Unatoč relativno dobrim najavama turoperatora ova će turistička godina u Hrvatskoj zbog niza okolnosti biti teža i zahtjevnija od prethodnih i zbog toga treba biti oprezan, ali ne i pretjerano zabrinut. No, i ako turistička godina prođe bez većih iznenađenja, hotelijeri nemaju zbog čega biti euforični, pogotovo oni zagrebački, koji u kombinaciji krize i nedostataka turističkog razvoja glavnog grada imaju vrlo neizvjesnu budućnost, upozorava Kristian Šustar, izvršni direktor HUP-a Zagreb te predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu. “U uvjetima krize u eurozoni do izražaja dolazi prednost Hrvatske kao autodestinacije za zemlje iz kojih tradicionalno dolazi najveći broj turista te razmjerno niske cijene smještaja zbog vrlo visokog udjela privatnog smještaja, a stoji i činjenica da kao destinacija imamo dobar omjer kvalitete i cijene. Istodobno nas očekuju i izazovi s pojedinih tržišta kao što je Italija, s kojih se očekuje značajno manji broj dolazaka”, kaže. Sve u svemu, ocjenjuje, imamo pozitivan trend i možemo očekivati stabilan rezultat te rast prihoda, no to će iznad svega ovisiti o razdoblju visoke sezone.

Kako je prošla predsezona za hotele?
U prvih pet mjeseci ostvarili smo kvalitetan rast noćenja, no “prolazno vrijeme” vidjet će se tek kad se dobiju brojke za prvih šest mjeseci jer smo zbog rasporeda praznika na našim tradicionalnim tržištima imali “rupu” u lipnju za razliku od prošle godine kad je lipanj rastao 20 posto. Ove je godine za razliku od 2011. rastao svibanj, što je izvrstan pokazatelj. Međutim, cijene su niže od lipanjskih. Neovisno o izvrsnom početku moramo uzeti u obzir da pred- i posezona marginalno utječu na ukupne rezultate i svaki negativni pomak koji se dogodi tijekom srpnja i kolovoza nije nadoknadiv. Na nacionalnoj razini u cijelosti samo u kolovozu, a slično i u srpnju, ostvarimo 3,5 puta više noćenja nego u razdoblju prvih pet mjeseci u godini zajedno po neusporedivo višim cijenama.

I ne bude li negativnih iznenađenja, kažete da u hotelskom sektoru nema mjesta za euforiju. Zašto?
Hrvatsko hotelijerstvo još nije konkurentno na međunarodnom tržištu. Već niz godina stagniramo, što se ogleda u profilu gostiju, izvorišnim tržištima te u rezultatima koji bilježe samo marginalne fluktuacije. Hotelijeri posluju u iznimnom lošim uvjetima ispod razine konkurencije – prema izvještaju The Travel&Tourism Competitiveness Report 2011, Hrvatska je po poreznom opterećenju na 134. mjestu od 139 zemalja u svijetu. Zbog kratke sezone smo izrazito ovisni o realizaciji prihoda u tom vremenu, i to zbog visokog udjela fiksnih troškova poslovanja koji su prisutni neovisno o volumenu poslovanja. Iako ove godine ostvarujemo rast fizičkih pokazatelja, ostaje nam problem niske profitabilnosti, što je posebno važno stoga što se direktno demotiviraju nove investicije i novi investitori.

Na koji način se hotelijeri prilagođavaju takvim okolnostima i s kakvim posljedicama?
Tržište diktira nove načine ponašanja. Bilježimo visoke stope rasta ranog bukinga s nižim cijenama, te rasta last minute ponuda također po nižim cijenama, dok je redovni priljev usporeniji. Recimo, prema bukingu je najkvalitetniji mjesec ove godine rujan, što je očekivano zbog dobrog vremena i znatno nižih cijena.

Nedavno ste spomenuli da Zagreb sve više postaje ljetna destinacija, uz opasku da to može biti i loša vijest?
Zagreb je vjerojatno najveći izazov hrvatskog turizma. U razdoblju od 2005. do danas bilježimo prosječni godišnji rast dolazaka od oko pet posto godišnje. To su na prvi pogled vrlo dobri podaci, no istodobno se značajno mijenja struktura gostiju. Prvo, noćenja domaćih gostiju su u padu gotovo jedan posto godišnje, što ukazuje na pad korporativnog tržišta, javlja se izrazita sezonalnost, baš kao kod jadranskih destinacija, a prosječni boravak se skraćuje. Sam rast fizičkih pokazatelja, čak i izraziti rast u ljetnim mjesecima je izvrstan, ali on mora biti tek nadogradnja stabilnog cjelogodišnjeg poslovanja, a ne supstitut kao što je to danas. Ako usporedimo Zagreb s drugim europskim metropolama, po većini pokazatelja uspješnosti smo na dnu ljestvice, a po broju međunarodnih kongresa uvjerljivo na posljednjem mjestu. Zagreb još uvijek nema kongresni centar, iako je objektivno jedina destinacija u Hrvatskoj koja ima potrebnu popratnu infrastrukturu da bi kongresni centar bio uspješan.

