Prosječna godišnja proizvodnja mlijeka na hrvatskim farmama iznosi oko 6000 litara po muznom grlu, a na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Emine Burek više od 8500 litara. Lisa Samut rekorderka je s proizvodnjom 11.521 litru mlijeka, više od 11.000 daju i Ufa te Ines, a više od 10 tisuća Una i Havai… Osim toga pravilnik o kakvoći kaže kako je mlijeko odlične kakvoće sadrži li 3,2 posto mliječne masti, na OPG Burek i tu ruše rekorde s udjelom od čak 5,88 posto mliječne masti. Emina je diplomirala agroekonomski smjer na zagrebačkom Agronomskom fakultetu 2002. i od tada u naselju Mostari (Zagrebačka županija) vrlo uspješno vodi obiteljsko gospodarstvo. Ova mlada mljekarica konstantno ruši rekorde u proizvodnji mlijeka, a muzna grla s njezine farme na stočnim izložbama osvajaju prestižna odličja. Tako se grlo Indira 2013. okitilo titulom najbolje prvotelke dok je Roxana lovorike osvojila radi proizvodnje 9569 litara mlijeka već u prvoj laktaciji. Na OPG-u Burek danas je ukupno više od 360 grla goveda.

Posao na mliječnoj farmi iznimno je težak, zapravo traje 24 sata svih 365 dana u godini, kako se jedna mlada osoba poput vas, s diplomom faksa u džepu odlučila ući u mliječni biznis?

Moji roditelji su se oduvijek bavili proizvodnjom mlijeka, a nakon što su početkom devedesetih ostali bez radnih mjesta u tvrtkama gdje su paralelno radili odlučili su povećati su broj grla i upustili su se i u preradu mlijeka. Upravo zbog toga i moj izbor bio je studij agronomije, kada sam diplomirala pao je dogovor o novom povećanju grla, prestanku prerade i proizvodnje mlijeka isključivo za otkup.

Baš ste željeli studirati na Agronomskom fakultetu, nije možda bilo nagovaranja iz okruženja?

Ne, doista sam sama odlučila da ću se baviti proizvodnjom mlijeka, ne znanstvenim radom, premda sam imala i mogućnost i takva izbora. Volim životinje i ovo što radim doista više gledam kao svoj veliki hobi, a ne kao neku radnu obvezu.

Koliko je krava bilo na farmi u razdoblju dok su je vodili roditelji, a kojom brojkom vi upravljate danas, gospodarstvo je vjerujem povećano?

Značajno, moji roditelji u prosjeku su držali oko 25 mliječnih krava, a sada je na farmi 140 krava u svakodnevnoj mužnji te još 40 na suhostaju, dok ukupno imamo više 360 grla goveda.

Koju dnevnu proizvodnju mlijeka imate, ili možda bolje recite onu godišnju, robusniji je podatak i kome ga isporučujete?

Dnevno se proizvodnja mlijeka kreće između 3500 i 3700 litara što godišnje iznosi 1,27 do 1,35 milijuna litara. Najprije smo surađivali s Ledom, a već nekoliko godina mlijeko dajemo Belju u otkup i njihove cisterne svaki dan dolaze i odvoze mlijeko s naše farme.

To je, meni kao laiku, doista zastrašujuća količina, kao golemo jezero?

Velika je to količina mlijeka doista, i puno je posla…

Može li obitelj sama savladati sve te obveze koje nalaže ovako velika farma?

Ne može, naravno. Angažirana je cijela obitelj i još zapošljavamo nekoliko radnika tako da ukupno nas devet opslužuje ovu farmu.

Što je najteže?

Sam rad fizički je vrlo zahtjevan, no može se obaviti. Puno teže je zadovoljiti gomilu propisa i brojne zahtjeve mnogih inspekcija. Ukoliko ih ne ispunite onako kako traže kazne su jako velike.

Ovakva farma uvjetuje angažman tijekom cijele godine, možete li uopće izbivati neko duže razdoblje, otputovati možda tjedan-dva negdje na odmor, na more ili slično?

Budući da imamo zaposlene radnike uz dobru organizaciju nađe se vremena i za odmor, i za odlazak na stručne skupove jer, smatram da edukacije nikada nije dosta. Moguće je otići i na ljetovanje, no sva se ta izbivanja ipak moraju nadoknaditi, prije ili poslije.

