da funkcionira pravna država bolnih rezova ne bi moralo biti

Bolni rezovi su davno trebali biti provedeni i to upravo onako i tamo gdje Svjetska Banka savjetuje. S tim reformama Hrvatska kasni već puna dva desetljeća, ako uzmemo u obzir rat i konsolidaciju nakon rata, svakako kasni puno desetljeće. Da ti rezovi neće doći sa strane HDZ-a, to je svakako jasno. Ta stranka je toliko rastrošna i posluje u svoj džep i kupuje glasove raznim davanjima, od nje se takvo što ne može očekivati. S druge strane oporba će ih morati provesti i opet će brzo pasti u nevolje od strane građana, koji nažalost ne vide da su ti rezovi bolni ali i jako nužni za ovu državu. Ustroj ove države većim dijelom još uvijek funkcionira po socijalističkom sustavu pa tako i mehanizmi po kojima ova država radi i posluje, reforme će pomoći da se to promijeni pored npr. uklanjanja te iste glomazne post-socijalističke javne uprave koja je nedjelotvorna baš zato jer je prenapuhana. Što se pak tiče rastrošnosti i zaduživanja, tu jedino pametno razmišljanje i pametno poslovanje može donijeti boljitak. Pored svega je dalje jasno kao dan da mnoga socijalna davanja koja Hrvatska pruža, jer ih je uveo HDZ da bi imao solidnu biračku masu, neće moći ostati na snazi, ne zbog HDZ-a i njihovih primarnih namjera, već zbog ravnoteže hrvatskih državnih financija koje to čisto ne mogu podnijeti i koja je s tim izdacima sama u cijeloj Europi gdje za davanja te prirode i ne znaju i gdje ih nikad ne bi uveli.

Ma treba nama jedan Viktor Orban pa da bolne rezove osjete Šantić i kompanija lihvara

Vidi ovih likova…vi ovakve puštate da prosipaju pamet..Pa vi živite od države,koliko ste indusrija kreirali,nove vrijednosti…
U Njemačkoj preko 60% bankarskog tržišta je u rukama LandesBanaka i Municipalnih banaka…Privatne banke uglavnom parazitizraju…
U Švedskoj preko 30% ljudi radi u janvom sektoru…U čemu je onda problem

Ja znam…u političkom klijentelizmu i ujecaju koji određen firme (posebno banke) imaju na zakonodavnu i izvršnu vlast..a vjerovatno i na sudbenu i na monetarnu vlast…

Ili je problem u tome što ljudi polažu svoju ušteđevinu u strane banke sa kamatom 3 % godišnje umjesto da investiraju u Hrvatsko gospodarstvo i time otvaraju radna mjesta i zapošljavaju svoju djecu ?
[/quote]

(V.L.:) Udio javnog duga u BDP-u u 2010.godini :

Hrvatska 40%
Slovenija 38%
Prosjek Eurozone 83%
Grčka 143%
Italija 119%
Belgija 97%
Irska 96%
Portugal 93%
Njemačka 83%
Francuska 82%
Vel.Britanija 80%
Mađarska 80%
Austrija 72 %
Nizozemska 63%
Španjolska 60% i.t.d

Sve mi se čini da su naš najveći problem Mediji , Oporba i loši Ekonomski stručnjaci koji godinama lažno prikazuju stanje u Hrvatskoj pesimističkim i crnim , crnijim nego što je , pa Prestrašeni ulažu u strane banke (sa 3% kamata) i u čarapu a ne u Hrvatsko gospodarstvo .
Jednostavno , stanje u Hrvatskoj nije takvo kakvim ga prikazuju Katastrofičari koji se nadaju dobiti vlast na izborima .
Otvorite bilo koji Medij i recite dali ima bilo koja pozitivna vijest iz Hrvatske ?

Pozdrav

zborno je ludilo uzburkalo strasti na ovoj besmislenoj, bezidejnoj političkoj sceni. O problemima se ne razgovara; oni se stvaraju. Tako je otvorena paljba iz svih topova i na guvernera centralne banke koji je još jučer pored predsjednika Josipovća uživao znatan ugled. Stiče se dojam kao da su se mediji, nakon problema sa švicarskim frankom, uplašili možebitne osoude javnosti ako nastave sa podrškom. Pitanje tiraže je ipak pitanje svih pitanja.

Iako su moja promišljanja u odnosu na poglede centralne banke (čitaj: guvernera) različita što su čitaoci ovih stranica imali priliku nebrojno puta identificirati, valja reći da su izrečeni stavovi guvernera, po mome mišljenju, ispravna. Upravo sam zato izašao sa svojim Gospodarskim programom što su imali prilike sudionici moje Radionice raspraviti. Na ovim sam stranicama ukazao na neodrživost svih do sada, ma kako fragmentarni bili, objavljenih gospodarskih programa. Što više, stiče se utisak da ih gospodarski programi zapravo uopće ne zanimaju; to je razlog zašto o gospodarskim problemima ne govore kada se obraćanju hrvatskim građanima. Polaze od činjenice da građani trebaju čuti ono što žele čuti – i točka.

