Da hrvatska ima najveću čartersku flotu u svijetu, već je godinama općepoznato. Iako uglavnom prevladava mišljenje da su ti brodovi, bilo da se radi o motornim brodicama – jahtama ili pak o jedrilicama, stranog porijekla, realnost je da je dobar dio njih proizveden u Hrvatskoj.

Jedna od najpopularnijih jahtica, dužine devet metara, na Jadranu je Mirakul 30 koja nije došla iz nekog "mondenog" brodogradilišta u Italiji, Francuskoj ili Njemačkoj već se proizvodi podno Sljemena u zagrebačkom Markuševcu.

Jahte Grginić je obiteljska tvrtka koju danas vodi Klaudio Grginić, a jahtama se bave od 2004. "U ovom biznisu smo se našli sasvim slučajno. Djed je otvorio davnih 1960-ih strojobravarski obrt, a otac ga je proširio s proizvodnjom pogrebničke opreme. Početkom 2000-ih odlučio sam s prijateljem izgraditi dvije jahte, za svakog po jednu u vlastitom aranžmanu.

No, on je u jednom trenutku odustao te sam se našao u dilemi što sad raditi jer o plovilima, a posebno o njihovoj izgradnji, nisam imao puno saznanja. Sreća u nesreći je bila da je upravo u to doba propala u Zaboku jedna tvrtka koja se bavila izradom brodica te smo angažirali nekoliko ključnih ljudi koji su tamo radili, a žive u našem susjedstvu", prisjeća se početka ovog biznisa Grginić.

Dodaje, sa smijehom, da iako to tada nije znao, kasnije je uvidio da je i jedna od najpoznatijih globalnih tvornica jahti, talijanski Ferretti, nastao na isti način kao i Jahte Grginić, da je pogrebnički biznis imao ekspanziju u jahte.

Showroom u Biogradu
Nakon što je malo razvio posao, došla je gospodarska kriza 2009. koja je dobrano uzdrmala kompaniju, a spasio ih je segment konstantne proizvodnje pogrebničke opreme. No, to je bila i prilika da se jače okrenu izvozu te su preko specijaliziranih sajmova došli do kupaca u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Švicarskoj te Mirakuli danas plove tamošnjim morima, rijekama i jezerima.

Grupa Grginić danas zapošljava 20-ak ljudi, a za potrebe svojevrsnog showrooma je u Biogradu osnovana i bazirana njihova čarterska flota koja danas broji sedam brodova iz vlastite proizvodnje. Dosad je tržištu isporučeno više od 100 Mirakula 30, a od 2015. je krenula proizvodnja i većeg i luksuznijeg Mirakula 40 dužine 12 metara. Uz to su u ponudu uvrstili i gumenjake Shark od sedam metara, a u planu je i veći od devet metara.

Iako se misli da su jahte samo za svjetsku elitu bogataša, činjenica da se novi Mirakul 30 (koji može primiti 6-8 ljudi) može kupiti za manje od 100 tisuća eura, što je cijena opremljenije limuzine, pokazuje da je tržište puno šire. Luksuzniji Mirakul 40 košta ipak 250 tisuća eura i više, dok gumenjaci idu od 25 tisuća eura.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Na konstataciju da je malo čudno da se brodovi ove veličine proizvode u podsljemenskoj zoni, umjesto uz obalu, Grginić ističe da se od 70-ak malih brodara u Hrvatskoj njih 50 nalazi u Zagrebu ili neposrednoj okolici, a samo 20-ak na moru.

Premalo marina i vezova
"Konkurencije zapravo nemamo jer je svatko od nas specijaliziran za neku nišu ovog biznisa. Strani proizvođači nam isto tako nisu konkurencija jer su njihove cijene puno više. Jedina konkurencija su nam rabljeni brodovi koji se zbog ekoloških razloga, prvenstveno u Francuskoj, uvelike otpisuju i prodaju u bescjenje. Mnogi završe i u našem Jadranu, a što je isto kao kad smo svojevremeno krenuli s masovnim uvozom prastarih automobila iz EU", ističe markuševečki brodar.

Kao veliku prepreku jačem razvoju male brodogradnje u RH ističe nedostatak marina i vezova. "Mnogi bi, posebno stranci, željeli kupiti ovdje brod, posebno novi hrvatski, no nemaju što s njim jer ga jednostavno nemaju gdje vezati, a prosječno ga mogu koristiti u plovidbi maksimalno nekoliko tjedana godišnje", upozorava Grginić.