Od 2009. do 2014. otkupljena količina mlijeka pala je sa 674 na 522 tisuće tona, dok je broj isporučitelja u tom razdoblju smanjen sa 23.690 na 10.003. Kako je danas u mljekarstvu, može li se živjeti od tog biznisa?

Mala gospodarstva vrlo teško opstaju, i sa ovom našom proizvodnjom financijski rezultati vrlo su upitni, troškovi se teško pokrivaju. Kod nas se sve odvija nekako stihijski, nema dugoročnih planova na razini države što nama proizvođačima stvara probleme jer ni mi ne možemo planirati kada ne znamo što se već sutra može promijeniti. Cijene jako osciliraju i nitko ih ne jamči.

Proizvodnja mlijeka značajno je smanjena pa je za očekivati da bi otkupna cijena trebala rasti, zar ne?

Nažalost, iako je proizvodnja u Hrvatskoj značajno smanjenja, cijena mlijeka nije rasla nego pada.

Jeste li u proteklih 13 godina, koliko vodite obiteljsko gospodarstvo, ostvarila sve svoje planove koje ste kovala u studentskim danima?

Jesam, čak i više nego što sam tada planirala. No, novi planovi stalno dolaze i uvijek se razmišlja kako dalje, žele se neke bolje promjene. Uostalom, to je ono što čovjeka, na kraju krajeva i pokreće.

Iz programa ruralnog razvoja oglašen je prvi natječaj, moguće je dobiti dosta izdašne potpore, imate li ambicija za uključiti se s nekim projektom?

Ima, ima. Zahtjev smo već predali i vidjet ćemo što će biti. Htjeli bi izgraditi gnojište i gnojnu jamu, kako bismo se potpuno prilagodili zakonskoj regulativi koju uvjetuje EU, a htjeli bi nabaviti i nešto mehanizacije koja nam nedostaje.

Možete li otkriti trošak te investicije, koju potporu očekujete?

Ukupna investicija procijenjena je na četiri milijuna kuna, potpora u pravilu iznosi oko 50 posto.

Iako nemate 40 godina života kriteriji natječaja vam nisu išli na ruku jer poticaje od čak 70-90 posto mogu dobiti samo oni koji tek osnivaju OPG ili su nositelji manje od pet godina.

Ne uklapam se u ta dva dodatna kriterija i mislim da je to ograničavanje strašno, a tako razmišljaju i svi ostali s kojima kontaktiram. S obzirom da strahovito zaostajemo za standardima EU nije trebalo postavljati takve limite nego omogućiti poljoprivrednicima mlađim od 40 godina, a takvih nas je doista malo, što povlačenje što više potpora kako bismo podigli konkurentnost svojih gospodarstava.

Jeste li jedina mlada, školovana osoba i usto žena koja se bavi mljekarstvom? Susrećete se s poljoprivrednim proizvođačima, koliko je mladih s diplomom fakulteta aktivno u mljekarstvu?

Kada je riječ o mladim ljudima njih definitivno manjka u poljoprivredi. U ovom mom kraju, koliko znam, ima samo još jedan dečko koji uskoro završava višu školu u Križevcima i on planira povećati proizvodnju mlijeka, sada na farmi ima 40 krava. I to je to.

Veliki problem hrvatskog mljekarstva je mala proizvodnja mlijeka po grlu, što je vaš recept, kako ste uspjela dići prosjek na više od 8500 litara?

Prije svega bitna je genetika, to je ono što razlikuje naše krave od svih ostalih. Uvezli smo ih sve iz Njemačke i strogo pazimo na genetiku, kontrolirano sparujemo krave s najboljih deset njemačkih bikova. I to daje rezultat uz naravno i kontroliranu hranidbu, punu pažnju i cjelodnevni tretman. Ili cjelonoćni jer, ni toga ne manjka.

Našla sam podatak da je vaša Ufa najbolje rangirana krava simentalske pasmine čiji je otac njemački bik Humgold, a majka De, također njemačkih korijena. Kako sve to ‘heklate’, sami se snalazite ili koristite vanjske savjetodavno-veterinarske usluge?

Koristimo svo dostupno znanje i usluge, tu svakako moram spomenuti Damira Pejakovića koji je sigurno broj jedan u Hrvatskoj za ovu tematiku, on je naš konzultant. Pratim sustavno sva zbivanja i doma i u inozemstvu, pokušavam se educirati kad god se ukaže neka mogućnost i kroz Udrugu Simentalac ali i kroz internet, gdje je moguće pronaći mnoge korisne podatke.

