Iako studij očne optike na Veleučilištu Velika Gorica već osam godina ima dopusnicu za rad, sad već oko 120 školovanih inženjera optometrije u Hrvatskoj radi u sivoj zoni, jer njihovo zanimanje nije zakonski regulirano. Nemaju pravo raditi posao za koji su se školovali i naplaćivati svoje usluge, iako su za trogodišnjeg studija stekli kompetencije usklađene s onima u Europskoj uniji, a u svoje obrazovanje uložili oko 75 tisuća kuna.
Štoviše, kad se zbroje sve školarine i ulaganje u opremu škole, u školovanje optometrista dosad je uloženo 10-ak milijuna kuna, tvrde u Hrvatskom društvu optičara i optometrista (HDOO). Predstavnici Društva godinama traže da institucije usklade regulativu, što bi, kako tvrde, donijelo uštede zdravstvenom sustavu i korisnicima, povećalo prihode optičarskim radnjama, ali i rasteretilo oftalmologe, koji bi imali više vremena baviti se primarnim poslom, patologijom oka. To više što je prvi pregled oftalmologa u hrvatskim bolnicama pri vrhu na listama čekanja, s prosječnih 145 dana i gotovo 14 tisuća otvorenih narudžbi. Inače, optometrija je razmjerno mlado zanimanje koje je proizašlo iz optike, i uglavnom se bavi korekcijama vida, od određivanja dioptrije do prepoznavanja bolesti koje traže usluge oftalmologa. Najrazvijenija je u SAD-u i nalazi se u nomenklaturi zanimanja u 12 zemalja EU, gdje se najbolje integrirala u zdravstvene sustave u skandinavskim zemljama, Španjolskoj, V. Britaniji.
Uvođenje zanimanja i pokretanje visoke škole u Hrvatskoj inicirali su optičari, uloživši u edukaciju i otvaranje studija na Veleučilištu. Kako se navodi na stranicama Veleučilišta, završetkom navedenog studija očne optike studenti stječu zvanje prvostupnika inženjera optometrije, te znanja optičke korekcije refrakcijskih i drugih anomalija oka, samostalnog određivanja i primjene potrebnih naočala, kontaktnih leća i ostalih pomagala za poboljšanje vida. Naizgled nema zapreka da imaju ovlasti za preglede vida i samostalno određivanje dioptrijskih naočala i kontaktnih leća. No, iako je optometrija u Hrvatskoj klasificirana kao zdravstvena struka, nije regulirana, zdravstveni sustav priznaje samo preglede liječnika oftalmologa.
Tenžera
U školovanje optometrista dosad je uloženo 10-ak milijuna kuna
"Dobar dio optometrista koji su se školovali na spomenutom studiju ušao je na tržište rada, no iako obavljaju preglede u opsegu svoje stručnosti, nemaju pravo potpisa i ne mogu propisivati pomagala. Zbog toga su u brojnim optikama pregledi vida besplatni", doznajemo od Miroslava Tenžere, člana NO-a i dugogodišnjeg predsjednika Društva optičara i optometrista."Optometristi su, zbog značajno većeg opsega edukacije, u tom poslu čak stručniji od okulista, i njihov nedostatak u Hrvatskoj je očit jer nam ljudi često dolaze po naočale s pogrešno određenim dioptrijama. Školovanje optometrista mnogo je kraće i stoga jeftinije od školovanja liječnika oftalmologa, pa njihove usluge imaju znatno nižu cijenu. Više od deset godina borimo se za status optometrista, nakon što smo vidjeli pozitivnaiskustva drugih zemalja, no nailazimo na velike barijere koje nam u najvećoj mjeri postavljaju upravo lobiji oftalmologa, koji se ponašaju kao monopolisti i optometriste vide kao nepoželjnu konkurenciju.
Kad je postaloizvjesno da ćemo ući u EU, uspjeli smo Ministarstvo prosvjete uvjeriti da nema smisla uvoziti optometriste iz drugih zemalja, kad postoje resursi za pokretanje studija u Hrvatskoj. Uspjeli smo dobiti dopusnice da otvorimostudij očne optike na velikogoričkom Veleučilištu, no nedostaje nam važan korak kojim će se ta struka regulirati da ti ljudi mogu normalno raditi", kaže Miroslav Tenžera.Oftalmolozi s kojima smo razgovarali nisu uvjereni u kvalitetu obrazovanja hrvatskih optometrista. Profesor Zoran Vatavuk, predsjednik Hrvatskog oftalmološkog društva ističe da u Hrvatskoj iz radova optičara ima tek nekoliko školovanih optometrista koji su studirali u inozemstvu, te napominje da su prema registru zanimanja od 2012. godine oftalmolozi ujedno i optometristi.
