Uz mandarine svoj put do potrošača uskoro će početi trasirati i sok od neretvanske mandarine, najavljuje Denis Matijević, predsjednik Uprave AgroFructus grupe koja je od koncerna Agrokor preuzela Kor Neretvu iz Opuzena.

S lokalnom samoupravom i kooperantima, otkriva, razgovara o projektu koji bi trebao biti realiziran vrlo brzo. Nije pripravan iznijeti detalje, tek kaže da AgroFructus nije investitor, preuzeli su samo obvezu isporuke sirovine za proizvodnju soka. Godišnje i kod mandarina u tzv. industrijskoj klasi završi oko 5 do 6 posto uroda koji će ubuduće biti pretvoren u sok, za neku drugu preradu, pojašnjava, za sada nema dovoljno sirovine. Stavljanjem Kor Neretve u portfelj, iznosi Matijević, privremeno zaustavlja ciklus okrupnjavanja poslovanja u proizvodnji i otkupu voća i povrća. Novih investicija do daljnjega neće biti, ali će podržati svoje kooperante kojih sada ima više od 3000, odluče li se neki među njima za ulaganja u razvoj.

Tu je ključni problem  činjenica da mnogim kooperantima ugovori o zakupu državnog zemljišta izlaze tijekom 2016. Taj bi detalj, dvoji, radi sporosti birokracije neke od tih novih projekata mogao zakočiti do 2017./2018. Hrvatska ima golemi potencijal u proizvodnji voća i povrća. Uz mandarine, tu su još jabuke, posebice sorta idared koju naši voćari neopravdano napuštaju ugledajući se na Austrijance. "U Austriji idared postiže maksimalnu obojenost 50 do 60 posto pa je plod tvrd i neukusan, zbog toga je napušten. Kod nas je, posebno u zagrebačkom prstenu i Baranji radi povoljne klime obojenost veća od 95 posto. Treba to iskoristiti i izvoziti idared, ne samo u Austriju", ističe. S breskvama ne možemo biti konkurentni, ali zato uz mandarine i jabuke sa šljivama, jagodama i ostalim bobičastim voćem možemo pokoriti ne samo europsko nego i neka druga tržišta.

"Nažalost, još uvijek nemamo strategiju, a jagode i većinu bobičastog voća, s obzirom na klimatske povoljnosti, mogli bi proizvoditi svih 12 mjeseci u godini. To je projekt uz koji država mora i financijski stati. Ciljano, ne radi biznisa već zbog zadržavanja stanovništva u ruralnom prostoru i rješavanja radno-socijalne problematike. Plašim se da taj projekt u ovim našim okolnostima ipak neće zaživjeti", opominje Matijević. I kod povrća ima desetak vrsta s kojima, ocjenjuje, možemo biti konkurentni u izvozu. Ne treba izmišljati, ako su prije 30 godina, podsjeća, tegljači puni povrća dnevno iz Dalmacije odlazili u Njemačku, mogu opet.

Dokaz tome su proizvođači krumpira iz Međimurja, i kakvoćom i cijenom konkurentni su njemačkim, nizozemskim i austrijskim poljoprivrednicima. Unatrag 2 do 3 godine niču staklenici u kombinaciji s bioplinskim postrojenjima iz kojih crpe jeftinu toplinsku energiju, to je potencijal za budućnost i proizvodnju rajčica, paprike i krastavaca za izvoz. Smatra da država treba više stimulirati proizvođače voća i povrća, onako kako to unatoč ograničenjima konstantno rade mnoge članice EU. "Može to biti kroz proizvodne inpute, ambalažu, subvencioniranje troška zaposlenika," iznosi i kaže kako je tu presudnija dobra volja nego novac.