Na listi 85 najvećih kompanija koje posluju u Hrvatskoj, 35 je u stranom vlasništvu, 29 u rukama domaćih privatnih poduzetnika dok je 21 tvrtka državna. Poslovni dnevnik je analiziranu listu, koja se temelji na podacima Fine za 2011. godinu i na kojoj su uvrštene tvrtke čiji je ukupni godišnji prihod premašuje milijardu kuna, dobio neslužbeno iz jedne velike domaće kompanije.

Analiza pokazuje da vodećih 85 tvrtki u Hrvatskoj uprihodi 228,7 milijardi kuna (500 najvećih uprihodi 374 milijarde kuna). Pritom od tog iznosa čak 50,1 posto ostvare prihode tvrtke u stranom vlasništvu (ili 114,5 milijardi kuna), 25,4 posto prihoda ostvare domaće privatne tvrtke (58,1 milijardi kuna) dok prihod državnih kompanija je 56 milijardi kuna. Hrvatska je pred vratima Europske Unije i njezino će tržište biti još otvorenije i izloženije strancima. Kako na ovakvu strukturu vlasništva domaćeg gospodarstva gledaju ekonomisti? "Nije važno tko je vlasnik najvećih tvrtki, kao ni jesu li to većinom stranci. Ključno je pitanje otvaraju li strani investitori radna mjesta i pokreću li greenfield ulaganja. Tijekom posljednjih 20 godina u 80 posto slučajeva radilo se o preuzimanju kapitala ili kupnji tržišta za potrebe stranih proizvoda", smatra Mladen Vedriš, profesor na Katedri za ekonomske znanosti na Pravnom fakultetu. Ekonomist Ljubo Jurčić podatke komentira gotovo katastrofično. "Analiza pokazuje da nismo sposobni upravljati vlastitom ekonomijom", smatra Jurčić. Navodi primjer Irske, čiji je nekad snažni razvoj imao i svoje naličje: 15 posto BDP-a su kroz dobit povlačili stranci.

"To je kao da iz Hrvatske sad iznesete šest milijardi eura. Službene brojke kažu da sada strane kompanije izvlače oko dvije milijarde eura. S druge strane, kad bi domaće tvrtke imale više tvornica u inozemstvu mogli bi izbalansirati tu brojku", kaže Ljubo Jurčić. "Struktura vlasništva nad najvećim tvrtkama koje posluju u Hrvatskoj pokazuje da sve  Vlade i politike ne razumiju da su strani investitori dobri samo do određene mjere. Jedino što bi moglo promjeniti sliku je da izgradimo snažnu domaću industriju te da njezin prihod udvostručimo sa sadašnjih 45 na sto milijardi kuna. No, za tako nešto nam trebaju pametni i sposobni lideri", zaključuje Ljubo Jurčić. Na listi je posebno zanimljiva situacija među prvih deset. Šest je kompanija i banaka u rukama stranih investitora (Ina, Hrvatski telekom, Prirodni plin, Zagrebačka banka, OMV Hrvatska, PBZ i Erste banka). Tri su tvrtke državne (HEP i dvije njegove firme) i samo jedna kompanija – Konzum, u vlasništvu domaćeg poduzetnika. Ovako su pak u Agrokoru, kojeg se zbog veličine prihoda smatra vladarom domaćeg tržišta, komentirali ovu temu: "U navedenim podacima ne vidimo ništa loše, zato što većinu prometa u državi pokriva kapital stranoga vlasništva, koji uglavnom čine uspješni i konkurentni poslovni subjekti. Na to gledamo jako pozitivno, smatramo da i dalje treba privlačiti i strani i domaći privatni kapital, radi njegove efikasnosti. Ali je činjenica da država nije 'tajkunizirana' i da je većinski dio kapitala ipak pod kontrolom velikih internacionalnih kompanija.

"Taj koncern ima čak devet tvrtki na ljestvici najvećih (uz ukupni njihov prihod od 26,2 milijarde kuna). Naravno, Agrokorov prihod je veći ako se pribroji poslovanje u regiji i on se penje na 30 milijardi kuna. Još ima na listi hrvatskih kompanija, koje čak i daleko veće prihode ostvaruju u inozemstvu: Atlantic grupa (4,7 milijardi kuna), Orbico (više od milijarde eura), Podravka (3,5 milijardi kuna) ili pak TDR odnosno Adris grupa (3,2 milijarde kuna). Usporedbe radi, na listi deset najvećih kompanija u Sloveniji (ako izuzmemo banke od kojih su tri najveće državne) osam je tvrtki u domaćem ili državnom vlasništvu, a samo su dvije strane kompanije: Revoz i OMV. No, slovensko je gospodarstvo pred novim promjenama kad je u pitanju vlasništvo i bit će zanimljivo kako će se ta priča odvijati.