Iako ne proizvodimo dovoljno svinjetine za svoje potrebe, hrvatski svinjogojci propadaju zbog prekomjernog uvoza.
O tome govori i primjer Željka Kurkutovića iz Donje Vrbe, najvećeg proizvođača svinjskog mesa u Hrvatskoj u kategoriji OPG-ova, koji je kroz operativni program podigao jednu od najsuvremenijih farmi, uložio 14 milijuna kuna, a onda je zakazala država s isplatom kapitalnih ulaganja. Za ostalo pobrinuli su se nelojalna konkurencija i domaće tržište.
– Znao sam da u Hrvatskoj nedostaje svinja i logično zaključio kako bih pokretanjem proizvodnje mogao dobro zaraditi. Međutim, grdno sam se prevario – kaže Kurkutović.
Hrvatski svinjogojci danas su svjedoci da se u velikim trgovačkim centrima nudi meso raznih kategorija za 19 kuna po kilogramu, a oni po toj cijeni ni uz najbolju volju ne mogu raditi.
Hrvatska je prije proizvodila milijun, a sada oko 700 tisuća živih svinja. Istodobno, iz Europe uvozimo oko tri milijuna svinja u raznim kategorijama mesa, ističe.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.I ja već duže vrijeme razmišljam zatvoriti poslovanje na HR tržištu. Mala smo firma, proizvodimo poslovni software, i još nam relativno dobro ide u HR. Apsurd je da što više posla imamo, to je iz godine u godinu manja dobit (troškovi drastično rastu svake godine). Podignuti cijene nije odgovor, tu doduše ima malo prostora, ali to će eventualno produžiti agoniju.
Mi više nismo spremni ulagati u HR tržište jer je to postala rupa bez dna, ogromnog rizika, i minimalne isplativosti.
Iduće godine pokušati ćemo ponuditi te naše proizvode izvan HR, uložiti u marketing, i ispipati tržište… Uz malo sreće i dalje ćemo raditi ono što volimo, a ako sreće ne bude prodati ćemo rješenja i odustati.
Država nas je (kao i većinu ostalih) opljačkala zadnjih 7 godina, poticaje nismo tražili a s obzirom da se bavimo proizvodnjom i nemamo pravo na njih.
Da smo sa uloženim novcem možda izgradili neku kućicu sa dva apartmana i kafićem u prizemlju imali bi više prava, manje poreze, mogućnost poticaja… Umjesto toga mi smo se odlučili za proizvodnju… Eto krivi odabir i procjena tržišta.
Srećom pa se bavimo programskim rješenjima, tako da uglavnom takve firme teško propadaju, ali nakon 7 godina bilo bi vrijeme da postanu i isplative. Tako da umjesto programiranja i usavršavanja programskih rješenja mi se na dnevnoj bazi borimo sa naplatom, apsurdnim propisima, začuđenom birokracijom, trošimo uzaludno dane na proučavanju čudnih zakonskih propisa koji su uglavnom u koliziji sa nekim drugim zakonskim propisima i “držimo stražu” kod svakog zasjedanja sabora jer nikad neznate kada će donijeti zakon koji se primjenjuje dan-dva nakon donošenja i uglavnom kompletno izokrene poreznu politiku i način poslovanja.
Oprostite na predugom postu, ali već smo stvarno isfrustrirani sa ovim našim tržištem a pogotovo ekonomskom politikom i prioritetima, više stvarno nikome nije jasno zašto se ovdje ljudima brani da rade i napreduju…
Pa “zatvorit” cu poslovanje na hr trzistu, samo sto ne ide to tako brzo jer su tu ugovorne obveze i sl. te priprema za van nije samo tako. Naravno da nisam lud da dugorocno ovo trpim.
No i dalje nema odgovora na moje pitanje?
@0000,ti da si pametan več bi davno zatvorio tako da..(kvaka22)
Može jedno pitanje? Ne provociram već sam potupno ozbiljan.
Naime ja sam isto poduzetnik (mala firma koja nudi usluge na hr tržištu, poslovnim subjektima, ne državi) i zadnjih par godina je stanje jako loše. Konreketno to znači da se borimo s preživljavanjem kako firme tako i osobno (kolege i ja smo već preko dvije godine na minimalcima kako bi stvar opstala).
E pa mene zanima jesmo li mi poduzetnici/građani drugog reda u odnosu na kolege iz poljoprivrede? “Država je zakazala”, “država nam treba pomoći”… Pa kako to da nama nikad nije niti na kraj pameti bilo vuci za rukav “državu”, plasirati zalopojke po medijima, lobirati za poticaje i sve slicne rabote koje ovi rade od kad je RH samostalna?
Zasto nam drzava mora pomoci (a da, i nama kao i njima odmaze prevelikim nametima i birokracijom) u prezivljavanju na trzistu?! Eto mi smo svjesni da je stanje lose, pa stoga idemo s novom strategijom, pripremamo se izici na vanjska trzista – i ako cemo u tome biti uspjesni – biti ce nam super! Ako ne, adio. I da, nemamo nikakvu lovurdu zaradjenu u boljim godinama pa da sad popujem ostalima dok mi kao imamo pokrice…
Molim suvisao odgovor, jer ja ovo sve stvarno ne razumijem!
Hvala!
Uključite se u raspravu