Hrvatska i Rusija vrhunac gospodarske suradnje doživjele su 2008., kad su razmijenile nešto manje od 3,4 milijarde dolara robe. No, kriza, ali i hrvatsko otkazivanje kupnje ruskog plina, tu su razmjenu do 2011. smanjili na nešto manje od dvije milijarde. Hrvatska je pritom, naravno, bila u deficitu jer je iz Rusije uvezla pet puta više robe nego što je izvezla. Ni ruske investicije nisu nešto čime se možemo pohvaliti. U posljednjih su dvadesetak godina iznosile samo 200 milijuna dolara. O tome zašto je tako te što bi hrvatski poduzetnici trebali učiniti da se trgovinska razmjena s Rusijom poboljša razgovarali smo s donedavnim zamjenikom ruskoga veleposlanika u Hrvatskoj Borisom Medvjedevim.

Kakve su trenutačno prilike hrvatskih poduzetnika u Rusiji?
Imaju iste šanse za poslovanje kao i poduzetnici iz bilo koje druge zemlje. Razlika postoji jedino među zajednicom koju čine Rusija, Bjelorusja, Armenija, Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan i među državama članicima Carinske unije (Rusija, Bjelorusija i Kazahstan) koje su međusobno ukinule carine i dogovorile se o zajedničkim vanjskim carinskim tarifama.

Koje su najčešće zapreke ulasku na rusko tržište?
Svi imamo svoje propise i zato je prije izvoza u Rusiju potrebno dobro proučiti organizaciju ruske vanjske trgovine: tarife, sanitarna pravila, tehničke standarde… Rusija će uskoro postati punopravna članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i neke će stvari time biti jednostavnije. Treba se držati pravila i neće biti problema.

Kako su neke tvrtke s ovih područja uspjele uspješno plasirati svoje proizvode na rusko tržište?
To su uspjele ponajprije zato što su dobro proučile tržište i napravile dobru reklamu. Nekoliko je uspješnih primjera iz Hrvatske. Jedan od boljih je sisačka tvornica konfekcije Siscia, koja svoju robu na ruskom tržištu plasira još od vremena Sovjetskog Saveza. Nisu napravili pogrešku i napustili to tržište nakon raspada SSSR-a, kao što su to učinili neki drugi, poput Podravke, koja je u Rusiji nekad bila vrlo uspješna. Podravka je opet prisutna, ali ne kao prije. Podravkin pijetao nekada je bio prepoznatljiv znak na juhama, sada je gotovo zaboravljen.

Zašto mislite da hrvatski proizvodi nisu prepoznati u Rusiji?
Problem hrvatskih proizvoda je to što u Rusiji nisu brend kao što su nekad bili proizvodi iz zemalja bivše Jugoslavije. Jugoslavenska je roba bila uspješan brend za koji nije bila potrebna reklama. Ljudi su kupovali sve: od lustera do ajvara. Sada postoje drugi, psihološki prioriteti. Rus će radije kupiti prosječno francusko ili talijansko vino čak i ako je skuplje od nekog hrvatskog koje je možda kvalitetnije jer su francuska i talijanska vina brend. No, Slovenci su napravili uspješan marketinški potez. U Gorenju su lansirali kampanju u kojoj svoje proizvode u Rusiji promoviraju kao stvarne europske proizvode. To se pokazalo vrlo uspješnim. Marketing je jako bitan. Treba biti kreativan, pronaći ciljnu skupinu i uložiti u promociju.

Što bi to trebalo brendirati? Što biste savjetovali izvoznicima?
Jedna od najboljih niša možda je zdrava prehrana. To je vrlo tražena roba u Rusiji. Kad bi ljudi bili sigurni da kupuju zdravu hranu, stajali bi u redu za nju. No, i za to su potrebni dobra reklama i istraživanje tržišta. Problem je što male tvrtke nemaju novca za samostalan izlazak na tržište ili za istraživanje, zato se trebaju ujediniti. Trebaju se udružiti u klastere. Tvrtke iz različitih sektora mogu osnovati zajedničko predstavništvo. Poduzetnicima bih savjetovao da proizvode ne plasiraju na moskovsko tržište jer je ono jako monopolizirano. Bilo bi dobro da proizvodnju presele u Rusiju. Trebalo bi iskoristiti i prisutnost HGK u Rusiji.

Mislite li da su države u regiji možda bolje iskoristile rusko tržište od Hrvatske?
Što se Srbije tiče, oni koriste prednosti sporazuma o slobodnoj trgovini između Rusije i Srbije koji je potpisan još 2000. To im daje prednost, no Slovenija nema nikakvih pogodnosti, pa uspješno izvozi na rusko tržište.

