Pokretanjem projekta za produljenje sezone (PPS) ili "Hrvatska 365" u hrvatskom turizmu iznova se aktualizirala tema sezonalnosti i potrebe produljenja sezone, koja se kao jedna od glavnih tema godinama 'povlači' i u svim drugim mediteranskim turističkim zemljama, a i Europska komisija aktivno radi i na projektima za produljenje sezone u Europi.

Ističe to potpredsjednik Europskog udruženja nacionalnih udruženja turističkih agencija (ECTAA) Boris Žgomba, ujedno i predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA). U razgovoru za Hinu navodi da osim Hrvatsku, i gotovo sve druge mediteranske zemlje također 'muči' problem relativno kratke sezone i kako ju produljiti s ciljem povećanja turističke potrošnje i godišnjih prihoda od turizma, novog zapošljavanja i održivog razvoja destinacija.

To je i cilj ove godine pokrenutog projekta PPS za pred i posezonu u hrvatskom turizmu, koji kao pilot projekt 'starta' u ovoj posezoni, obuhvaćajući razdoblje od 15. rujna do najmanje 15. listopada. Projekt provodi Hrvatska turistička zajednica (HTZ) koja je temeljem prijava na natječaj odabrala ukupno 22 tzv. PPS destinacije koje su zapravo 'konzorciji' više destinacija prirodno, geografski i/ili povezani vrstama ponude i turističkih proizvoda (gastronomija, cikloturizam, wellness i drugi) kojima planiraju dodatno privući domaće i strane turiste.

Primjeri iz prakse drugih mediteranskih, pa i europskih zemalja, pokazuju, kako kaže Žgomba, različite manje-više uspješne načine za produljenje sezone, pri čemu neke to rješavaju kroz lokalna porezna rasterećenja u pred i posezoni, što znači da u tim razdobljima turističke tvrtke plaćaju manje lokalne poreze i neke naknade, poput primjerice 50 posto manju komunalnu taksu ili da se smanjuje boravišna pristojba.

Pojedine zemlje to, poput sad Hrvatske, u projektu PPS rade kroz subvencioniranje marketinga, a neke kroz udruživanje destinacija u klastere u kojima svi u destinaciji – od hotela, ugostitelja, kulturnih ustanova i ostalih – udružuju novac jer od gostiju nemaju koristi samo turističke agencije i hoteli nego cijela destinacija, ističe Žgomba.

Brojne mjere za produljenje turističke sezone ovise o državnoj i zakonskoj regulativi, ali možda i više, kako kaže, o lokalnoj razini, o čijem ponašanju, odlukama i suradnji s javnim i privatnim sektorom u destinacijama, uključujući turističke zajednice, smještajne objekte, turističke agencije i druge, i ovisi uspješnost projekta PPS-a u Hrvatskoj.

Nitko ove godine od PPS-a ne očekuje velike rezultate, jer ove jeseni kreće tek pilot tog projekta, koji bi uz dobre strane trebao pokazati i negativnosti, koje onda treba ispraviti i poboljšati kako bi se s tim u punoj primjeni nastavilo za pred i posezonu iduće godine, dodaje Žgomba.

Smatra i da bi promocija i marketing za takav projekt, s obzirom na ciljane proizvode i destinacije, trebali biti također više ciljani. Za takav ciljani pristup osim novca potrebna i dobra koordinacija svih u destinacijama, odnosno veliko stručno znanje, zalaganje i sposobni kadrovi koji to mogu izvesti, napominje Žgomba.

Važna uloga turističkih agencija

Za pilot projekt PPS-a u ovoj sezoni HTZ je izdvojio blizu 5 milijuna kuna za razne marketinške, promotivne i druge aktivnosti, u sklopu kojih je odabran i logotip "Hrvatska 365" te se priprema PPS klub, podweb stranica i drugo, a sve je to, po ocjeni Žgombe, zapravo podrška u dijelu marketinga privatnom sektoru, koji dosta toga treba i sam učiniti.

U tome važniju operativnu ulogu imaju turističke agencije koje su, po riječima Žgombe, i konsolidatori cijelog projekta jer nije dovoljno samo reklamirati destinacije i proizvode nego ih i komercijalizirati odnosno 'prodati', što je upravo posao agencija koje osmišljavaju i jedine mogu prodavati pakete/aranžmane turistima te ih i dovoditi u destinacije.

Time agencije zapravo jače preuzimaju i ulogu destinacijskih menadžment kompanija (DMK), za što se UHPA kao i za ukupni destinacijski menadžment (objedinjeno javno-privatno upravljanje destinacijom) zalaže godinama, dok su turističke zajednice u destinacijama koordinatori i nositelji projekta u svakoj posebnoj PPS destinaciji. Njih, po ocjeni Žgombe, čeka i najveći posao, jer moraju organizirati gospodarske i druge sektore na svom području, odrediti ključne proizvode i provući ih kroz razne online i off-line (klasične) marketinške i kanale promocije.

Žgomba ističe da su turističke agencije spremne za taj posao jer to uglavnom već i rade s aranžmanima za razne destinacije i vrste proizvoda, a poručuje i da su u svemu bitni prodajni kanali, pa se u PPS mogu uključiti agencije iz cijele Hrvatske a ne samo s područja odabranih destinacija, tako da primjerice agencije iz Dubrovnika mogu nuditi i prodavati programe u Istri ili Slavioniji, i obrnuto, bilo samostalno bilo putem svojim partnerskih agencija.