Obrazovni sustav je sam po sebi inertan te su mu potrebne ozbiljne reforme

Foto: Damir Spehar/PIXSELL Foto: Damir Spehar/PIXSELL

Svi sudionici panela složili su se da usprkos značajnoj nezaposlenosti u Županiji, postoji veliki problem sa stručnom radnom snagom.

Od 2008. godine Bjelovarsko-bilogorska županija (BBŽ) je izgubila oko 2500 radnih mjesta, a oporavak je započeo tek 2014. kada je započeo određeni rast gospodarstva koji se održao do danas, rečeno je na panel diskusiji "Od ideje do uspješnog biznisa, dobri primjeri iz prakse", koji se održao u sklopu Poslovnog uzleta grada Grubišno Polje u subotu u tom mjestu.

Zlatko Kufner, predsjednik Županijske komore Bjelovarsko-bilogorske županije pojašnjava da je tijekom prošle godine otvoreno 500 novih radnih mjesta, no da je to još uvijek daleko od situacije od prije šest godina. "Vidljiv je trend oporavka gospodarstva. Ima značajnih investicija na ovom području, a posebno u drvo-prerađivačku industriju. Problem je što za sada nije došlo do buđenja građevinskog sektora, a koji je vezao veliki broj radnih mjesta i prvi je osjetio krizu", kaže Kufner. Oporavak građevinarstva s nestrpljenjem očekuje i Tomo Kovač, direktor tvrtke Sam Cro koja se bavi veleprodajom instalaterske opreme, a koja je pak usko vezana uz građevinski sektor. Kako pojašnjava sam Kovač, tvrtka je nastala početkom 1990-ih kao zajednička investicija slovačkog i hrvatskog kapitala. "Jedna tvrtka iz grada u okolici Bratislava je ozbiljan igrač u proizvodnji sanitarnog materijala te je tražila prostor za širenje tržišta. To je napravljeno tako da je potaknuto osnivanje tvrtke miješanog kapitala u Grubišnom Polju. Naravno, Sam Cro je u svojem poslovanju minimalno vezan uz samo Grubišno Polje i BBŽ. U međuvremenu smo procijenili da bi se bolje razvijali ako bi sami vodili tvrtku pa smo otkupili vlasnički udio slovačkog partnera te je ovo sada samo hrvatska tvrtka", pojašnjava Kovač.

Nakon nekoliko desetljeća u menadžerskim vodama, privatnim poduzetništvom se osobno okušao i Damir Lujanac koji je u bilogorskom kraju pokrenuo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) Lujanac. Naime, Lujanac je niz godina bio top menadžer u Francku i Luri, a neko vrijeme je bio i direktor tvornice sira Zdenka iz, Grubišnom Polju, obližnjim Velikim Zdencima. Za OPG se odlučio, kako sam kaže, zbog velikog iskustva koje ima u stočarskoj i mljekarskoj industriji. "Osobno sam sudjelovao u projektiranju i izgradnji velikog broja farmi na ovom području. Vidio sam sve nedostatke toga sustava i sada ću na vlastitom primjeru pokušati izbjeći zamke koje se tu pojavljuju", kaže Lujanac. Dodaje da tu prije svega misli na problematičan projekt izgradnje mliječnih farmi koji je prije 10-ak godina pokrenut u Hrvatskoj, a koji je do današnjih dana ostao kontroverzan. "U projektima poput ovog je presudna uloga centralne države, a lokalne vlasti i sami farmeri mogu jako malo učiniti. Za primjer mogu navesti apsurde da je neki "birokrata" odlučio da se konstrukcija farme ne može izvesti od domaćeg hrasta nego od mješavine drva i metala, a što je sve uvezeno iz Austrije i Njemačke. Zbog toga, a i niza ostalih nelogičnosti, cijena pojedinačne farme se s racionalnih 300.000 kuna udeseterostručila te su te farme na kraju koštale i do tri milijuna kuna", prisjeća se Lujanac. Navodi da je slična situacija, iako sa sretnim završetkom, bila i pri projektiranju obnovljivih izvora energije vezanih uz farme i poljoprivredna gospodarstva, a koji su bili limitirani snagom od jednog megavata (MW). "Situacija na tržištu se promijenila i jedan megavat više nije bio rentabilan te se moralo ići barem na dva. Birokratima u Zagrebu je taj trend ostao nepoznanica, no reagirala je županijska vlast i lobiranje uspjela u zadnji trenutak promijeniti pravilnik", navodi ovaj vlasnik OPG-a koji svoje golemo znanje u zadnje vrijeme prenosi i učenicima srednjih poljoprivrednih škola u BBŽ-u.

U Grubišnom Polju su nezadovoljni i Programom ruralnog razvoja prema kojem su potpore za poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju otišla velikim igračima, a ne malim poljoprivrednim proizvođačima. Damir Lujanac upozorava da su mnoge tvrtke koje su, prema neslužbenim najavama jer još nisu službeno objavljeni rezultati natječaja, osnovane neposredno prije raspisivanja natječaja. Naime, poticale su se investicije do pet milijuna eura, a što pogoduje većim igračima. Panelisti su se složili da bi puno svrsishodnije bilo da se ova financijska injekcija da malim gospodarstvima te da se limit investicije postavi na milijun eura. Zlatko Pavičić, vanjski suradnik Poduzetničkog inkubatora u Grubišnom Polju, ali također i srednjoškolski profesor poljoprivredne grupe predmeta u ovdašnjoj školi, govorio je o problemima s kojima se susreću mladi poduzetnici u ovom kraju, ali i sam inkubator. "Ovo je pretežito poljoprivredni kraj te osim konzultantskih usluga, takvi poduzetnici nemaju što raditi u inkubatoru. Slična situacija je i s obrtničkim zanimanjima. Konkretno, upravo odrađujemo projekt jedne mlade frizerke koja želi otvoriti svoj frizerski salon. Mi joj maksimalno izlazimo u susret sa znanjem i poslovnim savjetima. Konkretno, napravili smo joj projekt za samozapošljavanje pomoću kojeg će od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vjerojatno moći dobiti 25 tisuća kuna bespovratnih sredstava. No, nakon pokretanja posla ona zasigurno neće ostati u inkubatoru nego će imati svoj salon na nekoj frekventnoj lokaciji u gradu"; navodi Pavičić.

Svi sudionici panela složili su se da usprkos značajnoj nezaposlenosti u Županiji, postoji veliki problem sa stručnom radnom snagom. "Mi i dalje u školama produciramo kadrove koji nikome ne trebaju te oni ostaju dugotrajno nezaposleni ili se prekvalificiraju. Potrebno je napraviti tješnju vezu između obrazovnog sustava i gospodarstva kako bi se pratili trendovi i potreba za specifičnim kvalifikacijama", kaže Zlatko Kufner.

Damir Lujanac je još izravniji te smatra da je obrazovni sustav sam po sebi inertan i da se moraju napraviti ozbiljne reforme. "Vi imate situaciju da se neki program u školi održava na životu, iako nikome ne treba, samo zato što je netko nekada nekoga zaposlio, npr. profesora ruskog jezika. Ja ne kažem da ruski nikome ne treba, ali zasigurno ne treba u mjeri u kojoj je to možda bilo aktualno prije 30 godina. Mora je se napraviti sustav prema kojemu će se takvim profesorima kojih više ne treba moći dati otkaz i modernizirati program", predlaže Lujanac.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!