"Hrvatska nema masterplan u kojem bi bile razrađene potrebe za određenim zanimanjima, i Studij očne optike pri Veleučilištu u Velikoj Gorici samo je jedan od brojnih studija koji su se odlukama nekih ministara obrazovanja svojedobno pokretali bez konzultacije sa strukom. Osim toga, to nije studij optometrije, kako bi se očekivalo, već očne optike. Dakle nije sasvim jasno što su po zanimanju oni koji ga završe, i nije jasna njihova pozicija na tržištu rada, za sad je jedino jasno da oni nisu u sustavu zdravstva", ističe Vatavuk. Podsjeća pritom da je optometrija razvijena u Americi kao odgovor na manjak oftalmologa, i tamo je ta struka potrebna i visoko razvijena. "Hrvatska prema statistikama pak nema manjak specijalista oftalmologa, a liste čekanja više su stvar organizacije nego manjka liječnika", zaključuje Vatavuk. Optičari i optometristi uvjereni su da je problem samo u novcu.
"Bio sam prva generacija na studiju očne optike, koji se temelji na programu studija najboljih europskih škola optometrije. Očito je problem u tome što nas liječnici doživljavaju kao konkurente, a mi smo im zapravo partneri", kaže Robert Wachtler, predsjednik HDOO-a. Najavljuje da planiraju održati niz sastanaka s resornim ministarstvima, od poduzetništva do zdravlja, kako bi im objasnili stanje. Dodaje da sličnu situaciju s navedenim zanimanjem ima Srbija, a na razini EU radi se na usklađivanju statusa optometrista koji je različit među članicama.Iz Ministarstva zdravlja potvrdili su da su optometristi bili na sastanku u Ministarstvu, koje će razmotriti njihov položaj i ulogu u sustavu zdravstvene zaštite, " tijekom rada na izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i strukovnih zakona čije donošenje se očekuje tijekom 2015. godine".
Inače, Tenžera otkriva da su svu opremu za studij donirali optičari iznosom od oko 100 tisuća eura, a prvi kadrovi za edukaciju došli su također iz redova optičara koji su se školovali u Sloveniji i Austriji. Među njima je Zdravko Beljan, inženjer očne optike koji predaje na Veleučilištu. "U Americi pacijenti ne mogu ni doći do oftalmologa dok nisu prošli pregled optometrista. Oftalmolozi liječe bolesne oči, a dioptrija nije bolest, već pomak koji se regulira pomagalom. Optičari su pak zaduženi da na osnovi dioptrije naprave najbolje moguće naočale ili kontaktne leće. Svako ima jasna zaduženja, to nisu konkurentska zanimanja", objašnjava Beljan.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Koje društvo traži dr med Petra Petrovića da bi mu odredio dioptrijsku anomaliju za pomagalo? Dr med. Petar Petrović treba operirati mrene, koje se čeka na operaciju po dvije godine, a ne raditi degradaciju struke liječnika, još k tome cijeli sustav mora ispaštati radi privatnih koristoljublja pojedinaca -nemoralnih karikatura društva, ma kakve doktorate imali. Doktore se plaća za liječenje, a oni rade ispod svog znanstvenog statusa. Osobno, da sam liječnik, bila bi mi degradacija u vlastitim očima uopće da radim korekcije anomalija vidnog sustava očiju. O ostalom liječenju u oftalmi da ne pričam kolike su liste čekanja.
Totalna autokracija pojedinaca na djelu, svi ispaštaju, PACIJENTI NAJVIŠE.
SUSTAV JE RADI PACIJENATA, NE RADI POJEDINACA SUSTAVA.
Pustite priče,kažimo istinu barem jedanput.Postoji začarani sustav koji tjera većinu optika da potplaćuju jedan veliki dio okulista da im šalju svoje pacijente.
Pacijent u našem sistemu vjeruje slijepo doktoru-Bogu i ne preispituju zašto ih liječnik šalje određenoj optici,nego misli da će upravo tamo dobiti najbolju uslugu i stručnost.U interesu je okuliste koji biva potplaćen istovremeno od više optika zajedno da izbacuje optometrista,jer mu je on prijetnja ostvarenju zarade na crnom businessu(svaki pacijent koji završi kod određene optike sa reklamom od određenog oftalmologa,njemu donosi direktnu zaradu u obliku postotka od prodaje naočala).Druga prijetnja ne samo optometristima su liječnici koji rade u državnom sektoru,a sebi šalju stranke u svoje privatne ordinacije,što je zakonom zabranjeno i vrlo precizno određeno kao sukob interesa.
Po komentaru primjećujem da je Nerminius netko tko vuče, a ostali MORAJU PRATITI I ŠUTITI. To mi liči na nekog iz sustava o kojem imam upravo mišljenje koje sam obrazložila.
Zato i imamo takav trom i zastario sustav, radi onih koji misle da jedan pojedinac vrijedi više nego cijeli sustav osoblja oko njega. Bolnica funkcionira kao sustav, a ne kao autokracija pojedinaca na funkcijama. Kada bi priznali da i netko drugi može obaviti veliki postotak posla, imali bi doista vremena za liječenje pacijenata.
Pogledajte zakon o zaštiti pacijenata, 1. i 2. članak, pa ćete vidjeti da i optometristi imaju dio tog sustava u svom radu , a za boljitak svih.
