglavnom oslanja na regionalne fondove i direktna ulaganja u nerazvijene regije (naravno, po vrlo strogim kriterijima), pa je moguće da bi takav pristup i Hrvatskoj bio primjereniji. HUP-ov prijedlog porezne reforme zacijelo ima svoje dobre strane, kao i svoje slabosti. Pojedini fiskalni stručnjaci, primjerice, smatraju da bi porez na dohodak trebao zadržati tri stope, ili možda dvije, 15 i 35 posto. Ostaje još mnogo otvorenih pitanja, primjerice bi li značajno smanjenje poreza na dohodak i PDV-a potaknulo potrošnju i uvoz, koja su u Hrvatskoj ionako izraženi. Nejasan je i učinak te promjene na proces fiskalne decentralizacije. Prijedlog, HUP-a implicira veći priljev prihoda u blagajnu središnje države, dok bi lokalna samouprava pretrpila određeni gubitak prihoda od poreza na dohodak.
Prijedlog poslodavaca mogao bi poslužiti kao dobra podloga za detaljnju analize postojećeg poreznog sustava. Uključivanjem struke bilo bi poželjno da se konačno izradi dobar i učinkovit sustav, koji će trajati, a ne prolaziti učestale i nekvalitetne izmjene. Postojeći porezni sustav nije ispunio svoju zadaću, izostao je poticaj rastu zaposlenosti i BDP-u, nije smanjeno siramštvo, ni regionalne razlike. Marketing je danas čudotvoran, ali loš prorezni sistem ipak je teško dobro prodati.