Summit svjetskih vođa skupine G20 u Londonu održan 2. travnja 2009. godine uvelike se smatra jednim od najboljih primjera globalne suradnje u jednoj generaciji. Već prilikom drugog sastanka te skupine, vođe vodećih svjetskih gospodarstava čiji udio iznosi oko 85% u globalnom BDP-u složili su se oko fiskalnog stimulansa u iznosu 5 trilijuna dolara i 1 trilijuna dolara dodatnih sredstava Međunarodnom monetarnom fondu te oko provedbe opsežnog programa reforme financijskog regulatornog sustava.

Održan neposredno nakon financijske krize 2008., summit je bio instrumentalan za ponovnu uspostavu povjerenja u tržišta kapitala i izvlačenje globalnog gospodarstva iz slobodnog pada. Kriza 2008. godine pokazala je da je međunarodna zajednica bila pretjerano zadovoljna sobom vezano uz prilagodbu financijskog upravljanja učincima novih tehnologija i promjenjivim tržišnim i makroekonomskim uvjetima. Jedno desetljeće kasnije nalazimo se u sličnoj situaciji. 

Nespremni za 4.0
Četvrta industrijska revolucija preispituje način na koji organiziramo naša gospodarstva i društva, kao i međunarodnu suradnju. U cilju maksimiziranja dobrobiti i ublažavanja rizika najnovijih tehnoloških dostignuća, bit će potrebno osnažiti i modernizirati nacionalne i globalne političke okvire. Trenutni val tehnološke disrupcije kombinira se s još tri epohalne transformacije: pojava novih ekoloških imperativa, osobito onih vezano uz klimatske promjene; pojava multipolarnog svjetskog poretka i eksplozija socijalnog nezadovoljstva, uglavnom potaknuta rastućom nejednakošću.

Sve u svemu, takav razvoj događaja predstavlja novu fazu globalizacije – Globalizaciju 4.0 – čija će putanja ovisiti o načinu na koji prilagodimo modele političkog, korporativnog i međunarodnog upravljanja promjenjivim stvarnostima. Za razliku od popularnih priča, izbor s kojim smo suočeni nije izbor između otvorenosti i protekcionizma, tehnologije i radnih mjesta, imigracije i nacionalnog identiteta ili gospodarskog rasta i socijalne jednakosti.

To su lažne dihotomije; ali njihovo isticanje u suvremenom političkom diskursu pokazuje koliko smo nespremni za Globalizaciju 4.0. Kako bismo uhvatili korak s dinamikom promjena, potrebna nam je nadogradnja "operativnog sustava" putem kojega ostvarujemo međunarodnu suradnju i upravljamo unutar vlastite zemlje. S tim ciljem, međunarodna zajednica može pronaći nadahnuće u konferencijama u Dumbarton Oaksu i Bretton Woodsu, dva postupka međunarodnog dijaloga iz kojih su proizašli sustav Ujedinjenih naroda i Bretton Woods institucije krajem Drugog svjetskog rata.

U svakom slučaju, duge rasprave stvorile su prostor potreban sudionicima za razmišljanje o lekcijama iz recentne povijesti i postizanje konsenzusa po pitanju dizajna nove kooperativne arhitekture. Danas nam je potreban analogan, ali inkluzivniji i kontinuirani postupak razmišljanja i dijaloga o implikacijama tehnoloških, ekoloških, geopolitičkih i društvenih promjena koje su trenutno u tijeku po upravljanje. Budući da se te promjene protežu diljem država, industrija i tradicionalnih političkih domena, one iziskuju sustavnu reakciju na globalnoj razini.

Srećom, budući da je po prirodi tako univerzalan, naš izazov vezano uz upravljanje također predstavlja priliku. On bi mogao pružiti temelje za zajednički projekt u trenutku u kojem se međunarodni odnosi raspadaju. Globalna suradnja u postizanju zajedničkih ciljeva pomogla bi izgraditi povjerenje između država i ostalih interesnih skupina, što bi dovelo do pozitivnih učinaka prelijevanja diljem različitih društvenih i gospodarskih domena.

Sto inicijativa i prijedloga
Ususret 75. godišnjici UN-a i Bretton Woods institucija 2020. godine, međunarodna zajednica trebala bi obilježiti tu priliku obraćajući pažnju na financijsku krizu iz 2008. Samodopadnost mora ustupiti mjesto novom postupku razmišljanja i inkluzivnom dijalogu o tome kako osnažiti i nadopuniti multilateralni sustav. S tim ciljem na umu, Svjetski gospodarski forum objavio je Bijelu knjigu na temelju savjetovanja sa širokim rasponom stručnjaka, prije, tijekom i nakon svog godišnjeg sastanka u Davosu u siječnju.

Taj dokument predstavlja osam specifikacija općih planova i 100 primjera postojećih inicijativa i prijedloga koji bi mogli osnažiti međunarodnu suradnju i unutarnju politiku po pitanju trgovine, financija, klime, tehnologije, kibernetičke sigurnosti, korporativnog upravljanja i politika vezanih uz rad. Kroz isticanje inicijativa koje trenutno vodi UN, Bretton Woods institucije, države članice OECD-a, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetski gospodarski forum i ostale institucije, dokument pokazuje da već postoje i raspoložive su brojne prilike za napredak koje samo čekaju širu podršku. 

Jačanje multilaterale
Gledajući unaprijed, najveći prioritet mora biti očuvanje i jačanje postojećeg multilateralnog sustava. Ljudski rod postigao je zamjetan napredak nakon Drugog svjetskog rata što je uvelike rezultat uspostavljanju međunarodnih standarda i zajedničkih političkih programa iza kojih stoje Ujedinjeni narodi i Bretton Woods institucije. Bijela knjiga poziva na jačanje i modernizaciju te dragocjene institucionalne infrastrukture te njeno uklapanje u širi, multidimenzionalni okvir sporazuma o suradnji – robusniji operativni sustav na kojem se sve temelji.

Ne bismo trebali čekati još jednu krizu da nam da poticaj za prilagođavanje upravljanja prema promjenjivom svijetu. Već postoje brojne prilike za dublji angažman po pitanju suradnje među interesnim skupinama na svim razinama. U ovom trenutku potrebna nam je obnovljena posvećenost i predanost vlade, poslovne zajednice i vođa civilnog društva kako bi se upustili u kolektivni dijalog o našim zajedničkim izazovima. 

© Project Syndicate, 2019.