Ponavljam, nisam doktor oftalmolog, ali inžinjerka optometrije jesam, ne liječim i ne želim liječiti, a korektivne anomalije vidnog sustava NISU BOLESTI, NEGO ANOMALIJE VIDNOG SUSTAVA, NE LIJEČE SE NEGO KORIGIRAJU SA MEDICINSKIM POMAGALIMA, KOJI NISU U POPISU LIJEKOVA – EUROPSKE FARMAKOPEJE KOJA JE ZA LIJEČNIKE.
SRDAČAN POZDRAV EJLA NIČIJA
U struku optometrije je uloženo 10-ak milijuna privatnih kuna. OSOBNO SAM U SVOJU DIPLOMU ULOŽILA STOTISUĆA KUNA MINIMALNO, I TRI GODINE SVOG VREMENA – PRIVATNIH SREDSTAVA, A NE DRŽAVNIH NOVACA, TO JE ONO NAJBITNIJE. SVAKI OPTOMETRIST SAM PLAĆA CJELOKUPNO ŠKOLOVANJE. DRŽAVU NAŠA STRUKA DOSADA NIJE KOŠTALA NITI KUNE. Kada nađete profitabilniji model za kompletno društvo molim da javite. Samim time da se razumnom raspodjelom poslova na temelju stvarno provedenih edukacija za struke ( ovdje mislim o provjeri stvarno provedenih kurikuluma stručnih zanimanja i određenih specijalizacija pod nazivom optometrija-oftalmologija i stvarna edukacija inžinjera optometrije, koja nije jednaka po pitanju refrakcijskih problema vida). Na žalost ne u korist specijalista optometrista- oftalmologa već, gledano za refrakcijske anomalije vida, debelo u korist inžinjera optometrije. OPTOMETRIJA NIJE LIJEČNIČKA STRUKA- NE LIJEČI, VEĆ KORIGIRA SAMO ANOMALIJE VIDNOG SUSTAVA. Kao što specijalist fizijatar ne vrši masaže, već to rade inžinjeri fizioterapije. Netrebaš biti uvijek specijalist ordinarijus, da bi obavljao posao u zdravstvenom sustavu. Najbolji zdravstveni sustavi su oni koji funkcioniraju sa najmanje doktora, a puno više pomoćnog kadra, poput nas. A TO ŠTO TVRDITE DA ZANIMANJA NEMA NIJE TOČNO- ZANIMANJE POSTOJI, SAMO BI NEKI DA GA NEMA. NEKI SE PRAVE DA GA NEMA RADI PRIVATIZACIJE DRŽAVNIH SREDSTAVA, RESURSA, POLOŽAJA U BOLNICAMA, KOJIM SI KANALIZIRAJU PACIJENTE KOJI VJERUJU U SUSTAV PO SISTEMU- AUTORITET POLOŽAJA, A NE STVARNOG MORALNOG AUTORITETA- HIPOKRAT IM SE OKREĆE U GROBU-U PRIVATNA POLULEGALNA ILI POSVE NELEGALNA PODUZEĆA. SUKOB INTERESA JE VEĆ ODAVNO NEŠTO NA ŠTA SE SMIJE CIJELA HOBOTNICA LAŽNO OBEĆANIH HIPOKRATA. Što nije dovoljno da im plaćamo sve za plaće gdje rade, već im plaćamo i položaj korupcijskog modela hobotnice kroz sustav. DRŽAVNI APARAT- PRIVATNI MENAĐERI ZA SVOJE KANALE- A MI IH JOŠ PLAĆAMO DA NAS UNIŠTAVAJU KROZ SUSTAV. KADA ODEMO NA EDUKACIJE VAN LIJEPE NAŠE, STRANCI NE MOGU VJEROVATI DA SUSTAV SMIJE TAKO FUNKCIONIRATI. VOLIM HRVATSKU, ALI NE I SUSTAV FUNKCIONIRANJA. SRAMOTNO. Zna se sve, još lakše se može dokazati, sve je u podacima od kojih institucije okreću glave instrruirano. Nudim pomoć ako je netko zainteresiran za rješavanje problema, a ne zna kako to napraviti i provesti. Šifra zanimanja optometrist i šifra djelatnosti optometrije postoji u nacionalnim klasifikacijama zanimanja i djelatnosti Republike Hrvatske, pa i Europskih klasifikacija. Poštovani, pa time i struka radi. Ono što smeta između zove se korupcija između hobotnice sustava i privatnih interesnih lobija koji su navikli da im država plaća sve njihove privatne igrice. Plaćam svoje, ali ne želim plaćati da me netkko uništava kroz sustav, besramno se bogati na moj račun, a ima obraza još i prozivati.
Imam završen još jedan dvopredmetni profesorski studij, nisam netko tko nije probao obrazovni sustav, tako da mogu uspoređivati znanstvene pristupe edukacije. Nisam za priznavanje polurješenja, pa makar i na vlastitu štetu, ali u ovom slučaju moramo biti pošteni i vidjeti problem sustava.
Uključite se u raspravu