Na 9. hrvatsku konferenciju o kvaliteti, koja se pod motom “Kvaliteta, inovacije, promjene – ključ opstanka” od ponedjeljka do srijede održava u Zadru, u pedesetak radova obradit će se tri tematska područja: izazovi globalizacije, inovacije i invetivnost te upravljanje promjenama. Na skup, čija je poruka da je bez kvalitete, inovacija i prilagodbe promjenama upitan opstanka bilo koje organizacije, očekuje se 250 sudionika iz cijele Hrvatske, a najavljeni su i predstavnici Austrije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Srbije… Sudeći prema tome što će u Zadru dosad okupiti dosad najveći broj sudionika, reklo bi se da kvaliteta u Hrvata dobro napreduje. “U Hrvatskoj se nastoje pratiti najnoviji smjerovi u upravljanju sustavima kvalitetom, ali moramo nadoknaditi evidentan zaostatak na tom području”, kaže magistar kemije Božidar Ljubić, predsjednik Hrvatskog društva za kvalitetu (HDK), inače predstavnik uprave Samoborke za kvalitetu.

Dvostruko bolja Slovenija
“Bez školovanih menadžera tvrtka ne može očekivati dobre rezultate. Školovanja iz područja kvalitete, posebno ona prema shemi Europske organizacije za kvalitetu (European Organizaton for Quality, EOQ), koja ima 34 članice, provode se desetak godina i u Hrvatskoj. Prošle je godine tu edukaciju prošlo dvadesetak ljudi, odnosno ukupno je u Hrvatskoj školovano 350 menadžera kvalitete. Kako njihov broj i dalje zaostaje za stanjem u zemljama Europske unije i drugim zemljama koje nam služe kao uzori pokazuje i to što je u Sloveniji menadžera kvalitete i dalje dvostruko više nego u nas. Austrijsko društvo za kvalitetu u dvadesetak je godina, ne samo za austrijske potrebe, iškolovalo između 60 i 70 tisuća menadžera kvalitete u širem smislu, dakle s menadžerima okoliša i auditorima, koji su svojevrsni kontroliri kvalitete. Već usporedba sa Slovenijom pokazuje da u Hrvatskoj na području primjene sustava za kvalitetu, kako bi se to reklo, postoji dosta prostora za razvoj”, izjavljuje Ljubić. “Norme ISO 9001 i ISO 14001, koje su sinonimi kvalitete i na našim prostorima, nisu čarobni štapić za ostvarivanje poboljšanja, ali su dobar pokazatelj stupnja certificiranosti pojedinih zemalja. Još nemamo kompletne podatke za prošlu godinu, pa prema posljednjim podacima, onima s kraja 2006. godine, Hrvatska se sa 1676 certifikata ISO 9001 nalazi se na 25. mjestu u Europi. Lošiji smo od Ukrajine, koja je imala 1808 tih cerifikata, Slovenije sa 2182, Slovačke 2195 i Bugarske sa 3097.

Hrvatska ne samo da se ne može uspoređivati s razvijenim zemljama koje su dugo članice Europske unije – primjerice u Francuskoj je 21.349, a Njemačkoj 46.458 certifikata ISO 9001 – nego ni s Mađarima. Oni su imali 15.008 tih cerifikata, Poljska 8115, Rumunjska 9426, a Turska je posjedovala 12.350 certifikata“, navodi sugovornik Poslovnog dnevnika. Na kraju 2006. godine Rumunjska je, dakle, imala pet puta, a Turska sedam puta više certifikata ISO 9001 nego Hrvatska. Kao utjeha može nam poslužiti činjenica da su obje te države u NATO-u (Rumunjska i u EU) te da su znatno veće nego Hrvatska. Kad bi se mjerilo prema broju certifikata ISO 9001, moglo bi se zaključiti da je Hrvatska u Europi 25. po kvaliteti. Stepenicu niže smo kad se gleda broj cerifikata ISO 14001, koji, pojednostavljeno, pokazuje odnos prema zaštiti okoliša. ”Norma ISO 14001 svrstava Hrvatsku, sa 181 certificiranim poduzećem, na 26. mjesto u Europi. Tu smo znatno bolji od Bugarske, koja ima 92 certifikata, upola manje od Hrvatske, a osobito od Ukrajine, sa samo 37 tih certifikata. Ali lošiji smo od Litve, sa 252 tih certifikata, Slovačka ih ima 305, Slovenija 379, odnosno dvostruko više od Hrvatske, a Rumunjska čak 1454“, govori Ljubić. ”Končar, Ina i ostale tvrtke koje se sustavno brinu za primjenu sustava kvalitete stalno dobivaju Zlatnu kunu i druga proznanja za uspješno poslovanje. Sva istraživanja nedvojbeno pokazuju da su bitno bolji rezultati poslovanja onih organizacija koje primjenjuju sustave upravljanja kvalitetom i sustave zaštite okoliša“, kaže Ljubić. Pa, ako je naravni cilj svake organizacije veća dobit ili neki drugi bolji rezultat, kako to da se u Hrvatskoj tako malo primjenjuju ti sustavi koji dokazano i ne uz prevelika ulaganja donose boljitke? ”Zapravo je glavni otpor u upravama poduzeća i drugih subjekata koji ne uviđaju da je razvijanje kvalitete njihova odgovornost, pa normalno da onda dolazi do krivog poimanja i na nižim razinama. Top menadžmentu često se čini da je sustavna briga za kvalitetu trošak, ne vidi to kao korist”, tvrdi Ljubić.