Što to sve znači za poslovanje zagrebačkih hotela?
Hotelski sektor u Zagrebu prolazi kroz vrlo teško razdoblje. Bilježimo nastavak negativnih ekonomskih trendova na glavnim segmentima poslovanja, u eri smo restrukturiranja i promjene poslovnih politika glavnih partnera na korporativnom tržištu. Činjenica je da većina kompanija smanjuje budžete za poslovna putovanja, smanjeni su budžeti za edukacije, kongresna i event industrija su još uvijek u krizi. S obzirom na to da smo dominantno usmjereni prema poslovnom segmentu, makroekonomska kretanja imaju znatno veći utjecaj na naše poslovanje nego na poslovanje odmorišnih hotela. Kriza je dovela do downtradinga, pomak prema nižim cjenovnim segmentima je i danas značajno prisutan. Rast u turističkoj sezoni je vezan prvenstveno uz ture i grupe, ostvaruje se značajan volumen uz niže prosječne cijene i više troškove poslovanja što u situaciji kad pada poslovni segment, dovodi do pada efikasnosti hotelskog businessa u cijelosti.

Kako će na rezultate poslovanja utjecati povećani ulazni troškovi, energenti, PDV?
Ove se godine suočavamo s rastom cijena svih inputa, a istodobno smo pod stalnim pritiskom s tržišta, koje očekuje niže cijene usluga. Većina bookinga koji sada imamo je realiziran po cijenama koje su formirane još prošle godine. Hotelijeri su u “škarama”. S jedne strane nam troškovi nekontrolirano rastu, a potrošnja gostiju je u padu pod utjecajem krize. Zbog takvih uvjeta poslovanja hotelijeri su godinama usmjereni na aktivan pristup kontroli troškova, međutim za optimalan rezultat je potrebna adekvatna kombinacija štednje i rasta. Ono što je problematično je činjenica da se, za razliku od mjera štednje, rast ne može uvesti jednostranom poslovnom odlukom jer ovisi o previše čimbenika. Radikalno smanjenje troškova može proizvesti kratkoročni učinak, ali je dugoročno vrlo opasno obzirom da se u većini slučajeva utječe direktno na uslugu i finalni proizvod prema gostu.

U kontekstu snižavanja PDV-a u idućoj godini ministar turizma već je puno puta upozorio hotelijere da budu oprezni u cjenovnoj politici za iduću godinu. Kako vi to tumačite, što se realno može očekivati?
Smanjena stopa donosi dugoročnu korist hrvatskoj turističkoj i nizu pratećih industrija i prvi je veći korak prema stvaranju kvalitetnijeg i poticajnijeg poslovnog okruženja. Treba očekivati pomake već u 2013. godini kroz optimizaciju cijena, prvenstveno u vanpansionu, što će nas učiniti konkurentnijim i vjerojatno utjecati na potrošnju.

Zagreb bi mogao imati do 5 milijuna noćenja

Treba li čekati da kriza prođe kako bi se okolnosti promijenile ili ipak ima prostora za promjene turističke politike u Zagrebu?
Nažalost, turizam u Zagrebu dosad nije bio u fokusu razvojne politike. Zagreb se mora usmjeriti prema turizmu kao iznimno bitnom dijelu gospodarstva u budućnosti jer za njegov razvoj ima sve predispozicije. Potrebna nam je koordinacija događanja u gradu, jasan plan razvoja koji će definirati koji su nam proizvodi i infrastruktura potrebni kako bi povećali broj dolazaka i noćenja u relativno kratkom razdoblju (pet do deset godina). U posljednjih 10 godina smo napredovali, međutim, promjene se nisu dogodile niti ciljano niti kontrolirano. Zagreb godišnje ima oko milijun noćenja, a mogao bi ostvarivati bar tri do pet milijuna. Promjene u načinu razmišljanja i rada su nužne – svijet se znatno promijenio i mi ne možemo na te promjene ostati imuni. Za početak pogledajmo gradove u Europi i njihove realizacije.