Tvrtke i odgovorne osobe pod utegom nejasnoća i novčanih kazni

Marko Kallay, partner i član Uprave u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri/Sandra ŠImunović/PIXSELL Marko Kallay, partner i član Uprave u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri/Sandra ŠImunović/PIXSELL

Poteškoće bi moglo predstavljati i samo popunjavanje obrasca za prijavu stvarnih vlasnika.

Za poslovne subjekte nove zakonske obveze, koje su skopčane i s novim, navodno za dio njih i nemalim troškovima te praćene nizom zakonskih 'rupa' kao izvorištem brojnih nejasnoća u praksi, prve su ocjene pravnika koje se tiču novog Registra stvarnih vlasnika i novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, odnosno na samom početku primjene.

Propisi koji ih reguliraju na drugoj strani ističe se da plijene hvalevrijednim ciljevima kao i zbog sveobuhvatnosti, između ostalog i jer se po prvi put u hrvatski pravni sustav uvodi cjelovita i jedinstvena zakonska zaštita 'zviždača' i to kroz mogućnost ostvarivanja posebne sudske zaštite, traženja naknade štete i javnog razotkrivanja nepravilnosti. 

Slično je i u slučaju Registra stvarnih vlasnika, također novog instrumenta koji će omogućiti veću kontrolu nad zloupotrebom pravnih subjekata radi prikrivanja identiteta stvarnih vlasnika u vezi pranja novca i povezanih kaznenih djela.  Ipak, prema pravnicima, većina izazova ovdje je locirana u fazi prikupljanja i prijave svih potrebnih podataka, na što upozorava i zagrebački odvjetnik Marko Kallay, partner i član uprave u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri te otkriva zašto nije uvijek jednostavno utvrditi prirodu stvarnog vlasništva, posebice kada je riječ o složenim vlasničkim strukturama. 

Detaljna provjera
"Stvarni vlasnik ne mora nužno biti osoba koja ima većinu udjela u društvu, jer članovi društva raznim tajnim i drugim ugovorima mogu svoje odnose urediti i drugačije. Stoga će utvrđivanje stvarnih vlasnika ponekad iziskivati dublju analizu i detaljnu provjeru podataka, kako bi se prikupili ispravni i potpuni podaci o pravnim subjektima te tako izbjegle vrlo visoke novčane kazne", kaže Kallay. 

Za sve one pak koji ne raspolažu ili ne dostave odgovarajuće, točne i ažurirane podatke o stvarnim vlasnicima na način i u rokovima propisanim Pravilnikom o registru stvarnih vlasnika, podsjećamo, propisana je novčana kaznu do 350.000 kn te za odgovornu osobu do 75.000 kn, pa je izgleda da je za dio obveznika već '5 do 12'.  Naime, prema Fini, u razdoblju od 3. lipnja do 2. kolovoza u Registar stvarnih vlasnika upisano je 32.788 pravnih subjekata, što znači tek cca 16,5% od ukupno blizu 200.000 obveznika iz redova postojećih pravnih subjekata. A rok u kojem su obvezni upisati podatke o stvarnom vlasniku ističe 31. prosinca. "Iako se možda nekima čini daleko krajnji rok, svakako bi bilo dobro da s prijavama Registru ne čekaju zadnji čas", izričit je Kallay.  Međutim, po njemu je generalno upitno postiže li se isključivo novčanim kaznama učinak koji je potreban da bi se primoralo sve pravne subjekte da ispune svoju obvezu.

"Registar stvarnih vlasnika je uveden kako bi se onemogućila zloupotreba pravnih subjekata u vidu pranja novca i činjenja drugih povezanih kaznenih djela. S obzirom na to da je riječ o kaznenim djelima u kojima se radi o izuzetno velikim novčanim iznosima, postavlja se pitanje je li pored novčanih kazni bilo potrebno predvidjeti i određene druge, nenovčane sankcije, koje bi možda imale veći učinak na krajnju svrhu koja se uvođenjem Registra htjela postići", objašnjava naš sugovornik upozoravajući na to da bi određene poteškoće moglo predstavljati i samo popunjavanje obrazaca predviđenih za prijavu stvarnih vlasnika u Registar.