Guverner svjestan okolnosti u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo, s jedne strane, i, s druge strane, njegovu ovisnost „sudbinsku povezanost“ sa stanjem u eurozoni nastoji usmjeriti hrvatsku javnost na probleme. Sredstva javnog priopćavanja, nekako sada bliži političarima, ne daju primjereno mjesto u svojim informativnim emisijama problemima gospodarstva ukoliko to nije događaj kao što su to prosvjedi radnika, umirovljenika, poljoprivrednika itd.

U ovoj godini nismo učinili gotovo ništa na gospodarskom planu. Guverner ispravno konstatira da je saldo na tekućem računu u prošloj godini bio na povijesnom minimumu o čemu sam pisao na ovim stranicama, te o tome javno progovorio u mjedijima. Ostao sam usamljen u komentaru. Što više, nećete vjerovati, proglasili su me simpatizerom vladajućih. Takvi smo mi hrvati. Ono što sam tada rekao i što je guverner ponovio jest činjenica da pozitivna kretanja salda na tekućem računu platne bilance nisu rezultat poltike, već su se stvari dogodile temeljem otrežnjenja hrvatskih građana (o čemu raspravljamo na radionicama). Razlog zašto smo imali gotovo uravnoteženi saldo na tekućem računu platne bilance valja pripisati i značajnoj kreditnoj kontrakciji što pokazuje, i dokazuje, da postojeća kreditna politika nije održiva. Ovom valja pridodati da je razina zaduženosti svih sektora u Hrvatskoj na zabrinjavajućoj razini i da bez „novog pristupa“ nema rješenja. Drugim riječima, kreditna politika poslovnih banaka bila je godinama neprimjerena potrebama hrvatskog gospodarstva o čemu je valjalo voditi računa.

Reforma poreznog sustava i racionalizacija državne uprave i samouprave, te „restrukturiranje“ javne potrošnje prvi je, ali ne i dovoljan, korak u riješavanju ove naše višegodišnje krize. Kažem višegodišnje jer nam loše ide kako u vrijeme poleta tako i u vrijeme depresije.

Ono što se ne slažem sa guvernorom je njegov stav kako se prilagođavamo vanjskim uvijetima. Po mome mišljenju mi vanjske okolnosti sustavno ignoriramo. Drugim riječima, priznajemo problem tek onda kada ga više nije moguće ignorirati – u smislu – priča za malu djecu.

Nova će vlast imati grdnih problema na samom početku mandata. Međutim, problemi ne mogu biti alibi nikom pa ni novoj vlasti. HDZ je u boljoj situaciji jer se, kako sada stoje stvari, očekuje poraz na izborima. Kukuriku koalicija bi stoga morala reći istinu kako sutra ne bi bila osuđivana od građana koji su ih izabrali za grijeh propusta. Za sada nema naznaka da bi se tako nešto moglo dogoditi.

Evo slažem se sa Perom,Novotny je dosta puta rekao da stanje našeg duga uopće nije toliko dramatično,Guste Santini(njega sam maloprije postao) isto malo dramatizira…ali je u pravu kada kaže da su banke do sada vodile potpuno promašenu kreditnu politiku….institucije treba dovesti u red,transfere preispitati,regulativu također,uvesti reda u pravosuđe.javan poduzeća.lokalnu upravu..itd..itd
No recimo i da se sredimo,hoće li bankari prepoznati bilo kakve izvozne potencijale…
Ako i trebamo rezati još više trebamo i uložiti…ali od ovih ziheraša na slici ne možemo očekivati nekakvu pomoć jer ako se i sredimo kroz određeni broj godina oni će opet kreditirati ulaganje u nekretnine…

Zahvaljujući nemaru i aktivnostima istih onih političkih i poslovnih struktura koje od početka financijske krize građane pozivaju na stezanje remena i zbog neuvođenja nadzora javne nabave, hrvatsko društvo koruptivne aktivnosti godišnje plati oko 11 milijardi kuna. Zbog tog iznosa, Hrvatska je treća najkorumpiranija država na Balkanu, iza nje su jedino Bosna i Hercegovina i Albanija. Najnovije istraživanje Ureda UN-a za borbu protiv droge i kriminala pokazalo je kako su građani Hrvatske za usluge "ispod stola" u prosjeku plaćali 410 eura.

Smatram da se najveće uštede mogu ostvariti u području javne nabave i to objavom njene uređene baze podataka. Objava takve baze povećala bi konkurenciju među dobavljačima, dok bi mogućnost javnog praćenja javnih nabava smanjila mogućnost korupcije

http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/tko-bi-ustvari-morao-stedjeti