Prema posljednjim podacima HNB-a, bruto inozemni dug Hrvatske na kraju listopada 2015. godine iznosio je 47,4 milijardi eura, odnosno 108,7 posto BDP-a, pri čemu je i dalje vidljiv trend povećanja vanjske zaduženosti države, dok financijski sektor smanjuje inozemni dug.
Nakon dva mjeseca smanjenja, u listopadu je inozemni bruto dug porastao 360,5 milijuna eura ili 0,8 posto na mjesečnoj razini. Na godišnjoj je razini, pak, bruto inozemni dug bio viši za 1,155 milijardi eura, odnosno 2,5 posto, te je tako nastavio s rastom koji je, uz dva mjeseca sporadičnog pada, neprestano prisutan od studenog 2013. godine, navode analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA)
"Nastavak rasta na godišnjoj razini dominantno je posljedica razmjerno visokih obveza države prema inozemnim vjerovnicima, što potvrđuju podaci o inozemnom dugu u sektoru opće države, čiji je vanjski dug krajem prošlogodišnjeg listopada iznosio 15,8 milijardi eura, čineći čak trećinu ukupnog bruto inozemnog duga RH", kažu analitičari RBA.
Vanjski dug države u listopadu je porastao za 112 milijuna eura ili 0,7 posto u odnosu na rujan. Na godišnjoj razini, pak, uvećan je za 580 milijuna eura ili 3,8 posto.
"Time je nastavljen kontinuirani niz godišnjeg rasta vanjskog duga države koji datira još od sredine 2009. godine", napominju iz RBA.
Kako navode, šire gledano, ukupna bruto inozemna zaduženost javnog sektora, koja između ostalog, obuhvaća i vanjski dug javnih nefinancijskih trgovačkih društava, krajem listopada iznosila je 20 milijardi eura, čineći više od 40 posto ukupnog bruto inozemnog duga RH.
Financijski sektor smanjuje dugove
Bruto inozemni dug privatnog sektora krajem listopada prošle godine spustio se na 27,3 milijardi eura, što je za 3,9 posto manje na mjesečnoj i godišnjoj razini.
"Trend razduživanja privatnog sektora dominantno je posljedica pada inozemnog zaduženja financijskog sektora koji datira od svibnja 2012. godine", navode iz RBA.
To potvrđuju i podaci o vanjskom dugu monetarnih institucija, koji je krajem listopada 2015. iznosio 6,9 milijardi eura, zabilježivši pad na mjesečnoj razini za 6,6 posto, a na godišnjoj za 10,8 posto.
S druge strane, inozemni dug privatnih nefinancijskih poduzeća iznosio je 11,7 milijardi eura, što je 2,2 posto više nego u rujnu, te za 3,2 posto više na godišnjoj razini.
"Obzirom na atraktivnije uvjete financiranja na inozemnim tržištima, dodatno potaknute posljednjim monetarnim mjerama ECB-a, do kraja godine očekujemo nastavak trenda zaduživanja privatnih poduzeća na inozemnim financijskim tržištu uz zadržavanje razmjerno visokog udjela državnog sektora u ukupnom bruto inozemnom dugu", zaključuju u RBA.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Puno doktora oko balkanskog pacijenta – ali liječenje nikako da započne
Nešto nam je svima promaklo: ovaj vanjski dug treba promatrati u kontekstu svega ostalog zbog čega se Hrvatsku vani naziva “balkanskim pacijentom”. Nikakvo čudo – najbeznačajnija država u EU (po izvozu industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotku BDP-a) je istovremeno i jedna s najvećim vanjskim dugom (opet naravno odnosu na BDP). A potpredsjedniku Sabora Tepešu u ovakvoj sitaciji ne pada na pamet ništa pametnje nego gurati zakon o lustraciji. Već su te činjenice dovoljne da se svatko zapita što s tom državom nije u redu – ne samo u ekonomskom nego još više u socijlno-psihološkom smislu. Grčka, naravno, ima još veći dug, ali ona je sada “prišarafljena” pa se može više smatrati rekovalascentom nego pacijentom. Slovenija i Madžaska ne pripadaju Balkanu nego centralnoj Evropi, a Slovenija se ionako izvukla iz akutne krize dok Madžarska u ozbiljnoj ekonomskoj krizi nije niti bila.
Kakve to ima veze s Milanovićem? Vani se također primjećuje da Hrvatska ima enorman broj doktora na tzv. “političkim” funkcijama – jedan od njih (Željko Reiner) je najzad postao i predsjednik Sabora. To je šlag na kavu 150 registriranih tzv.”političkih partija”. Podsjetimo, prije dvije godine su dva doktora – Gabrić i Kujundžić – u samo mjesec dana osnovali dvije “političke” partije.
E pa naravno da se vani mnogi pitaju što rade svi ti silni doktori u “politici”? Pa doktori se bave pacijentima, zar ne? Kako oni rade svoj doktorski posao u bolnicama ako se tako odnose prema svom glavnom pacijentu, državi u kojoj žive?
Tu leži glavna Milanovićeva šansa (tko poznaje mentalitet naših ljudi jasno mu je da će on opet postati predsjednik SDP-a i da su šanse Zlatka Komadine nikakve): kad krene hajka na krive doktore na krivim funkcijama kao glavne krivce svih naših nedaća, to će za njega biti šans kakvu je samo mogao poželjeti i koju će znati itekako dobro iskoristiti.
Zaključak: jadni svi mi!
Sasvim je jasno da Crobi ide dolje
Zoran je bio i ostao svadljivi bezveznjak i štetočina! Problem je bio što smo mi to tolerirali!
Ne vidim nikakve promjene na bolje u ZDRAVSTVU…
Kod bivše Vlade, već bismo dobili DRUGU UPLATU, a Nova Vlada, nije osigurala novac niti za
prvi mjesec plaćanja / kasne s plaćanjima/ U VELJAČI- još nismo dobili – ni kune…!
Uključite se u raspravu