Kako su oni formalizirani, kaže, nije uvijek najjasnije na koji način i koje podatke treba upisati u obrazac, pa bi "ne potpuno jasni obrasci i opasnost od izricanja visokih novčanih sankcija mogli potaknuti subjekte da se radi pravilne i uredne prijave svih potrebnih podataka obrate za pomoć odgovarajućim stručnjacima, a što svakako znači i određene dodatne troškove".

I zakon o zaštiti 'zviždača' predviđa obveze po kojima je poslodavac dužan najkasnije u roku od 6 mjeseci (od 1. srpnja kad je stupio na snagu), općim aktom urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe te ga učiniti dostupnim svim osobama koje kod njega obavljaju poslove. A ako to ne učini, podliježe prekršajnoj odgovornosti i novčanim kaznama. Iako je isto vrlo nejasno iz zakonskog teksta, Kallay navodi da je skloniji prikloniti se stavu da su povjerljivu osobu za prijavljivanje nepravilnosti obvezni imenovati samo oni poslodavci koji zapošljavaju najmanje 50 osoba. 

Pravne praznine
"Imenovanje povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti jedna je od najvažnijih, no istovremeno i najspornijih točaka ovog zakona, jer su odredbe takve da uzrokuju mnogo pitanja, a daju malo odgovora. Potpuno je nejasno kako bi poslodavac trebao postupiti u situaciji kada npr. dobije više različitih prijedloga za imenovanje, od kojih je svaki podržan od 20% radnika ili čak više", iznosi naš sugovornik koji postavlja pitanja: "Treba li u takvoj situaciji dati prednost prijedlogu koji je prije pristigao, ili prijedlogu koji uživa podršku većeg broja radnika? 

Na koji način radnici postavljaju takav prijedlog i kako se dokazuje da pojedini radnik podržava određeni prijedlog za imenovanjem? Može li isti radnik podržati više različitih prijedloga za imenovanje?  Koji je rok u kojem poslodavac mora postupiti po prijedlogu radnika za imenovanjem povjerljive osobe i što ako ista ne da prethodni pristanak za imenovanje? Je li moguće naknadno uskratiti jednom dani prethodni pristanak i koje su tada obveze poslodavca?"  Tvrdi i da je još veća nejasnoća vezano uz pitanje obvezuje li poslodavca prijedlog za imenovanje od strane najmanje 20% radnika u situaciji kada je povjerljiva osoba već prethodno samostalno imenovana od strane poslodavca, te ukratko kako zaključuje ova je hvalevrijedna ideja donošenja posebnog zakona, kojim su na jednom mjestu regulirana prava, obveze i postupak u vezi prijavljivanja nepravilnosti u sjeni dojma da je provedba mogla biti i uspješnija, kao i da je zakon pošto-poto morao biti donesen što prije. 

"Zakon sadrži brojne nejasnoće i pravne praznine, a neka dobra rješenja koja su se pojavila prilikom javnog savjetovanja nisu uzeta u obzir.  Proizlazi da se brojnim nedorečenim zakonskim rješenjima poslodavce naprosto 'gura' u sferu krajnje neizvjesnosti i prekršajne odgovornosti te je vrlo lako moguće da će i oni poslodavci koji su u dobroj vjeri poduzeli sve što je u njihovoj moći da implementiraju ovaj zakon te uložili u to znatna sredstva, svejedno morati plaćati vrlo visoke prekršajne kazne te trpjeti druge negativne posljedice. 

Ostaje i za vidjeti hoće li poslodavci i nadležna tijela u vremenu koje dolazi biti preplavljeni mnogobrojnim prijavama ili se pak radi o propisu koji u stvarnosti neće puno toga promijeniti", ističe ovaj iskusni pravnik, dodajući i da se nade struke polažu u to da državne institucije raspolažu dovoljnim resursima potrebnim za provođenje zakona, što, nažalost, nije uvijek slučaj.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve