Broj freelancera i nezavisnih radnika u zapadnim društvima kontinuirano raste.

Prema tvrtki MBO Partners, 2012. je u SAD bilo čak 16,9 milijuna nezavisnih radnika, a predviđanja su da će do 2017. taj broj porasti na 23 milijuna, da bi do 2020. dosegao brojku od 65 do 70 milijuna, ili polovicu radnog stanovništva SAD-a. Neki su sektori manje, a neki više pogođeni tom činjenicom, poput visokog školstva, no čini se da su među onima koji se najrjeđe vežu za neku kompaniju sve učestaliji takozvani pripadnici generacije takozvanih "milenijalaca", nasljednika generacije X, odnosno mladih mahom rođenih u 80-ima. Kako je na HR forumu IEDC-Poslovne škole Bled govorio Michel Bauwens ta je generacija u posljednje vrijeme mnogim industrijama zadala glavobolje. 

Prodaja automobila
Primjerice, automobilska industrija ima problem s milenijalcima jer sve manje kupuju automobile. U 2010. godini, rekao je Bauwens prisutnim sudionicima okupljenim na Forumu, unatoč tome što čine veliki dio populacije, milenijalci su u SAD-u kupili tek 27 posto svih novih prodanih automobila, što je pad sa 38 posto u 1985. Kada je pak riječ o industriji putovanja, milenijalci koriste servise poput Airbnb-a kako bi uštedjeli novac i doživjeli jedinstveno iskustvo pa pati dio i te industrije. I industrija nekretnina je pogođena djelovanjem milenijalaca koji radije unajmljuju stanove ili žive s roditeljima nego kupuju nekretnine. Čak i fast food restorani bilježe pad njihove posjećenosti, posebice McDonalds, jer milenijalci imaju razvijenu svijest o zdravoj prehrani. Hamburger-restorani su od 2007. tako zabilježili pad prometa od 16 posto.

A kompanije, općenito imaju problema s njima jer im je ostanak na nekom radnom mjestu ograničen na dvije godine.  Još jedna stvar koja karakterizira milenijalce je i ta što su više nego ijedna generacija prije njih voljni dijeliti svoje osobne informacije. Svi su umreženi u razne društvene mreže, no ne žele da baš svatko ima pristup njihovim privatnim podacima ili povijesti na webu. Prema izvještaju eMarketera koje je Bauwens spomenuo u svojoj prezentaciji, čak 84 posto milenijalaca prisutno je na društvenim mrežama, za razliku od 66 posto pripadnika generacije Y i 44 posto takozvanih "baby boomera". No, među svim skupinama zaposlenih koje se bore sa krizom i nezaposlenošću, milenijalce je nezaposlenost pogodila najviše. Njihova nezaposlenost u SAD-u primjerice doseže čak 16,1 posto što je daleko više od nacionalnog prosjeka koji je nešto veći od sedam posto. Zato upravo svoju prisutnost na društvenim mrežama koriste kako bi se povezali sa drugima, i iskoristili prednosti društvenih, ekonomskih i političkih prilika.

I u Europi njihova nezaposlenost doseže rekorde u mnogim državama. Čak i oni koji rade, rade manje nego starije generacije, a njihova su radna mjesta manje sigurna. Primjerice, neki podaci pokazuju kako 42 posto mladih zaposlenih Europljana radi samo privremeno, što je više nego prije desetak godina. Čak 30 posto mladih, zaposleni su na pola radnog vremena, što je povećanje za devet posto u odnosu na 2001. "Milenijalci su prva generacije koja postavlja pitanje: Zašto moramo raditi od devet do pet u svijetu koji ima sedam dana u tjednu i svaki dan ima 24 sata? Ne kažem da svaki milenijalci želi raditi od kuće, ali lokacija na kojoj rade i vrijeme potrošeno na posao im je bitno. Za njih bi radno mjesto u potpunosti trebalo biti u skladu s ishodom i rezultatima, a čini se i kako svijet upravo ide ka tom modelu", priča Bauwens.  

Velika očekivanja
Mnogi stručnjaci za ljudske potencijale nisu previše sretni njihovim odnosom prema poslu. Među sudionicima HR Foruma na kojem su sudjelovali voditelji ljudskih potencijala tvrki iz raznih zemalja Europe mnogi su se tako požalili kako generacija milenijalaca nije odana korporaciji, ne želi raditi posao koji im se ne sviđa, pa čak ni za veću plaću, već biraju samo one projekte od kojih imaju koristi i koji su im interesantni. Ono što HR stručnjake također muči je i činjenica da je nova generacija zaposlenika presamouvjerena, da ima prevelika očekivanja od radnog mjesta te da imaju stav da su najpametniji."Milleniali svoju karijeru ne vide kao rad za neku kompaniju već kao svoj vlastiti životni projekt.

Kreiraju svoje živote tako da jedan projekt rade za jednu, drugi za drugu tvrtku i tako dalje", istaknuo je i sam Bauwens dodajući kako naš društveni sistem nije pripremljen za takav način rada. On im možda daje više slobode, zanimljivije je za raditi, no istovremeno je i neizvjestan, jer svi sustavi socijalnog osiguranja okrenuti su radnicima koji rade za plaću. Tako imate ljude koji su zaštićeni jer rade duže vrijeme u nekoj kompaniji i ljude koji poduzimaju rizike i u tom smislu nisu dobro zaštićeni. No, većini sudionika teško je bilo diferencirati milenijalce od neke druge skupine, a i samo 30 posto onih koji bi se mogli svrstati u tu skupinu sebe smatra milenijalcima. 

Prednosti

Misle da sve ima na Googleu

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Milenijalci imaju i neke pozitivne kvalitete, a jedna od najistaknutijih je ta što su digitalno vrlo pismeni, ne susprežu se korištenja novih tehnologija, puno putuju što im proširuje vidike, a uz to koriste društvene medije kako bi promovirali tvrtku. No iste te društvene medije lako mogu iskoristiti i protiv svoje kompanije. Osim toga, iako su snalažljivi, ponekad su prepovršni. "Misle da mogu sve proguglati, no ne trude se istražiti više i dublje ući u neku materiju, a ni sustav ih tome ne uči. Nas je školski sustav učio da sve imamo u glavi, a oni sve pretražuju na internetu", kazali su neki od sudionika.