MMF nam treba i radi jednog i radi drugog.

MMF je trebalo zvati odmah u prosincu 2012. tj. po preuzimanju vlasti. Učinci bi bili višestruki: jeftinije zaduživanje, poruka stranim investitorima da je Vlada spremna odmah okrenuti novu stranicu, poruka domaćoj birokraciji da je vrijeme pretakanja iz šupljeg u prazno definitivno završilo. Sad je situacija kudikamo teža, ova Vlada je dobrim dijelom već prokockala svoj kredibilitet i ni aranžman s MMF-om ne bi mogao značajnije promijeniti tu percepciju.

A dali bis e moglo dogoditi, da MMF ne prihvati suradnju sa ovom ekipom zbog lažiranja podataka ?

ja mislim da ovi nisu u stanju dogovoriti nikakav aranžman s MMF-om čak i da to obje strane žele. takvi pregovori su prevelik logistički zalogaj za ovu vladu. pa ni s MOL-om ni s investitorom u HŽ cargo nisu u stanju ni voditi pregovore a kamoli ih završiti, nisu bili u stanju čak ni raspisati natječaj za konzultanta za veliki brijun, a kud bi onda s MMF-om? eksplodirao bi im mozak od pregrijavanja u prazno samo da sjednu za stol s njima.

krajnji čas za MMF je bio u ljeto 2010 kad se tadašnja opozicija (a sadašnja vlast) udružila sa sindikatima i srušila prijedlog reforme zakona o radu. da je kosor bila odgovorna političarka morala je u tom času sklopiti posao s MMF-om. jer sve ovo što se otad dogadilo u tom je času postalo neizbježno.

Račun bez krčmara

MMF nikada u svojoj povijesti nije odobrio aranžman državi koja nije bila u stanju vraćati već postojeće dugove već postojećim kreditorima. To bi bilo bacanje još i novca svih njegovih članica u jamu bez dna.

Ono što je ključno kod svake pomoći MMF-a jest da prvo treba sačiniti program koji će ukupan državni dug učiniti podnošljivim (sustainable)- što hrvatski ukupan dug (ne samo vanjski) sada nije – uz njegovu suradnju i pomoć. Tek onda se na uobičajen način i uz uobičajene uvjete odobrava stand-by aranžman.

Za Hrvatsku to znači da će jedan njegov dio biti otpisan (drugačije neće ići) ali će cijena biti daleko viša nego što se većina “promatrača” usuđuje zamisliti: ostvarivanje primarnog budžetskog suficita. Što će to za Hrvatsku značiti prepuštam mašti zainteresiranih.

Da ne duljim, zainteresirani za neposrednu budućnost bi trebali dobro proučiti nedavna iskustva Grčke, Portugala i Egipta a ako banke i u Hrvatkoj dođu u probleme onda i Cipra.

Također, pratite što se dešava u Sloveniji.