Izbor povjerenika i ostalih 'pospremača' Agrokora trasira uspjeh ili neuspjeh Vlade

Prva zadaća udobrovoljiti dobavljače i osigurati prve dvije mlrd. kn/REUTERS/FOTOLIA Prva zadaća udobrovoljiti dobavljače i osigurati prve dvije mlrd. kn/REUTERS/FOTOLIA

Izvanredni povjerenik neće stići ni odložiti stvari jer dobavljači ga u niskom startu čekaju još od petka.

Vlada bi danas trebala obznaniti tko će biti izvanredni povjerenik u Agrokoru. Brojna su se imena izlistavala kao kandidati i/li favoriti proteklih dana, od financijaša koji su bili uključeni u dosadašnje aktivnosti vezane uz upravljanje krizom do iskusnih menadžera međunarodnih industrijskih i tvrtki za financijsko savjetovanje, domaćih konzultanata s međunarodnim iskustvom u poslovima financijskog i poslovnog restrukturiranja...

Iako se još u subotu neslužbeno moglo čuti da je Vlada prelomila odluku o povjereniku i zamjenicima kojom su pomirene razlike u stajalištima koalicijskih partnera, dan poslije iskrsnuo je još jedan obrat. Na koga god na kraju padne izbor, izvanredni povjerenik neće imati vremena ni odložiti stvari u svoj novi ured. Dobavljači u niskom startu čekaju sastanak još od petka, kad je Ivica Todorić objavio da je sve što je proteklih 40 godina stvarao "svojim potpisom predao državi" i tako aktivirao lex Agrokor. Neki od njih već su tijekom vikenda isticali kako se izvanredni povjerenik trebao znati već "u petak, a sve iza ponedjeljka postaje stvarno prekasno". Prioritet na listi hitnih sastanaka dobavljači su si osigurali i obustavom isporuke svježih proizvoda (osim kruha) na police Konzuma.

 U protelih mjesec dana, kažu, samo su oni osiguravali kakvu-takvu podršku Agrokoru; unatoč neplaćanju procjenjuju da su Agrokoru u tom razdoblju isporučili robu vrijednu milijardu kuna. Da stvar bude urgentnija sve to događa se u preduskrsnom tjednu kao jednoj od glavnih potrošačkih špica u godini, a koja je ujedno i uvod u turističku predsezonu s pratećim rastom potrošnje. Uza sve, ovih dana treba osigurati nekoliko stotina milijuna kuna za isplate plaća 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika u Hrvatskoj. Jasno je, dakle, da Vladin povjerenik već unaprijed za prvi dan ima upisan još jedan jednako hitan zadatak, a to je osiguranje likvidnosne injekcije od, za početak, 250 do 300 milijuna eura. No, računa se da će za stabilizaciju odnosa s dobavljačima i normalizaciju operativnog poslovanja prilično brzo trebati još najmanje toliko likvidnosne okrjepe.

Ostaje vidjeti kako, odnosno s kojim krugom kreditora će se osigurati najžurnije potrebe financiranja. No, koliko god su trenutno u fokusu svih dionika krize Agrokora vatrogasne mjere, već izbor ljudi za tijela izvanredne uprave (od povjerenika i zamjenika, do savjetodavnog i vjerovničkog vijeća) i operativaca koji će voditi kasniji proces restrukturiranja u dobroj mjeri trasira dugoročniji uspjeh ili neuspjeh Vladina dosad najvećeg izazova. Mnogi financijaši drže da u slučaju Agrokora naročito vrijedi ona da je "kriza ujedno i prilika" koja se može, ali ne mora iskoristiti. Kao što su razmjeri te krize u nas dosad zapravo neviđeni i jedva sagledivi, ni "prilika" takva dometa, s dalekosežnim posljedicama za daljnji smjer gospodarstva i poduzetništva (i privatizacije) u Hrvatskoj, nema napretek.

Upravo kadroviranje izvanredne uprave, a potom i izbog savjetnika za proces restrukturiranje, bit će prvi signal je li Vlada to prepoznala na ispravan način. Ono će nagovijestiti hoće li se tsunami iskoristi za resetiranje i (institucionalno) postavljanje sustava na zdravije temelje ili tek za novu rundu privatizacije na način i s akterima koji su i sami dali nemali obol kompromitiranosti hrvatske tranzicije na putu od dogovorne prema tržišnoj ekonomiji. Nakon izbora samog povjerenika (i zamjenika) to će se nešto kasnije pokazati i u pristupu odabiru savjetnika za restrukturiranje. Dosadašnja iskustva sugeriraju da bi taj posao trebalo povjeriti ekipi specijalista koji će biti što neovisniji i što manje lokalno umreženi u razne političko-tajkunske sprege.

To znači i da moraju biti dobro plaćeni. Kad su nakon nedavnog imenovanja Antonija Alvareza i tima njegove kompanije Alvarez & Marsal iscurile i neslužbene informacije o cijeni njihova angažmana, mnogi su se iščuđavali. Nažalost, ne jedan primjer u nas imamo koji je pokazao da bi i stotine milijuna kuna ceha profesionalaca koji bi postavili kompaniju na zdrave temelje bio daleko manji trošak nego što smo ga dobili političkim uravnilovkama. Jedan od takvih podsjetnika svakako je i primjer ponovno posrnule Petrokemije; u niz rundi njezine "sanacije" potrošene su milijarde, a danas je ponovno na škrgama i čeka nove stotine milijuna državne pomoći.

U slučaju Agrokora, među ostalim, treba imati na umu da Zakon o postupku izvanredne uprave predviđa da se povjerenika, kao i savjetnički tim za restrukturiranje, plaća iz poslovanja kompanije. Pitanja koja su prva na redu za odgovore, međutim, samo su mali djelić otvorenih pitanja od velikoga značaja za daljnji tijek 'čišćenja'. Dobavljači, čini se, važnost svoje trenutne uloge za normalizaciju poslovanja pokušavaju iskoristiti u pregovaračkom procesu tako da se u konačnici zapravo izjednače sve razine potraživanja, uključujući i ona koja nisu proizašla iz dobavljačkih već financijerskih odnosa.

Među glavnim uvjetima koje navode su prihvaćanje njihova prijedloga otplatnog plana starih potraživanja od Agrokora, rješavanje pitanja regresnog duga (koji od njih kao rezervnih dužnika pokušavaju naplatiti banke i faktoring kuće), kao i osiguranje likvidnosti za uredno plaćanje obveza po budućim isporukama robe. Njihova je ideja da im se odmah plati četvrtina ukupnih potraživanja, ostatak u 10 rata, a otpis, kažu, ne prihvaćaju. Vjeruju li i sami da je sve što traže ostvarivo, teško je reći. No, s vremenom će neka očekivanja neizbježno pasti u vodu.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve