Unatrag dva tjedna većina je malih dioničara Montmontaže dobila ponudu otkupa dionica. Kao u ‘dobra stara vremena torbarenja’ – jer te dionice od veljače nema u burzovnoj ponudi – izravno su ih telefonski nazivali zastupnici zainteresiranog kupca, odvjetničko društvo Gugić & Kovačić iz Zagreba. U ime svog klijenta iz tog su društva nudili najprije 5200 kuna po dionici, a u drugom krugu poziva prema neodlučnima su išli s cijenom od 5600, 5800, a u nekim slučajevima i (više od) 6000 kuna.

Za većinu zanteresiranih promatrača od samog početka akcije nije bilo mnogo dvojbe ni u pogledu kupca ni cilja kupovine dionica. Kupca su prepoznali u Dariju Lisičaru, sinu dugogodišnjeg direktora kompanije Nikole Lisičara, koji je preminuo nakon nerazjašnjena napada prije šest godina. Samo tjedan prije najnovijeg pohoda na dionice Darijo Lisičar je na burzovnoj dražbi (do)kupio 716 dionica ili gotovo devet posto udjela od slovenske fondovske grupe Aureus NFD, i to po 6500 kuna po dionici. Prema manjim dioničarima krenuo je, prema svemu sudeći, s ciljem da zajedno s bratom i majkom dohvati manjinski kontrolni paket dionica (25 posto) čime bi ojačao upravljački utjecaj u odnosu na sestru Mirelu i njezina supruga Johna Antonyja Rohana koji slijedom (osporavanog) nasljedstva drže 60-ak posto vlasništva i operativnu kontrolu nad Montmontažom. Prema trenutnim vlasničkim pozicijama, na ostatak obitelji u Središnjem klirinško depozitarnom društvu (SKDD-u) registrirano je 21,5 posto dionica. Od takozvane ‘negativne kontrole’ kojom bi imali pravo veta na strateške odluke tri člana obitelji Lisičar dijeli, dakle, oko 280 dionica, barem kad je riječ o osnovnim računima, pod imenom. Budući da za kupnje izvan burze ne vrijede isti rokovi prijenosa vlasništva, teško je reći jesu li došli do željenog praga. Izvjesno je tek da to nije išlo uz prvotnu cijenu koja implicira tržišnu vrijednost kompanije od 42 milijuna kuna, a mnogi dioničari uvjereni su da s obzirom na imovinu u vlasništvu ona vrijedi više i od naknadno povećane cijene (uz 6000 kuna po dionici vrijednost Montmontaže je 48 milijuna).

Osim što je i lani imala dobit i što vlasnički kontrolira grupu Lavčević (tri četvrtine kapitala) s prilično vrijednim nekretninama, Montmontaža u vlasništvu ima i nekretnine u Zagrebu, zatim brodogradilište Greben, kao i tvrtku Montcogim plinara. Zasad nema naznaka da se u utrku uključila i druga strana, što bi mali dioničari sigurno poželjeli jer bi bilo izglednije i podizanje cijene. Mnogi sigurno žale što Montmontaža danas ne podliježe obvezi preuzimanja (nije u statusu tzv. javnog dioničkog društva), a usto je s burze skinuta samo dva mjeseca prije početka ‘telefonskog’ otkupa. Dio burzovnih igrača ističe da to ne bi trebao biti problem jer je kod MTP-a dovoljno da netko od članova burze preuzme ulogu tzv. sponzora uvrštenja, za što je dovoljno podastrijeti financijska izvješća i obavijest o skupštini. Brokerima bi to moglo donekle povećati promet (provizije), a i mali dioničari bi dobili kakav-takav cjenovni orijentir i bolji uvid u potražnju.