Neki hrvatski fakulteti dobar dio svojih prihoda ostvaruju od samostalne komercijalne djelatnosti. Oni najveću zaradu broje u milijunima, pa se slobodno može zaključiti da su njihovi financijski rezultati daleko bolji od onih koje ostvaruju određena javna poduzeća.

Među najbogatijima su uglavnom fakulteti iz Zagreba, Ekonomija, Građevina, Promet i Pravo. Najbogatiji među njima, Ekonomski fakultet, gotovo 70 posto od ukupnih prihoda ostvaruje samostalno, od školarina, ali i od tržišnih aktivnosti. Financijske projekcije, analize kapitalnih ulaganja, savjetovanje i drugi poslovi koje fakultet radi za državu i privatne tvrtke masno se naplaćuju. Izrada projektne dokumentacije za kojekakve državne i ine projekte puni blagajne Građevinskog, Prometnog fakulteta te Arhitekture. Čak se i Filozofski fakultet hvali da je u prošloj akademskoj godini ostvario 15-ak milijuna kuna prihoda, analizirajući arheološka nalazišta na trasama budućih autocesta. Pojedini izvori iz akademske zajednice tvrde da dio “potkovanijih” fakulteta na svojim računima prikazuje samo djelić sredstava koja ostvaruju, dok dio skrivaju, i to kako bi smanjili uplate u zajednički fond za financiranje “siromašnijih” sastavnica sveučilišta. O kojim je iznosima riječ teško je nagađati, a još je teže takve rabote, ako ih i ima, dokazati. Naime, financijski rezultati naših sveučilišta nisu najtransparetniji jer je do njih gotovo nemoguće doći iako bi trebali biti javni. No postoje načini za raskrinkavanje podataka, iz kojih se može zaključiti da je prihod od školarina na zagrebačkom sveučilištu u samo tri godine povećan sa 190 milijuna na gotovo 287 milijuna kuna. Nakon toga nitko ne može reći da su studentski zahtjevi u potpunosti neutemeljeni.