Pomaže i država
Pritom država “financijskim poticajima potpomaže uvođenje sustava i certificiranje gospodarstvenih tvrtki i drugih organizacija, ali sigurno da postoji i mogućnost većeg utjecaja. Postavljanjem kvalitete kao strateškog opredjeljenja u načinu rada, života i ponašanja, država može uputiti na pojačano korištenje sustava upravljanja kvalitetom”. Jedan od “signala” svakako je i to što se 9. hrvatska konferencija o kvaliteti održava pod pokroviteljstvom predsjednika Stipe Mesića i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Mesić je, inače, otvorio prošlogodišnju konferenciju, upriličenu u svibnju na Brijunima, kada je tema bila “Kvaliteta kao društvena stvarnost”. Naime, kvaliteta nije samo briga proizvođača roba i ponuđača usluga te njihovih korisnika, nego treba prožimati državnu upravu, obrazovanje i druge negospodarske sektore. Na kraju pitamo predsjednika udruge za kvalitetu, kako u Samoborki primjenjujete pravila razvoja kvalitete? “Niz Samoborkinih proizvoda zahtijeva certifikate bez kojih ne mogu biti prihvaćeni na tržištu. Certificiranje tvorničke kontrole i prva ispitivanja pojedinih proizvoda omogućuju izdavanje Izjava o sukladnosti i označavanje proizvoda CE znakom. Bez izgrađenog sustava upravljanja kvalitetom sukladno normi ISO 9001:2000 nije moguće dobiti certifikate tvorničke kontrole proizvodnje. Kupac mora biti siguran da je proizvod koji koristi i ugrađuje u građevinski objekt sukladan normama i odgovarajuće kvalitete. Posebno je nezgodno što pojedini certfikati koji vrijede na domaćem tržištu ne vrijede u Europskoj uniji, pa za omogućavanje izvoza dio proizvoda moramo certificirati u Sloveniji ili nekoj drugoj zemlji EU-a. Za isti proizvod trebamo imati dva certifikata, domaći i europski, što znači dvostruke novčane troškove i dvostruko više vremena. Za neka ispitivanja koja provodimo sami nabavljena je nova ispitna oprema i opremljena su tri nova laboratorijska prostora. Jer, svijesni smo da samo kvalitetan proizvod može omogućiti daljnji nastavak rasta tvrtke”, zaključio je mr. Ljubić.

Farmacetske tvrtke bez certifikata za okoliš

Promatrajući stanje po industrijskim sektorima, najveći broj certifikata prema ISO 9001:2000 imaju tvrtke iz građevinarstva, proizvodnje osnovnih metala i metalnih proizvoda te prehrambene industrije. Znatno zaostaju hotelijerstvo i ugostiteljstvo, proizvodnja kože i kožnih proizvoda, rudarstvo, ali i poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo. Na začelju je i javna uprava, zdravstvena i socijalna zaštita, financijsko posredovanje, izdavačke tvrtke“, kaže mr. Ljubić. Slična situacija je i kod cerifikata prema normi ISO 14001:2004. ”Zanimljivo da od osam certificiranih farmaceutskih tvrtki prema ISO 9001:2000 niti jedna od njih nema certifikat prema ISO 14001:2004, dakle upravljanje okolišem”, rekao je Ljubić.