Predstavljanje istraživanja organizirala je udruga poreznih obveznika Lipa, a ono pokazuje da je u Hrvatskoj 1.421 poduzeće u potpunom, pretežnom ili djelomičnom vlasništvu države, što čini tek 1,5 posto ukupnog broja poduzeća u zemlji. No, ta poduzeća upravljaju s 41 posto ukupne imovine poslovnog sektora, odnosno 347 milijardi kuna, a ostvaruju 28 posto svih prihoda poslovnog sektora ili 171 milijardu kuna.

Njihova je proizvodnost rada za trećinu manja u odnosu na privatna poduzeća, bruto dodana vrijednost po zaposlenom u privatnim poduzećima iznosi 4.626 kuna, a u državnim 3.540 kuna, no prosječne su plaće u državnim tvrtkama za čak 40 posto više nego u privatnom sektoru. To, ističe Vizek, prkosi temeljnim ekonomskim postulatima.

Uz to, od početka krize 2008. do kraja 2013. godine prihodi privatnih poduzeća pali su za gotovo 12 posto, a javnih za 6,5 posto. Dapače, tijekom 2011. i 2012. prihodi javnih poduzeća bili su na razini iz 2008. Istodobno su privatne tvrtke svoje rashode smanjile za 10 posto, a u javnim su poduzećima rashodi ostali nepromijenjeni.

Ti podaci dakle govore, kazala je Vizek, da su kroz razdoblje krize javna poduzeća svoju profitabilnost održavala višim cijenama svojih usluga ili višim državnim subvencijama, a s druge strane nisu iskoristila krizu kako bi se restrukturirala i smanjila troškove poslovanja.

Čak i u takvim uvjetima, dodala je, velik je dio neprofitabilnih javnih poduzeća, čak i usprkos činjenici da su mnoga javna poduzeća monopoli, a to ekonomski nije logično.

Nekonkurentna javna poduzeća tako utječu na više troškove poslovanja za ostala tvrtke te više životne troškove građana, ali i potiču političku korupciju i demotiviraju poduzetništvo, a dugoročni učinci takve gospodarske strukture mogu biti pogubni, rekla je Vizek.

Prema njenom mišljenju, glavna prepreka dobrom gospodarenju javnim poduzećima je nedostatak političke volje za provođenjem reformi, jer politika izravno imenuje članove uprava i nadzornih odbora više od tisuću poduzeća u potpunom ili pretežnom državnom vlasništvu, a ima i mogućnost izravnog zapošljavanja stranačkog kadra u njima. Pritom je iznijela procjenu kako samo kroz četiri godine političkog ciklusa političke stranke imaju priliku zaposliti i do 20 tisuća 'svojih' ljudi u javnim poduzećima.

Prema mišljenju Vuka Vukovića sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, rješenje za ovakvo stanje treba tražiti u profesionalizaciji upravljanja, liberalizaciji tržišta na kojima posluju javna poduzeća ili njihovoj privatizaciji.

Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić u svom je komentaru nalaza ovog istraživanja kazao kako će 2015. biti godina približavanja uprava javnih poduzeća privatnom sektoru, kako u kadrovskom tako i u smisla plaća. I on je potvrdio da je liberalizacija jedan od uvjeta za brže restrukturiranje i veću konkurentnost javnih poduzeća, navodeći pritom primjere iz svog sektora – Hrvatske pošte i Croatia Airlines, koje je, kaže, konkurencija 'natjera' da se najbrže restrukturiraju.

Dodao je i da je više zagovornik koncesija nego privatizacije u slučajevima infrastrukture, kao što su to autoceste, ali je i kazao da, ukoliko njihova monetizacija ne prođe, "ostaje B opcija, a to je čisti IPO HAC ONC-a".

Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke – Reformisti, na to je apelirao na ministra "da se u infrastrukturu ne dira". Kao alternativu privatizaciji naveo je primjer Austrije, u kojoj kolektivno 14-člano tijelo upravlja državnim tvrtkama na način da dio članova daje vlast, dio oporba, novi se članovi biraju s međunarodne menadžerske liste, a tko izlazi iz tog tijela odlučuje se "izvlačenjem iz šešira".