Imate raskošnu lepezu imena u stadu: Indira, Roxana, Ufa, Doly, Una, Ines… Kako birate imena, tko kumuje, pamtite li doista kako se svaka zove?

Neke su već imale ime kada su kupljene u Njemačkoj, a ostale uglavnom ja ‘krstim’, ovisno o prigodi pa ima svakih mogućih imena i naravno, za svaku znam kako se zove.

Baš svaka ima svoje ime, ipak je to veliki ‘razred’ sa 180 grla, na nekim farmama radije koriste brojeve?

Naše imaju i broj, ušnu markicu, odnosno ogrlicu, ali i konkretno ime. Svaka.

A kako one reagiraju na vas, šalju li neke ‘signale’, pokazuju li promjene raspoloženja, možda radost kada im prilazite?

Komuniciramo i vizualno i na druge načine, i to jako dobro. Životinje itekako dobro prepoznaju one koji brinu o njima.

Planirate li povećati stado, imate li dovoljno zemljišta za proizvodnju stočne hrane?

Ima planova, namjeravamo broj krava povećati barem do 200 grla. U planu je i još neki prostor za junice gdje bi jedan dio odgajali za prodaju. Namjeravamo i junad zadržati u tovu dok ne dosegnu 600-650 kilograma i tek onda ih dati u prodaju. Trenutno obrađujemo oko 150 hektara zemljišta, no i dalje kupujemo koliko možemo od privatnih vlasnika jer, u ovom području nema državnog zemljišta.

Koliko danas vrijedi vaša farma?

Dosad smo ukupno u našu obiteljsku farmu investirali oko 7,5 milijuna kuna.

Ima li taj podatak snagu argumenta ako tražite kredit kod bankara?

Oni primarno gledaju razinu ukupnog zaduženja, ne koliko farma vrijedi.

Iz vaših riječi iščitavam da, unatoč krizi u sektoru, ne razmišljate o prodaji farme i izlasku iz mljekarstva.

Ne može čovjek stalno mijenjati poslovne odluke. Nakon toliko godina u mljekarstvu teško je iznova krenuti u nešto drugo. A tu su i krediti, farma je građena iz operativnog programa tako da – nema izlaza.

Diplomirala ste agroekonomski smjer, je li fakultet dao neku praktičnu podlogu koja je pomogla na startu ili samo teoriju?

Nije bilo prakse, no unatoč tome fakultetsko obrazovanje mi doista značajno pomaže kod samog pristupa radu, nalaženja informacija, novih rješenja, kontakata. Ne žalim ni sekunde što sam išla na fakultet, već i dan danas kada se ukaže prigoda odlazim na edukacije, seminare. Nastojim biti u toku sa svim novim dostignućima.

Da vam netko kaže evo, možete kroz zakon i mjere provesti sve što mislite da je nužno potrebno sektoru mljekarstva i govedarstva, što biste učinili? Što sektoru treba za oporavak?

Genetika je jedan od ključnih problema od kojega se mora krenuti. Veliku ulogu tu ima Hrvatska poljoprivredna agencija koja deklarativno jeste za suradnju, no ta suradnja nažalost još nije zaživjela kako bi trebala. Zatim su hranidba i edukacija proizvođača koje nikada dosta. Ali, edukacija na način da je proizvođači doista i prihvate i žele je primijeniti jer, obično se kod nas misli kako smo svi jako pametni i zbog čega bi slušali nekoga. Tu je i ono na što sami proizvođači ne mogu utjecati, a to je država s propisima i zakonima koji nam baš ne olakšavaju bavljenje proizvodnjom. Nadalje, tu je i uređenje tržišta te posebno bolan problem – cijene repromaterijala. Pred nama je sjetva, a cijene su strašne…

Koliko bi trebala iznositi cijena mlijeka da bi se moglo poslovati i proizvoditi bez noćnih mora?

Sama cijena nije toliko bitna koliko je važan odnos cijene mlijeka i repromaterijala, recimo konkretno mineralnih gnojiva. U inozemstvu, konkretno u Austriji ili Njemačkoj, za litru mlijeka proizvođači mogu kupiti dva kilograma gnojiva, a kod nas je stanje posve obratno.

Kada vam počinje radni dan, u pet ujutro ili možda i ranije?

Ne smijem vam to ni reći jer, ako priznam mogu očekivati inspektore iz zaštite na radu, a možda i kaznu. Zapravo, može se reći da obveze traju i dan i noć jer, ima situacija kada i noću treba reagirati.