Uvoznici optičkih digitalnih medija, CD-ova i DVD-ova, mjesecima muku muče s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Fond je odlučio i na te proizvode obračunati naknadu za električni i elektronski otpad (EE otpad) pa uporno traži podatke o količinama tih proizvoda koje tvrtke stavljaju na tržište. To je, tvrdi Fond, u skladu s tumačenjem koje je izdalo Ministarstvo zaštite okoliša. No tvrtke ne daju podatke uz argument da to nije nigdje propisano.

Prijetnja kaznenim prijavama
Želju Fonda da naplati novi harač potvrdio je i Slobodan Planinić, predsjednik Hrvatske udruge distributera novih tehnologija (HUDNT), dodajući da se od svih država EU u kojima je na snazi direktiva EU o električnom i elektronskom otpadu, pa čak i u zemljama u regiji, jedino u Hrvatskoj CD-ovi i DVD-ovi smatraju EE otpadom. S problemom novog nameta u IT sektoru, u kojem je od početka krize zabilježen pad prodaje tih proizvoda za gotovo 50 posto, upoznata je i premijerka Jadranka Kosor, kao i šefovi Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske gospodarske komore. No rješenja još nema na vidiku, a Fond upozorava tvrtke da će pokrenuti kaznene postupke jer ne daju podatke. Slučaj je jedinstven jer odudara od direktive EU koja ne prepoznaje te optičke medije kao posebni otpad. CD-ovi i DVD-ovi u EU se tretiraju kao klasičan komunalni otpad jer se u cijelosti mogu reciklirati zbog toga što ne sadrže u sebi elektronički sklop. Isto je vrijedilo i u Hrvatskoj od 2007. kada je preuzimanjem te smjernice nastao hrvatski Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, pa se ni u njemu nigdje decidirano za te proizvode ne navodi za njih da su EE otpad. Jasno je da je to bilo nemoguće jer ne bilo u skladu s preuzetom europskom stečevinom, a stoga vjerojatno pravilnik nije promijenjen zbog novog nameta koji je, eto, ipak uveden. Pitanje je kako? Omogućilo ga je Ministarstvo zaštite okoliša koje je krajem 2009. donijelo mišljenje da je riječ o EE opremi na koju se plaća naknada. Bez dijaloga s gospodarstvom i bez stručnih i pravnih uporišta jednostavno se klasificiralo CD-ove i DVD-ove kao EE opremu koja podliježe plaćanju naknade za zbrinjavanje EE otpada. Pritom nitko nije znao objasniti tvrtkama zašto se odustalo od preuzete stečevine EU, dok istodobno ne postoji sustav prikupljanja i odlaganja takvog otpada, za što bi se točno trebala naknada plaćati i zbog čega se baš sada želi tu vrstu otpada definirati kao EE otpad kad on to nije nigdje.

Bez posebnih računa
Procjenjuje se da FZOEU vjerojatno nije bila dovoljna čak ni visoka dobit od 264,96 milijuna kuna koju je do početka 2010. ostvario gospodarenjem električnim i elektronskim otpadom. Sporni namet u IT sektoru tek je vrh ledenog brijega daleko složenijeg problema vezanog uz održivost cijelog sustava. Ukupna dobit od gospodarenja s pet vrsta otpada: otpadnih guma, vozila, baterija i akumulatora, ulja te električnog i elektronskog otpada, Fondu je do 2010. donijela 633,75 milijuna kuna neto dobiti. Od toga je spomenutih 264,96 milijuna kuna od EE otpada, a 221 milijun kuna od gospodarenja otpadnim vozilima, dok je 75,89 milijuna kuna od otpadnih ulja. Od otpadnih guma je ostvareno 54,5 milijuna kuna dobiti, a 17,4 milijuna kuna od gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima. No dobit se nije trošila za razvoj svakoga pojedinog sustava, već se čini da se nenamjenski prelijevala u sustav gospodarenja ambalažnim otpadom. No šesti je sustav do ove godine Fondu donosio gubitak od gotovo 700 milijuna kuna. Pitanje je i zašto u pravilnicima o posebnim vrstama otpada nije stajalo da se naknade trebaju uplaćivati na poseban račun Fonda koji je namijenjen za gospodarenje nekom vrstom otpada kao što je to slučaj u pravilniku o ambalažnom otpadu. Izgubila se na taj način kontrola nad nadzorom trošenja i na tome poduzetnici temelje sumnju da bez korekcija sustav nije održiv.