Država očito više nema financijskog prostora da sama pokreće rast, a investicije u privatnom sektoru ne uspijeva potaknuti, mada se o tome puno priča, kreiraju se radna tijela i donose zakonski okviri. Ništa se međutim još ne pomiče, gospodarstvo stagnira, nezaposlenost raste, a nove vrijednosti ne stvaraju. Sve u svemu situacija izgleda poprilično bezizlazna. Slažete li se s time? Koliko još možemo tako?

– Hrvatska je de facto već u petoj godini recesije, odnosno stagnacije. To je prvenstveno posljedica pogrešnog modela rasta prije krize u kojem je rast baziran na zaduživanju i visokim deficitima na tekućem računu platne bilance, te odgađanja neophodnih reformi nakon početka krize. Konstantno smo trošili znatno više nego smo bili u stanju proizvesti, plaće su rasle brže od produktivnosti, a strukturne reforme koje bi poboljšavale efikasnost državne administracije, kvalitetno upravljanje javnim poduzećima, učinkovito sudstvo, zdravstvo, obrazovni sustav, sve ono što čini poticajnu poslovnu klimu, nisu provođene.

Uz to, nismo, za razliku od većine drugih zemalja, bili u EU. Zbog toga što smo bili van EU, a uz to smo stvorili i vrlo nepoticajnu poslovnu klimu, propustili smo privući izvozno orijentirana izravna inozemna ulaganja, koja danas čine 80 do 90 posto izvoza u izvozno najuspješnijim zemljama središnje i istočne Europe, poput Slovačke koja je i uz aprecijaciju tečaja od 25 posto imala najbrži rast izvoza, upravo zahvaljujući inozemnim ulaganjima.

Trenutno Hrvatska prolazi kroz dug i bolan put pada uvoza i posljedičnog nestanka deficita u platnoj bilanci s inozemstvom. Glavni razlog je pad domaće potražnje, koji je posljedica procesa razduživanja dugom preopterećenog sektora stanovništva i, kao što ste sami rekli, financijski ograničenog sektora države, koji također više nema prostora za daljnje značajnije zaduživanje. Javni dug se brzo povećava od početka krize, što tekućim deficitom, što pretvaranjem u javni dug u prošlosti nastalih deficita u kronično neefikasnim sektorima poput brodogradnje, ili sutra možda zdravstva. Banke smanjuju kredite sektoru poduzeća i stanovništva uslijed smanjene potražnje i zaoštravanja uvjeta kreditiranja u uvjetima rasta nenaplativih potraživanja. Nezaposlenost raste, a stopa zaposlenosti je kronično izuzetno niska, najniža u EU, jer svega polovica radno sposobnog stanovništva radi. Kao posljedica svih ovih problema, smanjen je i kreditni rejting države.

Situacija je, dakle, vrlo loša, no ne mislim da je bezizlazna. Da je proces fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi započeo početkom krize, danas bi već vidjeli pozitivan rezultat. Kako nije, ne preostaje ništa drugo nego sada odlučno raditi na postupnom smanjenju fiskalnog deficita prvenstveno preko rashodne strane, a s druge, na brzom poboljšanju investicijske klime, kako bi se ulazak u EU i vjerojatni polagani oporavak gospodarstva EU iskoristili za privlačenje i poticanje investicija, jer one otvaranjem radnih mjesta moraju prethoditi povećanju potrošačkog optimizma i domaće potražnje. Čini mi se da je to sada napokon shvaćeno, no efikasnost u provedbi će biti ključna za brzinu oporavka.

http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Boris-Vujcic-Nije-lako-Slavku-Linicu-potrosace-stititi-od-njih-samih [novilist.hr]

prosječni analitičar Linićeve teorije može zaključiti da se ne radi o zaštiti građana nego upravo suprotno – Linić štiti banke jer im želi smanjiti potraživanja koja su u većini slučajeva sporna i teško naplativa!

Ovo je cisti medijski spin, pretakanje iz supljeg u prazno… kad nemozes rijesiti nijedan problem, izmisli novog neprijatelja i onda se kao bori protiv njega…

Da bi kamate pale, drzava treba pocistiti svoj nered(dug, rejting, rizik). Kakav minus ima drzava? sve veci i veci… zasto se drzavi ne ogranici minus? Ovako kao kakva africka sirotinja stalno molimo za nove kredite…

Drzava kojoj eksplodirava dug je nikakav primjer gradjanima.

S punim pravom!