Preračun u naslovu nije pogrešno upisana riječ za budžet. Ovaj pojam simbolički odražava stanje središnjega državnog proračuna nedavno predstavljenog općoj hrvatskoj javnosti. Rasprava o njemu malo se pomiješala s onom o rebalansu za tekuću godinu, ali pažljivijim promatračima nisu promakle neke njegove važne pouke koje će biti predmet ovog uvodnika. Najprije nekoliko riječi o preračunu i proračunu. Riječ preračun označava stanje u kojemu netko krivo predviđa razvoj stanja ("malo si se preračunao"). U takvom stanju onaj koji se preračuna na pogrešnim tezama gradi cijelu arhitekturu svoje tvrdnje. A u osnovi sve polazi od pogrešnih pretpostavki i logična posljedica takva činjenja je suprotna očekivanom. U sretnim okolnostima, odnosno umješnošću aktera u daljnjem razvijanju procesa može se dogoditi da se uz velik napor aktera (jednog ili više njih) stvar popravi, prilagodi stvarnom stanju, pa onda tako redefiniranim sadržajima ipak stigne do ispravnog cilja. Jest da se do njega u toj situaciji stiglo malo naokolo, ali se ipak stiglo. Naravno, svi znamo da se krivim smjerom ne može doći na pravi put/cilj. Osim ovoga "orijentacijskog" značenja preračuna imamo i njegov matematičko-fizikalni izraz. Preračunavanje podrazumijeva pretvaranje jednog oblika vrijednosti u neki drugi oblik. Tako se u fizici neke stare mjere mogu preračunati u nove ili neke američke mjere u europske. Naravno, preračunavaju se i vrijednosti nacionalne ekonomije iz kuna u eure ili dolare. Znači, ako se nacionalni proizvod u kunama realno smanjuje, onda nema preračuna koji će tu golu činjenicu uljepšati preračunavanjem BDP-a u druge valute. Ili ako su kamate na prijašnje dugove 4 mlrd. kuna, onda nema te matematičke formule preračunavanja tog iznosa u eure ili dolare koji će nam skriti istinu. Oba ova oblika preračuna imaju veze s našom glavnom temom – proračunom za 2013. godinu.

Prihodi proračuna
Što govori ovaj naš važni dokument – proračun? U njemu se uvijek iščitavaju namjere izvršne vlasti, ali i njezina nadanja (izražena u procjenama koje mogu biti manje ili više optimistične). Proračunom se ogoljava i hrvatska stvarnost, stanje nacionalne ekonomije, ali i stanje društva u cjelini. Proračun za 2012. nije uspio u namjeri fiskalne konsolidacije na zamišljen način (najhvaljeniji doseg nove vlasti i od nas iz HUP-a). A proračun za 2013. godinu napuhao se za 4 mlrd. kuna prema ovogodišnjem, deficit se rastegnuo za dodatnih milijardu kuna, kamate na stare dugove (promašaje?) uzimaju gotovo svaku desetu kunu iz proračuna. Kamate na inozemni dug, anuiteti s dospijećem na naplatu duga dobri su argumenti u obrani proračuna, ali i slaba utjeha svima, a posebice onim stotinama tisuća naših sugrađanki i sugrađana koji su na burzi rada (koja sve više postaje burza nerada). Prihodi proračuna rađeni su, među ostalima, i na pretpostavci (krivoj?) o rastu BDP-a od 1,8 posto. Ne bi bilo sretnijeg čovjeka na svijetu od mene kad bi se ova prognoza o rastu i ostvarila. Samo se plašim da se u ovom slučaju radi o ovom našem famoznom preračunu (krivoj pretpostavci). I u takvim okolnostima biti ministar financija vrlo je nezahvalan i težak posao. Razumijem i sinidikate u njihovu nastojanju da i u oskudnim vremenima zaštite svoje članove. Vjerujem da i naši socijalni partneri razumiju poslodavce i poduzetnike koji se žale na neizdržive namete i uvjete poslovanja u zemlji koji umanjuju našu konkurentnost, a to onda ugrožava radna mjesta njihovih članova, ali i smanjuje prihode države (proračuna). Ovo naše međusobno razumijevanje i oblik svojevrsnog suosjećanja možda je dobra podloga za kvalitetan dogovor važnih aktera u zemlji. Ne činiti ništa u smislu nacionalnog dogovora je neodgovorno i štetno za državu i društvo u cjelini, ali i za političke elite koje bi u pogoršanim uvjetima mogle biti jednostavno promijenjene (slučaj Grčke je zgodan primjer, a nije nam daleko ni Italija). Naravno to nikako ne znači da prizivamo nekoga našeg Montija, ali razvoj situacije u zemlji sve više sliči na već viđen scenarij u našoj blizini. Kako sada stvari stoje, nema izražene spremnosti i odgovornosti da se stvari mijenjaju iz korijena. Zabrinjavajuće su izjave koje čujemo ovih dana da će aktualna vlast napraviti najbolje što može! U njihove najbolje namjere nitko ne sumnja, ali je li to najbolje što može i što piše u proračunu, dovoljno i prihvatljivo?   

Štedjeti ili trošiti
Kad se govori o proračunu, onda se nadomeće dilema: štedjeti ili trošiti. U tom paru biramo sredinu – racionalno trošiti. HUP je još 2008. u našim preporukama tadašnjoj vlasti koja nije imala ni malo sluha za stanje u kojemu se država i ekonomija nalaze to izrazio na sljedeći način: javne investicije u projekte s brzim povratom. Sada, četiri godine poslije, ova preporuka izgleda ovako: u dilemi trošiti ili štedjeti, HUP kaže: proizvoditi. Proizvoditi za izvoz i proizvoditi za supstituciju proizvoda iz uvoza. Samo ćemo tako povećati izglede da nam bude ispravan proračun za proračun, da povećamo zaposlenost i primanja naših radnika, da održimo osobni i društveni standard na sadašnjoj razini. Kad je riječ o nezaposlenosti, prema podacima s kraja listopada četvrti smo u Europi po stopi nezaposlenosti (iza Španjolske, Porugala i Grčke). Taj bi plasman dodatno mogao "poboljšati" studeni koji je u prva dva tjedna svakim danom s više od 800 novih nezaposlenih podebljao brojku nezaposlenih i gura je prema davnim rekordima s početka tisućljeća. Postojeći je model potrošen, a nemamo razvijen neki novi, održivi. Sad se vrtimo u okvirima koje nam je zadao stari, potrošeni model (vrlo skupo plaćamo njegove rudimente u obliku kamata). A da bismo iskoračili iz tog modela nije dovoljna samo umješnost ministra financija. Potrebna je inventivna ekonomska politika koja to sada na našu veliku žalost nije. I dalje trčimo u istom ili vrlo sličnom odjelu u kakvom su trčali kreatori ekonomskih politika u dva posljednja desetljeća. I sve dok bude tako, neće nam pomoći ni pet ministara financija ni pet guvernera središnje banke. A nesumljivo imamo znanja, volje i potencijala da pokrenemo zemlju. I učinimo je puno boljim mjestom za posao i život. 

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a