Retorika ključnih aktera "slučaja franak" u prvih desetak dana timeouta kupljenog zakonskim zahvatom u fiksiranje otplatnog tečaja nije baš bila u znaku konstruktivnog ozračja za nastavak razgovora s ciljem pronalaženja rješenja kojim bi se dugoročno riješila ta tempirana bomba.

Banke su prigušeno negodovale zbog jednostrane odluke Vlade o zakonskoj interveciji u tečaj, a iz redova dužnika i Vlade ton je naglašeno napadački. Premijer Zoran Milanović, koji ponavlja kako banke moraju preuzeti trošak u tom slučaju, iz Estonije je priprijetio i "municijom" koju je "čuvao tri godine" za kojih je bio blag prema bankama. Međutim, već za danas je u Ministarstvu financija sazvan sastanak s bankarima. Trebao bi to biti početak nove runde kojom će se razgovori preko nišana vratiti u okvire konstruktivnog dijaloga. Bez toga neće biti trajnog rješenja, a situacija s investicijskom klimom i percepcijom perspektivnosti hrvatskog tržišta dovoljno je sumorna i bez dodatnog zaoštravanja sukoba na relaciji između Vlade i financijskog sektora. Na neki način poslovno okruženje odražava i trenutna slika razduživanja ovdašnjih banaka prema svojim maticama.

Ona, naime, zasad ničim ne nagovještava izglede oporavka kreditne aktivnosti koje su nedavno u svojim prognozama za 2015. iznijeli analitičari Unicredita. Prema njima, ove bi se godine u zemljama srednje i jugoistočne Europe trebalo dogoditi lagano ubrzavanje rasta kredita. Premda su kao predvodnici tog trenda istaknute neke druge zemlje regije, i Hrvatska bi se, kažu, trebala vratiti blago pozitivnim stopama rasta kredita. Strane su banke, međutim, prema svojim podružnicama u Hrvatskoj i lani izloženost smanjile za oko 11 milijardi kuna. Kredite prema ovdašnjim bankama do kraja studenoga smanjile su za oko 5,6 milijardi kuna, na 14,6 milijardi, a daljnjih pet milijardi povučeno je smanjenjem depozita koje drže u hrvatskim ograncima. Uz to, u odnosu na kraj 2013. hrvatske su banke za oko milijardu kuna povećale i depozite kod matica, koji su time potkraj studenog dosegnuli više od 4,4 milijarde kuna. Dakle, kroz kopnjenje stanja danih kredita i depozita i porast stanja primljenih depozita europske matice povukle su oko 11,6 milijardi. 

Slaba potražnja 
Nastavak već višegodišnjeg procesa razduživanja lokalnih banaka najvećim je dijelom, dakako, posljedica slabe potražnje za kreditima, odnosno trenda razduživanja stanovništva kojemu su se pridružila i poduzeća. Dio objašnjenja za smanjivanje oslonca na kredite i depozite inozemnih matičnih banaka kao izvor financiranja je i u činjenici da depoziti istodobno bilježe rast, pa makar i usporen. I Zrinka Živković Matijević, analitičarka u Raiffeisen banci, razduživanje lokalnih banaka povezuje uglavnom s potražnjom, a ni u dogledno vrijeme ne očekuje trendni zaokret. "Ukupno okruženje u kojemu posluje hrvatski bankarski sektor je nepovoljno", kaže. Pod ukupnim okruženjem bankari već neko vrijeme ne podrazumijevaju tek makroekonomske izglede i slab potencijal rasta naše ekonomije. U novije vrijeme bankarski sektor barem podjednako muči i regulatorna neizvjesnost. Pravna je sigurnost za investitore jedna od najvažnijih odrednica investicijske klime i utoliko prečeste promjene pravila igre, a pogotovo zakonski zahvati kojima se derogiraju ugovorni odnosi, za strane banke u najboljem slučaju nisu poticajne u strategiji alokacije kapitala.  

Novi izvori
U slučaju poduzeća, čija se ukupna zaduženost procjenjuje na oko 80 posto BDP-a, pitanje potražnje odražava i činjenicu da dio zdravijih ili kreditno sposobni(ji)h poduzeća svoju potražnju zadovoljava izravnim zaduživanjem u inozemstvu. Približno samo trećina duga tog sektora odnosi se na domaće banke. U budućnosti će u financiranju na značenju zasigurno dobivati i europski fondovi. No, osim što se zasad ne možemo pohvaliti velikom spretnošću i sposobnošću povlačenja tog novca, važnost domaćeg bankarskog sektora za budući razvoj gospodarstva ostaje velika. To treba imati na umu i u rješavanju sukoba.