I ove godine, kao i prethodnih godina, u prosincu se održava jedan od medijski najeksponiranijih globalnih događaja u organizaciji UN-a. Riječ je o Konferenciji o klimi koja je ujedno dvadeseti sastanak stranaka Okvirne konvencije o klimatskim promjenama i deseti sastanak stranaka potpisnica Protokola iz Kyota, a ove se godine održavaju u glavnom gradu Perua, Limi.

Zadnjih tjedana uoči početka konferencije predstavljeno je i 5. Izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Kao zastupnica u Europskom parlamentu imala sam priliku prisustvovati prezentaciji toga izviješća u organizaciji STOA Panela Europskog parlamenta na kojoj je govorio Rajendra Kumar Pachauri, predsjednik IPPC-a, organizacije koje je s Alom Goreom 2007. godine dobila Nobelovu nagradu za mir i kojega sam, dok sam bila predsjednica Odbora za zaštitu okoliša, imala prilike ugostiti u Hrvatskom saboru 2011. godine.

Rad brojnih znanstvenika, od kojih su mnogi svoja opažanja iznosili i tijekom ove godine na različitim događanjima i tribinama koje su organizirane u Europskom parlamentu, objedinjen u ovom izvješću, dokazao je da je vjerojatnost da je industrijski razvoj civilizacije uzrokom recentne promjene klime gotovo neupitna.

Ekstremno vrijeme

Tako posljednjih godina u Europi svjedočimo mnogim ekstremnim meteorološkim događajima, a Hrvatsku i njezino susjedstvo ove su godine nekoliko puta pogodile poplave katastrofalnih razmjera. Posljednjih tjedana svjedoci smo i velikih nedaća s kojima su suočeni stanovnici istoka SAD-a. Nema niti jednog dijela planeta Zemlje u kojemu recentna promjena klime nije ostavila traga: od zagrijavanja oceana, topljenja leda na Arktiku, otapanja permafrosta, katastrofalnih suša ili poplava, te drugih ekstremnih vremenskih nepogoda koje su posljednjih godina učestale.

Mudar čovjek koristi opažanja koja su mu dostupna kako bi prepoznao uzroke promjena te kako bi poduzeo prikladne korake kojima bi te rizike umanjio, a opasne događaje spriječio. Ponekad baš ignoriranje tih i takvih pokazatelja od strane upravljačkih elita i nesavjesnog poslovnog sektora gotovo graniči sa zločinom. Međutim, diskusija koja je uslijedila nakon predstavljanja 5. Izvješća pokazala je da su se u posljednjih nekoliko godina u strukturama koje donose odluke značajno promijenili stavovi. Naime, dok se do prije nekoliko godina odbijalo preuzimanje obveza nužnih za ublažavanje klimatskih promjena, danas se te aktivnosti (poput većeg korištenja obnovljivih izvora energije) vide kao pozitivan iskorak za društvo i jačanje ekonomskih djelatnosti. Korištenje obnovljivih izvora energije pokazuje stalni rast, a u pojedinim nišama kompetitivni su i s konvencionalnim izvorima energije.

Pozitivni efekti vide se na globalnoj razini, poput poboljšanja u javnom prijevozu velikih milijunskih gradova i drugim aktivnostima pojedinih država. Rezultati su jednako vidljivi i na razinama malih zajednica (poput seoskih naselja) u nerazvijenim državama svijeta. Bila sam svjedokom nastojanja i želje da se međunarodni sporazum s obvezujućim ciljevima postigne još u Kopenhagenu, no, na svu sreću razočaranje uzrokovano tadašnjim izostankom dogovora nije dugo potrajalo. Nešto što se pred samo nekoliko godina činilo nemogućim ima priliku obistiniti se u Parizu 2015. godine.

Skup u Limi je dobra prilika i pravo mjesto da se stajališta približe, a razlike ublaže te da se dogovori dobar okvir, osmisli način i putovi ostvarenja zajedničkog cilja, a to je zadržavanje globalnog porasta prosječne temperature ispod dva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Svijet je blizu postizanja tog povijesnog dogovora i ovu priliku se ne bi smjelo propustiti. Kada govorimo o Europi, mogu reći da sam ponosna što pripadam društvu koje ovu opasnost po civilizaciju shvaća ozbiljno, društvu koje svojom predanošću i odgovornošću predvodi globalna nastojanja i društvu koje svoja obećanja ispunjava.

Bez nametanja rješenja

Naime, u skladu s Protokolom iz Kyota Europska unija je svoje emisije stakleničkih plinova u 2012. smanjila za 19% u odnosu na 1990. te je kao posljedica njezin prosječni intenzitet emisija između 1990. i 2012. gotovo prepolovljen, a emisije po glavi stanovnika smanjene su za 25%. Jedinu obvezu koju EU još ne ispunjava željenim tempom jest smanjenje emisija iz prometa te su u tom smislu upućeni novi zakonodavni prijedlozi u proceduru Europskog parlamenta. Kada govorimo o ostvarivanju postavljenih ciljeva EU neki su zastupnici Europskog parlamenta tijekom prošlotjedne rasprave na plenarnoj sjednici u Strasbourgu istaknuli da su postavljeni ciljevi bili nedovoljno ambiciozni. Međutim, Europa nije sama na svijetu. Potreban je globalni dogovor. Kada govorimo o ciljevima koje želimo da predstavnici država postignu u Limi želimo da to prije svega bude dogovor o nastavku smanjenja emisija stakleničkih plinova na temelju kojeg će biti moguće zadržati globalni porast temperature ispod dva stupnja do kraja stoljeća, a s druge strane ne zaustaviti gospodarski rast. U razgovorima koji predstoje na Konferenciji o klimi drugim se državama izvan EU ne bi smjela nametati gotova rješenja.

Europa pozitivan primjer

One mogu učiti iz pozitivnog primjera EU, ali treba ostaviti dovoljno prostora za nove ideje i drugačija rješenja koja su usmjerena na ostvarenje toga zajedničkog cilja. Osobno želim da Europa svojim pozitivnim primjerom ostane predvodnik globalnih politika usmjerenih na ublažavanje klimatskih promjena.

Korištenje obnovljivih izvora energije i energetska učinkovitost elementi su ukupne europske politike i prilika za razvoj na to usmjerenih tehnologija koje otvaraju radna mjesta. Tijekom posljednje gospodarske krize u Europi je upravo sektor zelenih poslova imao stalan rast što dokazuje da se gospodarski rast može odvojiti od emisija stakleničkih plinova.