Prepuštanjem upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u te izdvajanjem nerentabilnog plinskog poslovanja bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader postupio je suprotno nacionalnim interesima, a osobnu je korist stekao koristeći odgovoran položaj premijera, ustvrdio je sudac Ivan Turudić obrazlažući dio osuđujuće presude za slučaj Ina-MOL.

"Sud smatra da su izmijenjeni međudionički ugovori MOL-a i Ine bili protivni interesima Republike Hrvatske", kazao je Turudić, ističući da je primljeno mito ono što ovaj slučaj čini kaznenim djelom, a ne tek lošom političkom odlukom.

"Da nije bilo mita prepuštanje upravljačkih prava i izdvajanje poslovanja karakterizirala bi se kao jedna u nizu katastrofalnih političkih odluka čija je sankcija gubitak izbora. No, mito je to što u ovom slučaju razlikuje lošu odluku od kaznenog djela zbog kojega ste proglašeni krivim", dodao je sudac.

Sanadera je pritom nazvao arhitektom sustava u kojem su se odluke donosile u skladu s njegovim osobnim željama, što je "samo privid demokratskog postupanja". Vladu koja je potvrdila promjenu ugovora s MOL-om karakterizirao je "idealnim medijem" koji je bez ikakvog prigovora i diskusije prihvaćao Sanaderove naloge i "jedva izražene želje".

"Kao mandatar predložili ste sve članove vlade Saboru, gdje je vaša opcija imala većinu. Birali ste ih prema svojim kriterijima. Događaji ukazuju da je temeljni kriterij bio poslušnost i oni su vas slijepo slušali", kazao je Turudić prisječajući se iskaza svjedoka koji su potvrdili da su se sve odluke na političkim tijelima donosile jednoglasno u skladu sa Sanaderovim stavovima.

Sudsko je vijeće, suprotno obrani, zauzelo stav da Sanaderova vlada nije morala pokretati izmjenu međudioničkog ugovora s MOL-om, posebno ne tako žurnu, jer temeljni ugovor iz 2003. predviđa da se u izmjenu mora ići tek ako jedna od strana stekne više od 50 posto, a ne ako padne ispod tog postotka.

Trend MOL-a je bio steći što više dionica i to je sasvim legitimno, no do cilja nisu smjeli doći nezakonitim sredstvima, odnosno mitom, zaključio je sudac.

Izmjenom ugovora Ina je dobila novi nadzorni odbor i upravu u kojoj je mađarski predsjednik uprave imao "zlatan glas", a uvedeno je i novo tijelo – odbor izvršnih direktora koji hrvatskim članovima uprave nije dozvoljavao raspolaganje nekim važnim podacima, iako je odbor opisan tek kao savjetodavno tijelo uprave koja odlučuje o poslovanju.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

"Sustav odlučivanja doveo je do toga da bi se neka odluka najprije slala u Budimpeštu, dakle Ina se svela na podružnicu velike kompanije MOL-a", ustvrdio je sudac.

"Članovi uprave s hrvatske strane tražili da budu nazočni sjednicama odbora izvršnih direktora, no to je odbijeno jer bi time dekoncentrirali i uznemirili izvršne direktore. Savjetodavno tijelo uprave uzelo si za pravo da onemogući članove uprave da kontroliraju osobe koje su ispod njih", kazao je Turudić.

Ustvrdio je i da su posebni uvjeti za hrvatsku stranu koje je Sanader u svojoj obrani predstavio velikim uspjehom pregovora ustvari uglavnom nebitni.

Jedno od njih je i pravo prvokupa koje, po Turudićevim riječima, nema stvarnog značenja jer Hrvatska nije planirala povećavati vlasnički paket s obzirom na ekonomske prilike i obvezu da se nakon ulaska u EU i vlasnički udio države ograniči na 25 posto.

"Cilj svega bio je omogućiti MOL-u stjecanje stopostotnih upravljačkih prava, a to ste i sami potvrdili riječima kako je bolje da Inom upravljaju kvalitetni mađarski nego loši hrvatski menadžeri. O domoljublju izraženom u toj rečenici nije potrebno ni govoriti", zaključio je Turudić.

Dodao je da su Sanaderu sve činjenice o slabljenju hrvatskog utjecaja u Ini od početka bile poznate jer je želio taj scenarij, bio je njegov sukreator i učinio sve da se on ostvari.

Protivno nacionalnim interesima ocijenio je i izdvajanje plinskog poslovanja koje se u stvari svelo tek na izdvajanje trgovine plinom, dok su proizvodnja i transport i dalje ostali Ini.

"Prodaja plina stvara gubitke i ta se djelatnost izdvaja pa sve gubitke snosi država. To što Hrvatska i sad snosi 100 posto troškova trgovine plinom umjesto 44 posto koliki joj je udio u Ini govori da je to protivno interesima Hrvatske", kazao je Turudić ističući da je i ovaj dio nedjela rezultat Sanaderova ranijeg dogovora s direktorom MOL-a Zsoltom Hernadijem.

Sudac je kazao da je vijeće u cijelosti prihvatilo iskaz Roberta Ježića, bivšeg vlasnika poduzeća Diokija koje je presudom, kao sljednik Ježićeve švicarske tvrtke Xenoplast, obvezan da državi vrati pet milijuna eura Sanaderovog mita.

Ježićev je iskaz, pojasnio je, djelomično potvrdio i svjedok obrane Imre Fazekas koji je zajedno s ruskim naftašem Mihailom Gucarijevim posvjedočio da je novac na računu Ježićeve tvrtke njihov i da nije namijenjen Sanaderu. No, sud njihovim tvrdnjama nije povjerovao, dok je Ježić, kazao je Turudić sve detaljno opisao. Sud je pritom odbacio Sanaderove tvrdnje da je Ježić lažnim svjedočenjem sebi kupio slobodu.