Pregovori oko Ine nakon drugog kruga počinju se višestruko komplicirati. Molovi su pregovarači, kako neslužbeno saznajemo, hrvatskoj državi postavili kratak rok od dvadesetak dana, do konca studenoga, za izjašnjavanje o tome hoće li ili ne iskoristiti svoje pravo prvokupa. 

Iz izjava koje su o temi prgovora proteklih dana davali ključni predstavnici Republike Hrvatske, premijer Zoran Milanović i glavni pregovarač s Molom Ivan Vrdoljak, evidentna su međutim i njihova različita stajališta o ovoj temi. Premijer smatra da bi to bio poslovni avanturizam, dok Vrdoljak ostavlja mogućnost iznalaženja načina da se razmotri Molovu ponudu, a samu objavu prodaje udjela u Ini uopće ne percipira kao dovođenje u pitanje samih pregovora. 

No, to nije i jedina razlika na hrvatskim pozicijama. Za razliku od reakcije i priopćenja samog pregovaračkog tima o Molovoj namjeri prodaje dionica, po kojemu će Vlada učiniti sve da Ina ostane energetski lider u regiji, Milanovićevo službeno priopćenje nagovještava odustajanje od započetog posla. Najavio je, naime, promjenu pregovaračkog okvira kojeg je Vlada usvojila 1. kolovoza. A tim je okvirom kao prvi korak u rješavanju odnosa s Molom predviđeno rješavanje korporativnog upravljanja i njegovo usklađivanje s važećim zakonodavstvom u Hrvatskoj.

Molov pristanak na to podrazumijevalo bi gubitak kontrole i izlazak Ine iz konsolidirane bilance Mola, zbog čega je jasan oštar smjer kojeg Mol zauzima u pregovorima. No, s druge strane, odustajanje hrvatske Vlade od postavljenog vlastitog stajališta u vezi Ine i njezine važnosti za državu najgori je izbor u započetom procesu. Jer, ako država zbog financijskih teškoća i ne iskoristi svoje pravo prvokupa, svaki potencijalni kupac Molovog udjela najprije će sjesti za stol s vladinim pregovaračima i dogovoriti daljnju suradnju.

Neovisno o očitim razmimoilaženjima unutar same Vlade, na adresu Mola u Budimpeštu bi danas iz Zagreba trebao biti službeno poslan pismeni prijedlog novog modela korporativnog upravljanja Inom. Po tom bi se konceptu uprava formirala u jednakim odnosima, adekvatno tomu da nitko od dioničara nema više od 50 posto udjela.

Ukinulo bi se funkcije izvršnih direktora i postavilo jednaki broj članova uprave iz redova Mola i države, s time da bi svaki od njih imao i zamjenika iz redova suprotne strane. Nešto više dionica u rukama Mola omogućilo bi Mađarima pravo imenovanja predsjednika uprave, dok bi zamjenika predsjednika uprave Ine birala država.

Odluke bi se donosile konsenzusom, a kada to ne bi bilo moguće, prepuštalo bi se Nadzornom odboru ili posebnom tijelu u kojemu bi obje strane imale po jednog predstavnika. Hoće li se o tom modelu razgovarati, mora se izjasniti Mol, a i Vlada mora poslati jasnu poruku ostaje li čvrsta pri svojim pregovaračkim pozicijama.