Prilikom nedavnog potpisivanja sporazuma o suradnji između tvrtke INsig2 i agencija NATO saveza NC3A u Bruxellesu je upriličena prava svečanost. Slavio se prvi potpis neke hrvatske tvrtke s nekom od brojnih agencija NATO-a. I nikog to ne bi začudilo da Hrvatska u NATO nije ušla još prije gotovo godinu i pol, da se za taj ulazak nije spremala još 2002. godine i da otvaranje tržišta NATO-a nije bio jedan od značajnih argumenata zagovornicima saveza.

Danas, gotovo godinu i pol od ulaska u NATO, jasno je da su to bile tek pusta obećanja. Doduše, u teoriji se zaista otvorila mogućnost zarade za hrvatske tvrtke na tržištu vrijednom preko dvije milijarde eura, no čini se da bi zainteresirane tvrtke novac prije zaradile ispunjavanjem listića za loto. Jer u poslovanju s tim moćnim i bogatim savezom opet im se ispriječila neuništiva hrvatska birokracija. Naprosto nevjerojatno zvuči godinu i pol dana nakon ulaska Hrvatske u NATO da je neka hrvatska tvrtka prva sklopila ugovor s jednom od agencija Saveza. A u jeku kampanje za pridobijenje podrške građana vlast je stvorila crno bijeli privid. Crno je da hrvatske tvrtke ne mogu uzeti ni mrvu s tog bogatog tržišta, a bijelo je da će se sve to preokrenuti čim pristupimo Savezu, kad će izvoz krenuti put neba. Stvarnost je, međutim, uglavnom siva. Hrvatske se tvrtke doista mogu natjecati za poslove, ali bi prethodno trebale prikupiti i neke certifikate. Sporazumu s nekom od brojnih agencija NATO-a prethodi angažman same tvrtke koja treba aplicirati, nakon čega agencija provjerava sve što se provjeriti dade o konkretnoj tvrtki. Do podataka se dolazi na razne načine, a jedan od njih je i kontaktiranje s Ministarstvom gospodarstva, pa tek na temelju svih tih ocjena agencija donosi odluku hoće li surađivati s tom tvrtkom ili će je odbiti kao nepouzdanu, nekvalitetnu, lošeg platišu, sumnjivog vlasništva ili čega sve ne. Tvrtka INsig2 se za poslovanje s NATO-om zainteresirala još u jeku te kampanje, a službeno se prijavila u listopadu 2009. godine. Na prvi pogled bi se reklo da čak i taj NATO ima problem s prekomjernom administracijom, baš kao i mi. Neupućeni bi mogli zaključiti da se brže može pokrenuti posao u Hrvatskoj nego s tim famoznim NATO savezom. Međutim, istina je zapravo da je i u ovom slučaju opet zapelo u Hrvatskoj, u Ministarstvu gospodarstva koje je (pre)dugo prikupljalo podatke koji su interesirali agenciju NC3A. Slična će sudbina očito zadesiti i preostale hrvatske firme koje se nalaze u postupku koji prethodi potpisivanju ovakvog sporazuma. Hrvatsku birokraciju očito ne može uništiti čak ni taj moćni NATO.