Dogodine Hrvatska ulazi u EU. Hoće li se time išta promijeniti u rusko-hrvatskim odnosima?
Ne očekujem velike promjene, kao što ih nismo vidjeli ni kad su druge zemlje ulazile u EU. Robna razmjena Hrvatske i Rusije pala je u 2011. jer je Hrvatska otkazala kupnju ruskog plina i preusmjerila se na opskrbu iz Italije. Sada je ta razmjena 1,8 milijardi dolara, pri čemu je hrvatski izvoz oko 280 milijuna. Glavna stavka ruskog izvoza u Hrvatsku je nafta, koja u cjelokupnoj strukturi našeg izvoza premašuje 90 posto. Odnos razmjene može se poboljšati jedino tako da hrvatske tvrtke izađu na rusko tržište, ili da ruske tvrtke sa svojim kapitalom uđu na hrvatsko tržište.

Kakva je perspektiva ulaska ruskih ulagača na hrvatsko tržište? Spekuliralo se o tome da Zarubežnjeft pregovara o preuzimanju OMV-ovih benzinskih crpki, dolasku Gazproma…
Ne bih komentirao glasine o tome tko će što kupiti, ali činjenica je da je, primjerice, Lukoil uspješno ušao na hrvatsko tržište. Tu su i drugi uspješni primjeri, ali i neki neriješeni problemi s investicijama, poput ulaganja u turistički kompleks na Mljetu ili u Haludovo na Krku. Tu očito postoji problem. Ako se ne riješi, može biti zapreka za nove ruske investicije. Od 1993. ruske investicije u Hrvatsku iznosile su oko 200 milijuna dolara. To je jako malo. Problem je investicijska klima, na koju primjedbe nemaju samo Rusi nego i ostali strani investitori.

A Gazprom?
Gasprom namjerava širiti biznis na ovom prostoru. Gaspromnjeft, tvrtka kćer Gazproma, kupila je NIS, naftnu industriju u Srbiji, i sa 56,2% udjela postala njezin većinski vlasnik i ima namjeru širiti biznis u cijeloj regiji, pa tako i u Hrvatskoj. To je logika svake velike tvrtke. Mislim da će u tom i uspjeti.

Pripremaju li se možda za preuzimanje neke hrvatske tvrtke?
Nije riječ o tome nego o širenju poslovanja. Sve će ovisiti o rezultatima proučavanja tržišta. Još ništa ne mogu otkriti.

Do više turista iz Rusije uvođenjem viznih centara i rezanjem cijena

Hrvatsku na godinu posjeti oko 200 tisuća ruskih turista, što je i dalje malo. Usto, ulaskom u Europsku uniju uvest će se vize tijekom cijele godine, hoće li to smanjiti broj turista iz Rusije?
Hrvatska je Vlada pametno uvela suspenziju viza tijekom turističke sezone, što se provodi već treću godinu. Dogodine će se ta mogućnost ukinuti jer EU to ne dopušta. Kad se uvede punopravni vizni režim, bit će teško, ponajprije zato što se vize izdaju samo u Moskvi, a Rusija je velika. Ljudima koji žive izvan Moskve to će zasigurno biti problem. Kad je Bugarska uvela vize za ruske turiste, turistički promet bio je prepolovljen.Smatram da će se slično dogoditi i s Hrvatskom ako se ne uvede alternativa, poput viznih centara u Rusiji u kojima bi se mogle izdavati vize. Broj turista mali je ili velik, ovisno o kutu promatranja. Kad sam 2005. godine prvi put došao u rusko veleposlanstvo u Hrvatskoj, Hrvatsku je posjećivalo tek oko 120 tisuća ruskih turista. Danas ih je dvaput više, velikom većinom i zbog ukidanja viznog režima. Prema podacima ruskoga turističkog saveza, Hrvatsku je lani posjetilo 106 tisuća Rusa, ali to su samo turisti koji su uplatili aranžmane preko agencija. Posrijedi je povećanje od oko sedam posto u odnosu na godinu ranije. Što se tiče destinacija ruskih turista, najviše je porastao odlazak u Tajland, čak 195 posto. Turska je ruska top-destinacija sa 2,6 milijuna ruskih turista, slijedi Kina (u koju Rusi uglavnom odlaze zbog trgovine, a ne zbog turizma), dok je na trećem mjestu Egipat sa 1,45 milijuna turista, gdje je zabilježen znatan pad. Turisti koji su prije išli u Egipat sada su se preusmjerili na Tajland. Hrvatska je na 21. mjestu.

Kako bismo mogli povećati broj turista?
Slabo koristite neke svoje prednosti. Trebali biste, primjerice, iskoristiti činjenicu da je Hrvatska vrlo sigurna zemlja, rijetko se događaju nesreće, razbojstva i slično, to biste trebali koristiti u turističkoj promidžbi, a ne samo more. Usto, u Hrvatskoj treba razviti neke izvanpansionske usluge. Ljudi bi htjeli malo više atrakcije i animacije. I cijene su malo previsoke. Trebali biste spustiti cijene u restoranima i kafićima jer tada biste sigurno više zaradili.