Ekološka poljoprivreda ima strateško značenje za razvitak ruralnih prostora, jedan je zaključaka kojim je Vlada RH početkom 2011. popratila usvajanje Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede (APREP) za razdoblje 2011.-2016.

Resorno je Ministarstvo poljoprivrede prepoznalo ju je kao važan poduzetnički koncept, pa je cilj APREP-a ubrzati njezin razvoj, primarno osigurati opskrbu domaćeg tržišta, a potom proizvoditi i za izvoz, stoji u Vladinu objašnjenj. Akcijski plan usvojen je u mandatu dok je premijerka bila Jadranka Kosor, a ministar poljoprivrede Petar Čobanković. Vlada se tim dokumentom obvezala kako će do 2016. godine pod ekološkom proizvodnjom biti 90 tisuća hektara, što je oko osam posto ukupnih površina poljoprivrednog zemljišta, te da će lista ekoproizvođača sadržavati 5000 poljoprivrednih gospodarstava. 
 

Daleko od plana
Tri i pol godine nakon usvajanja Akcijskog plana pod cjelovitom ekološkom poljoprivredom nalazi se tek 14.248 hektara, a na listi je 729 proizvođača. Pridodaju li se i podaci o proizvođačima koji su kategorizirani kao "paralelna" proizvodnja, koji još za svoja gospodarstva nisu dobili zaštićenu ekooznaku, riječ je o 26.328 hektara i 880 gospodarstava. Njihov zbroj otkriva kako se danas ekološko-paralelna proizvodnja odvija na 40.576 hektara te da je na listi 1609 poljoprivrdenih gospodarstava, što je samo 3,12 posto površina i 1,6 posto gospodarstava. I najvećem optimistu definitivno je razvidno da u idućih 14 mjeseci, koliko je otprilike ostalo do Vladina zadanog roka, postavljeni parametri neće biti realizirani.  

A upravo su ekološka poljoprivreda i prerada povrća, voća te mesa i mlijeka jedina niša s kojom bi se hrvatski agrar mogao usješno pozicionirati na zajedničkom tržištu Europske unije te biti cjenovno konkurentan. Europsko tržište gladno je hrane proizvedene po ekološkim kriterijima, potražnja iz godine u godinu raste. Procjenjuje se da jedinstveno EU tržište s 500 milijuna potrošača godišnje konzumira ekološku hranu u vrijednosti oko 25 milijardi eura, a polovicu tog iznosa potroši u inozemstvu jer je, zbog manjka proizvodnje na lokalnim prostorima, prisiljeno na golem uvoz. 
 

Kolijevka ekologije
Darko Znaor, neovisni konzultant i prvi europski magistar ekološke poljoprivrede, ne skriva nezadovoljstvo zbog puževa koraka u realizaciji Akcijskog plana. Od 16 zadaća sadržanih u Akcijskom planu realizirane su samo dvije i pol, podsjeća i upozorava na to kako se kod nas na ekološku poljoprivredu i dalje gleda kao na marginalnu proizvodnju premda raspolaže golemim potencijalom. Unatoč Akcijskom planu, zapravo još ne znamo kakva nam je ekološka poljoprivreda. Javno se publiciraju samo podaci o hektarima i gospodarstvima, no i dalje je nepoznato o kojim je količinama godišnje riječ, kakvi su urodi u biljnoj ekološkoj proizvodnji, kao i tov u stočarstvu.

Nepoznanica su i struktura tržišta ekološke hrane, prodajni kanali te kakva je profitabilnost ekološke proizvodnje, najbraja Znaor.  Hrvatska je, tvrdi, kolijevka svjetske ekološke poljoprivrede, Međimurac Rudolf Steiner još 1924. objavio je početnicu sa savjetima kako primjenjivati biološko-dinamičku poljoprivredu "Poljoprivredni tečaj", pa bi i taj detalj svakako trebalo snažnije promovirati, smatra Znaor. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede iz 2013., ekološki proizvođači gospodare sa 40.576 ha, od čega se 19.131 ha odnosi na oranice, pašnjaka je 14.274 ha, na 3223 ha su voćnjaci, vinogradi su na 791 ha, a na 1330 ha prostiru se ekološki maslinici. Na 165 ha uzgaja se povrće, a na 1368 aromatično i ljekovito bilje, dok su na 14.274 ha kategorizirani ekopašnjaci. 
 

Udruživanje nužnost 
Najveći uspjeh u ekološkoj proizvodnji zasad bilježe vinogradari i vinari. Prema riječima pomoćnice ministra poljoprivrede Zvjezdane Blažić, vinarstvo u ukupnoj ekološkoj proizvodnji ima najveći udjel od 15 posto, što Hrvatsku u Europskoj uniji svrstava na drugu poziciju, odmah do Francuske. Na dobrom tragu su i maslinari, koji se u proizvodnji ekstra djevičanskih ulja sve više okreću ekologiji, pa se mnogi s prestižnih europskih i svjetskih izložaba vraćaju s najvećim priznanjima. Jedan od njih je i Vinko Gulin, koji je za svoje "Zlatno ulje", ekstradjevičansko ekološko maslinovo ulje proizvedeno iz ekomaslinika na Jadriji pokraj Šibenika, 2011. u Milanu na BIOL-u, prestižnom svjetskom natjecanju ekoloških maslinovih ulja, osvojio prvo mjesto među 18 ulja pristiglih sa svih kontinenata.Među proizvođačima posljednjih nekoliko godina, osim za vino i masline, interes raste i za ekološki uzgoj više voćnih vrsta, posebice za kupine, maline, borovnice, orah. Visoko kotira i zainteresiranost proizvođača za proizvodnju aromatičnog i ljekovitog bilja, posebice lavande.

Vidljivi su pomaci i na proizvodnji ekološkoga meda, dok se u povrtlarstvu i stočarstvu bilježi stagnacija. Posebno je to evidentno kod proizvodnje povrća, u kratkom razdoblju površine su prepolovljene, s 284 hektara iz 2010. na samo 165 hektara u 2013. U tom je razdoblju znatno smanjen i broj grla goveda iz ekološkog uzgoja s 9796 na 6540, dok je tov svinja usporedno bilježio rast s 130 na 1122 tovljenika. U stočnom ekofondu najbrojnije su ovce, u četiri godine udvostručen je uzgoj s 9349 na 19.411 eko ovčjih grla. Udruživanje u udruge i zadruge prijeka je potreba ekoloških proizvođača, no tu pomaka nema, a problem je i činjenica što Savjetodavna služba Ministarstva poljoprivrede u čak devet županija nema savjetnika za ekološku poljoprivredu.